Blogosfera Daisy Pozitivka

Uvijek sam željela više od zalaska sunca

Objava 07. prosinca 2014. 0 komentara 1027 prikaza
Photo credit - Tatiana Gerusova
Photo credit - Tatiana Gerusova
Photo credit - Tatiana Gerusova

"Perhaps the only difference between me and other people was that I've always demanded more from the sunset; more spectacular colors when the sun hit the horizon. That's perhaps my only sin."

Uvijek sam željela više od zalaska sunca.

Jedina lijepa misao i trenutak u filmu koji sam sinoć gledala, a trajao je oko 3 sata. No kada sam krenula, nisam htjela stati. Zagrist ću do kraja. Nema odustajanja sada. Ne volim nešto početi i odustati, mada nekada se dogode takve knjige, rijetko, ali dogode se. Toliko dugo sam htjela pogledati taj film, ali zbog obaveza, putovanja, blagdana i nedostatka vremena nismo uspjeli otići u kino da ga pogledamo na velikom platnu. Nakon toga nikako da ga pogledam kod kuće. I napokon ga nabavim i nađem vremena i volje da ga pogledam. Baš me zaintrigirao. Reklama je bila wow. Odlična glumačka postava koja je, ne samo obećavala, nego je bila siguran pogodak. Mislila sam da je odličan artistički uradak, kvalitetan i provokativan. 

Na kraju sam se baš loše osjećala poslije. Fuj. Film je bio bez života, bez strasti, bez poruke, bez pouke, bez inspiracije i bez osjećaja. Kao i neke veze. Kao i neki muškarci. Kao i neke žene. Kao i neki životi. Ne zrače, nego zamrače. Djeluje super dok ne probaš. 

Strašno. Inače, niti čitam niti gledam nešto što me ne ispunjava i ne obogaćuje na neki način. Niti se s takvim ljudima družim ili ako se već družim iz neke obaveze neizbježne svedem ih na minimum koji ne šteti. Vrijeme je dragocjeno. Ne želim ga gubiti na gorke ljude. 

Film je bio baš razočaranje. Ali ništa nije uzalud. Potaknuo me na razmišljanje dok sam ga pokušavala izbrisati iz glave. 

Razmišljam o tome kako se ponekad dogodi da nešto dugo, dugo želiš i kada se napokon dočepaš toga, shvatiš da ti je zapravo bilo bolje bez toga. Ponekad se baš tako sve poklopi. Možda da naučimo da nam nije to trebalo. Možda da naučimo više cijeniti ono što imamo. Možda je to single status. Ali je puno, puno, puno bolji i sretniji od nesretnog života udvoje. 

Baš me u zadnje vrijeme niz nekih događaja potaknuo na razmišljanje o željama, žarkim željama jer uvijek želim više... Kao i svi mi. Želimo. Sanjamo. Izgaramo. Volimo. 

Predivno je osjećati. Željeti nešto slatko, predivno, dobro, baš onako dobro, dobro, dobro i jednostavno. Da spustiš sve kofere pune briga, opustiš se, osjećaš se sigurno i zaspeš uz to ostvarenje želje... Ali moramo biti spremni i na rizik koji želje nose i posljedice koje njihovo ostvarivanje ponekad donosi. Srećom, samo ponekad se dogodi da se razočaramo kada nam se ostvare naše žarke želje. U najboljim slučajevima, rezultat je vatromet koji traje i daje sreću. U manje dobrom slučaju - dobijemo lekciju. 

Ponekad, samo ponekad se desi loša procjena. Nisam navikla na loše procjene. Uvijek ulažem pametno. Ali svejedno, dogodi se pogreška. Zagrizemo u nešto što nam se čini prekrasno, preslatko, savršeno, divno, dobro, ugodno, mirisno, sigurno i sočno. 

A na kraju to ostavi najviše gorak okus. Zato treba paziti što želimo. Koga želimo.

Najljepša jabuka na grani ponekad nije najbolja niti najukusnija. 

Zato mislim - pazi što želiš. Moglo bi se ostvariti. Moglo bi razočarati. Nekad poletimo. Nekada padnemo. 

Negdje sam pročitala da najgore što ti se može nekad dogoditi je da dobiješ ono što želiš.

Želiš se zaljubiti pa se zaljubiš kad najmanje očekuješ i to bude nešto najgore što se moglo dogoditi zbog raspršivanja iluzije koja je bila kao ta naizgled najljepša i najsočnija jabuka na grani. Ta savršeno mirisna i slasna iluzija je bila trula iznutra. But then again... Ovisi kako postaviš kut gledanja.

Razočaranje je negativno i loše, no ipak konstruktivno i poučno. Može biti greška i lekcija. Sve u jednom. I tada je i takvo iskustvo korisno. Jača naš oklop od safira. Makar je srce na sigurnom. Iza brave i teškog zasuna. Al na sigurnom. 

Ako je osjećaj predobar, možda treba usporiti jer ako je nešto predobro da bi bilo istinito - možda baš nije istinito. Možda je varka. Možda su sanje.

Možda je samo lijepo upakirana i proračunato servirana iluzija. A nemamo iskustva s iluzijama jer naš modus operandi je - samo iskreno.

Naša jabuka je zaista takva kakvom se čini. Slatka je. 

Oprezno sa željama. 

Razmišljala sam o tome kada nešto jako, jako, jako želiš i napokon dobiješ.

Možda s razlogom nemamo nešto što želimo.

Možda s razlogom nemamo nekoga koga želimo.

Jer to nije dobro za nas.

Samo to ne shvaćamo jer to tako jako želimo da nas želja zaslijepi. 

Nije grijeh željeti. Nije sramota razočarati se, sama činjenica da je postojalo nešto lijepo i željeno je divna. Možda realizacija nekih želja nije ni potrebna. Možda je potrebnije uvijek željeti više od zalaska sunca i da nas to motivira, inspirira, potiče dalje, više, bolje, jače.

Ne treba se fokusirati samo na destinaciju kao ultimativni užitak. Trebamo uživati i putem, fokusirati se na uživanje svakim korakom jer tko zna gdje ćemo i kada doći. Možda negdje dođemo i shvatimo da smo mogli uživati svaki dan koji je prethodio tome. Svaki dan može biti poseban.

Je li bitno da živimo za penziju ili da živimo svaki dan. Je li bitnije da živimo za vikende, godišnje odmore i slobodno vrijeme ili da živimo svaki dan i one dane kada imamo najmanje vremena za ono što nas čini sretnima. 

Je li bitnije živjeti za neke specijalne prilike ili je bitnije živjeti svaki dan punim plućima i napraviti svaki dan posebnim. 

Odgađamo užitak za neke posebne trenutke. Čekamo. Želimo ostvariti X i Y i Q i W. A za to vrijeme možda ne vidimo ono što imamo i ne uživamo dovoljno u onome što je tu i što je sada prisutno. 

Tu je jabuka koja nije najljepša, ali je tako ukusna i sočna da je najbolja na svijetu. Samo joj treba dati priliku. 

Možda nam uopće ne treba neki film koji smo željeli gledati. Možda nam ni ne treba neki On kojeg bismo odabrali da možemo birati jer nas privlači neobjašnjivo čak i kucanje njegova srca. 

Možda smo baš tamo gdje trebamo biti i s kim trebamo biti. Samo trebamo shvatiti to i uživati u ovom trenutku ovdje i sada. 

Budite spremni da u životu nekada i dobijete ono što najviše želite, dobijete najljepšu jabuku i priliku da je napokon zagrizete, ali dobijete i šišmiše koji iz nje izlete. 

Samo opušteno. Samo iskreno. Uvijek je nepogrešiv modus operandi. Barem što se tiče savjesti i mirnog sna. 

Vrijeme je za želje.

Ali pazite što želite jer moglo bi se i ostvariti. 

Gorgeous photos published thanks to courtesy of talented Tatiana Gerusova, for blog Daisy Pozitivka. Visit her official pages www.tatianagerusova.com, Facebook page 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.