Blogosfera Daisy Pozitivka

Trebali bismo...

Trebali bismo biti bolji jedni prema drugima jer život je jedan, imamo samo jednog sebe, planet na kojem možemo živjeti je jedan.
Objava 19. travnja 2019. 0 komentara 536 prikaza
subtle.
subtle.
subtle.

Obaveze. Ušla sam u stan s temom za blog. Imala sam super rečenicu. Mislila sam ju zapisati dok sam punih ruku ulazila kasno i spuštala vrećice. Naravno da sam ju zaboravila. Imam prijatelja koji jedva dočeka da kaže da je to zbog godina. Mislim da je više to zbog toga što smo opterećeni s previše informacija i obaveza pa nam mozak nikad nema praznog hoda. Možda onih pola sata dnevno rekreacije prije posla jesu odmor za mozak, sigurno jesu, ali inače je svakome dan prepun obaveza i stvari na koje mora misliti. I mada je izlizana uvijek ista priča kako imamo sve više obaveza i kako vrijeme sve brže juri, takav je neki osjećaj, mada dan i dalje ima 24 sata, a tjedan 7 dana. 

Razmišljajući zadnjih mjesec dana o smislu i besmislu života dok život moje bake visi o niti tih dugih mjesec dana, dolazim do zaključka da je puno toga banalno, nebitno i nepotrebno i zagušuje naš mozak, naše srce, našu dušu. Kako ljudi, tako i naše misli. 

  • Trebali bismo biti zahvalni na malim stvarima jer one čine velike pomake. Malo po malo zahvalnosti i nastane čudo. Postaneš sretan i ispunjen čovjek! Vjerovali ili ne, ali to je istina. Samo treba prakse za sve nevjerne skeptike. 
  • Trebali bismo ustati sretni što smo živi, što smo nešto doživjeli, što imamo priliku doživjeti još. Udahnuti punim plućima sretni jer možemo! Nije li to predivno? Diši dok možeš i imaš snage. 
  • Trebali bismo se više voljeti, više ljubiti, više smijati. Sve to razvija samo dobre osjećaje i potiče ljude oko nas na isto. Dobra energija uvijek stvara još više dobre energije. A ako ju nešto gasi, makni se i ne dopuštaj to. Život je više od negative i nezadovoljstva. 
  • Trebali bismo pružati ruku jedno drugom kad možemo. Pomoći prijatelju, kolegi, susjedu, obitelji, partneru, sebi. Pomažući njima, pomažeš sebi jer imaš razloga biti zadovoljan kad za nekoga nešto dobro napraviš. A ne treba puno zar ne?
  • Trebali bismo imati osmijeh, lijepu riječ i zagrljaj za sebe i druge. To ništa ne košta, a zašto se tako oskudno dijeli kao da je najskuplji dar? 
  • Trebali bismo iz vokabulara izbaciti ružno, užas, strašno, grozno, glupača, glupan itd... Zamijeniti te riječi s lijepo, dobro, uspješno, s pohvalom, komplimentom. Zar je to tako teško?

Trebali bismo biti bolji jedni prema drugima jer život je jedan, imamo samo jednog sebe, planet na kojem možemo živjeti je jedan. Nisu li to dovoljni razlozi da se potrudimo, da damo najbolje od sebe sebi i drugima?

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.