Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Tko se svađa, taj se voli?

Objava 01. rujna 2014. 0 komentara 796 prikaza
Foto: W Magazine
Foto: W Magazine
Foto: W magazine

Svađa ne mora automatski značiti ženu u PMS-u koja bezrazložno viče (obično na neko muško s kojim je u nekom odnosu). Meni se takav ispad događa s prijateljem Danijelom kad sam u tom hormonalnom ludilu. Poslije se uvijek ispričam jer jednostavno nekad te obuzme taj hormonalni val kao tasmanijskii vrag iz onog crtića i pukneš. To mi se događa samo s prijateljem kojeg znam preko dva desetljeća (naravno da neću priznati da mi se zna dogoditi s nekim muškarcem jer to se ne radi, moram odavati super dojam dok ga kao pauk ne uhvatim u mrežu i onda mu nema spasa).

I PMS svađe nisu neke svađe nego više hormonalni ispad za koji žena zaista ne može ni odgovarati jer ne vlada sobom. Srećom po muškarce prođe to brzo. Do sljedećeg mjeseca. Teško je to objasniti muškarcima koji su cijeli mjesec jedna ravna linija dok su žene svaki mjesec na uzburkanom moru hormona. Nije neka isprika za vrijeme PMS-a biti "bitch", ali svaka žena ima takav trenutak. Bitno da ne postane normalno stanje jer je to onda s*anje. I ako je za vrijeme PMS-a nepodnošljiva, mora se nekako poslije iskupiti... 

Te svađe nisu ništa. Nemaju povod niti su nešto konstruktivne. Samo su hormonalne. Možete ih prihvatiti zbog toga što nisu izazvane razlogom nego hormonima. I žene bi jako voljele da nije to tako i da mogu uvijek držati sve pod kontrolom pa tako i tu bol koja nas podsjeti koji smo spol svaki mjesec i podsjeti nas da je još jedno jajašce reklo good bye, more luck next month (jer jajašce govori engleski).

Zašto razmišljam o sukobima, zato što sam povješala crni veš da se suši na balkonu, a iznad mene je par s psom i redovito istresaju prekrivače pune dlaka od tog psa. I oni i pas su sigurna sam simpatični no na mom balkonu gdje pišem ove retke sve je puno dlaka koje sam prije svoje omiljene vikend-seanse s kavom i novinama pobrisala sa stola i svega što koristim. Još mi to ne bi smetalo jer bih prihvatila ajde nemaju gdje, no ono što mi smeta je kada sve to ide po mom vešu koji je čist i suši se, ide po stolu gdje pijem kavu, nekad i tijekom ispijanja kave, možda dok skoknem u stan po nešto oni obave "istovar dlaka". I sad, razmišljam kako to riješiti. Obzirom da nisam sigurna tko su, kako izgledaju, sumnjam na jedan par no ne viđam ih zapravo i jedino rješenje je da vičem s balkona: Ej vi susjedi, možete prestati tresti dlake jer sve pada po mom balkonu, vešu, ulazi mi u stan i nije u redu?

I onda mi padne na pamet nevezano za to, ali da vidite kak se ideja rodila (a mislila sam vam pisati o tome koliko je izgled bitan prilikom igre zavođenja, ostajanja i preživljavanja u vezama)  jer moji susjedi iznad to rade jer nemaju obzira i neuredni su jer tko bi normalan istresao dimnu zavjesu dlaka kad zna da netko živi ispod, dakle, padne mi na pamet kako je zapravo važno dobro se posvađati - tj. zapravo nemoguće je imati neki odnos bez sukoba.

Toliko smo različiti i sukobi su neminovni. Ono što razlikuje odnos od odnosa je način na koji rješavamo međusobne razlike, nesuglasice i sukobe.

Ne znači da ćemo započinjati svađu bez razloga, ali što kada dođe do sukoba? Bježati od njega ili se suočiti? 

Uspješan sukob je onaj nakon kojeg se tema sukoba riješi, poboljša se stanje i vuk možda nije sit, a ovca nije cijela, ali ipak smo na neki način bliži jedno drugome nakon svađe.

Izbacimo sve iz sebe što nas muči i nakon toga nam bude lakše. 

Možete se složiti sa mnom ili se možemo posvađati tj. konstruktivno raspraviti. 

Padne mi na pamet ove predivne nedjelje koliko su sukobi važni na neki način jer ono kako se ponašamo u tom sukobu i kako ta prepirka, svađa, sukob, kako god to nazvali završi zapravo puno govori o odnosu u kojem smo. Sukobi ne moraju biti nešto ružno ako završe tako da nam bude bolje i lakše poslije. Nekako mi se čini da se svađamo samo kada nam je stalo ili ukoliko smo manijak koji ne zna normalno komunicirati nego se svađa i kad mu kažeš dobar dan jer ima i takvih. Samo zato što se sukobimo, ne znači uopće da si ne odgovaramo. Možda smo oboje temperamentni i moramo vatreno istresti sve iz sebe i poslije smo si bliže. Možda nam jednostavno prekipi i moramo izbaciti to iz sebe i to je bolje nego da šutimo i trpimo. Mislim da ne postoji odnos bez sukoba bilo da je riječ o prijateljskom odnosu, obiteljskom ili ljubavnom. 

Gledam na sukob kao na način usuglašavanja razlika, niveliranja, uravnotežavanja dvije energije ili više ovisno koliko vas je zahvatio sukob. U mom današnjem slučaju, u sukobu smo susjeda, susjed, pas i ja, s tim da pas nije kriv. 

Sukobi mogu biti konstruktivni kada vam je stalo da poboljšate neki odnos - prijateljski, obiteljski, ljubavni, seksualni, kakav god. Nije sve uvijek jedna ravna linija.

Život je zapravo kao žena u PMS-u, pun uspona i padova. Samo što žene vode hormoni, kod nekih je to jače izraženo, kod nekih manje, jedan mjesec je ovakav, drugi onakav, treći potpuno drugačiji, nije baš da je stalno isto ludilo, nekad sve prođe ispod radara i ne skužiš.

Ali na neki način, život je baš to uzburkano more i mi smo mornari koji nastoje preživjeti - neki muškarci nastoje preživjeti ženin PMS, neke žene muškarce i tako svi sa svima, nastojimo preživjeti sami sebe, druge i to uzburkano more zvano život. 


Premda nisam tip koji se voli svađati, nisam se nešto posebno puno prepirala u svojim vezama, ne mogu reći svađali smo se konstantno, ali kada je bilo potrebno nešto raspraviti nisam bježala od toga jer je bitno konstruktivno raspraviti nešto što nam smeta. Ne volim povišene tonove, ali radije ću se upustiti u kvalitetnu raspravu s konstruktivnom namjerom poboljšanja odnosa, nego da bježim od svega toga bez obzira što ne volim sukobe, svađe, prepirke i vikanje, zapravo ne podnosim vikanje i grubost u komunikaciji. Za sve postoji način.

Nekada je neminovno doći u takvu situaciju jer nisu odnosi med i mlijeko (ove narodne doskočice su za moje čitatelje koje vole taj dašak u mom pisanju ;-), nekada su odnosi double Jameson on the rocks i poslije imaš gadan mamurluk, ali dobro iskustvo i/ili lekciju.

Sukobi mogu biti odličan lakmus papir odnosa. Kada nemamo potrebu raspraviti nešto što nam smeta, kada nam je svejedno i nije nam stalo, kada nas zapravo boli briga i ne želimo ulaziti u sukob - treba se čovjek zapitati kakav je to onda odnos. Pri tom ne mislim na poslovni odnos niti na svoj odnos sa susjedima s psom koje niti ne znam nego svakodnevne odnose s ljudima koji su u našem životu. 

Kada imate neki problem, logično je da ga želite riješiti. Možete ga riješiti komunikacijom koja nerijetko može biti i sukob što ne znači automatski nešto loše premda nije niti jedan sukob ugodan. Ulazak u sukob nekad predstavlja ulazak u bojno polje i ljudi ne vole tenzije, pritisak, ne volim ni ja. Ali nekada je izuzetno bitno kako bi kvaliteta odnosa bila bolja - sukobiti se. Ne postoji odnos u kojem je sve savršeno. Ono što ga čini "savršenim" je volja da radimo na njemu.

Problemi se ne trebaju trpati pod tepih ili kao u slučaju mojih susjeda istresati na druge. Problemi se trebaju rješavati. 

Samo zato što imamo različita razmišljanja i kod komunikacije izgleda kao da se sukobljavamo, ne znači to ništa loše. Imamo različita razmišljanja, različite potrebe i želje. Kada nam nešto zasmeta i to artikuliramo s ciljem da riješimo problem, ne da ga potenciramio nego da ga riješimo, to radimo jer nam je stalo. Kada nam nije stalo do neke osobe, onda nam je potpuno svejedno za prije i poslije, jednostavno smo indiferentni, a kada smo indiferentni to je onda sigurno gore od ulaska u sukob s namjerom da riješimo neke nesuglasice. 

Kada smo indiferentni, onda zapravo i nismo u odnosu, nego smo van toga svega, samo smo fizički možda tu. Najstrašnije je kada nam postane svejedno. Meni je to strašno. I zato dok se svađamo, na neki način se volimo. Stalo nam je.

Bez obzira na sve, taj moj prijatelj Danijel s kojim se često prepirem je jedan od rijetkih koji je uvijek, baš uvijek uz mene, kad sam bila u najgorim i najboljim situacijama u životu. Uvijek je Danijel tu da donese sushi kad se pokočim i ne mogu ustati iz kreveta, da mi nosi preteške torbe jer ja imam bruh i da me sluša kada plačem jer me dečko napucao (a on veli na to hvala Bogu jer ga nije volio) i pri tom me nije sram da budem ono što jesam, najbolja i najgora. To je ono bitno. A to što se svađamo je zato što se volimo. 

Sukobi, prepirka, svađa, kako god to nazvali, s osobama koje su nam bitne u životu mogu biti samo konstruktivni i nisu znak da nešto nije u redu. Potpuno je normalno da dođemo u takve situacije. Kao što cesta nikada nije samo ravna, čak mnogima smeta kada se dugo voze i put je ravan (može se to i u prenesenom značenju preslikati na odnos koji traje dugo i ravna je cesta bez krivina...), tako je i svaki odnos pun krivina.

Ne treba se bojati krivina nego toga kad nam prestane biti stalo, kad prestanemo reagirati. 
Ne treba se bojati sukoba, nego indiferentnosti. 

Na sukob gledam kao na situaciju u kojoj nam je dovoljno stalo da riješimo problem, prepreku i da želimo da naš odnos bude bolji. Ako nam je svejedno i ne ulažemo nikakav napor da riješimo naše nesuglasice, onda je to puno veći problem od toga da se kvalitetno "posvađamo".

Zadnji put sam se bila u "sukobu interesa" s jednim tipom koji mi se baš jako svidio i nije rezultirao taj sukob nekim poboljšanjem odnosa. No i to je neki pokazatelj toga koliko je nekome stalo do uvažavanja razlika. Sukob je lakmus papir odnosa. Ovaj sukob je pokazao da nema svrhe ni cilja. I to je opet pozitivno jer štedi vrijeme, trud i energiju i ideš dalje do odnosa u kojem nađeš nekoga kome je stalo dovoljno da napravi kompromis jer nećemo se uvijek slagati, kompromisi su nužni. Ako netko nije spreman napraviti korak prema zajedničkom rješenju i obostranoj koristi, onda baš tu i nema budućnosti, bez svrhe i cilja nema ni smisla. Tada je najbolje napraviti jedan čisti, kirurški rez. 

Svaki odnos bilo koje vrste zahtijeva ulaganje i ako gledamo to na takav način - očekujemo povrat od investiranog.

Nekad dobijemo osmijeh na licu, nekad lekciju. U svakom slučaju - uvijek nešto dobijemo ako na to tako gledamo.

Uostalom, kažu da su pomirenja najslađa. I jesu. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.