Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Zadnji dan godine i anđeo iz tramvaja

Objava 01. siječnja 2015. 2 komentara 1022 prikaza
Sve lošem okrenite leđa, svemu dobrom otvorite srce...
Sve lošem okrenite leđa, svemu dobrom otvorite srce...
Svemu lošem okrenite leđa, svemu dobrom otvorite srce...

Nakon dva zadnja dana u godini, dva pošteno ružna dana, jučer na putu s posla, nasuprot mene u tramvaju sjeda čovjek 55+. Namjerno dođe s drugog kraja tramvaja kad me spazio, mene ili moje koljeno koje je virilo ispod haljine i debele veste i bunde na debelom minusu i smješeći se dođe i sjede baš tu nasuprot mene. Vidi se da je bio vražji u mladosti jer je i sad. Ali ugodan, stari gentleman. I gleda me velikim plavim očima ravno u oči i kaže nakon par izmijenjenih riječi, pozdrava, čestitanja: "Prelijepi ste". Ja se posramim, ne znam zašto i kažem mu hvala. To što je bio nacvrcan nije ga činilo neugodnim, bio je baš nekako simpatičan dok smo kratko popričali i pred kraj kaže: "jel bi mogli razmijeniti broj telefona". Slažem (jer ako krenem objašnjavati da ne želim dugo će trajati) i velim mu da ne bi jer se mom dečku to ne bi svidjelo (Mirko me izvlači i kad ga nema i jako je ljubomoran pa strašim ove koji bi ofirali oko mene jer moj Mirko je opasan i ne da me nikome). 

Stari gentleman digne ruke kao znak da se miče i veli: "A onda ništa, ali malo se fuliramo, lijepo je to." - pokazujući na to što se gledamo ravno u oči (da se razme nisam bila zainteresirana za očijukanje, ali pristojno je gledati u oči). Odgovorim mu - da, lijepo je to. A nije bilo neugodno premda me čovjek nije zanimao ni za što više osim pristojne konverzacije. Nije baš da tražim Sugar Daddyja.

I ničim izazvan nepoznat čovjek mi veli:

Učvrsti svoj stav na najpovoljniji način i bit će to vrhunski.

Između redaka mi je rekao da će biti sve okej. Mada nije znao, pogodio je u sridu. 

Nevezano za nas razgovor to veli. Kao da je pao s neba i kaže mi baš ono što mi treba jer sam se osjećala kao da sam sama na svijetu. Koliko sam bila jadna govorila je činjenica da nisam imala ni apetita što se nikad ne događa i moj apetit mi je barometar. Ali slome se svačija krila nekada, ma koliko jaki bili.

Izmijenili smo još 2-3 rečenice, došla je njegova stanica i izašao je i ostavio me zamišljenu svojom porukom. Samo se odjednom iz tog gledanja u oči i nevinog flerta prebacio u tu priču da ojačam svoj stav, mada je moj stav uvijek čvrst, govorio mi je upravo ono što sam trebala čuti jer me par ružnih događaja i ružnih neljudi izbacilo malo iz tračnica. Nepoznat čovjek u tramvaju na zadnji dan godine. Pomogao mi je bez da je znao. 

Mala čuda za zadnji dan ove godine koja je bila takva kakva je. Pamtim sretne dane, učim iz loših. Pamtim dobre ljude, učim od dobrih i od loših.

Nemojte nikada gaziti nikoga niti poznatog s kim dijelite zrak niti nepoznatog s kim dijelite ovu planetu. Pare, moć i status dođu i prođu, ali s onim kakav ste vi čovjek i kako se odnosite prema drugim ljudima, poznatima i nepoznatima, s tim ćete na kraju zaspati. Na kraju svakog dana i na kraju svih dana, zauvijek.

Kad zaklopite oči, utonete u san, mirni ste ako ste bili dobar Čovjek taj dan. Bez obzira što drugi oko vas nisu možda. Bitno je kakvi ste vi. Drugi ljudi će biti kakvi žele biti, a mi biramo kakvi mi želimo biti. 

Kad pogledate u ogledalo, jeste li netko tko gazi druge, krade i nanosi bol. Ili ste Čovjek. Širite li dobro, pomažete li drugima, pružate li nekome ruku kome je potrebna, udijelite li osmijeh i toplu riječ? Nekada je malo potrebno, a nekome to znači neizmjerno mnogo. Jedan zagrljaj otapa planine okovane ledom. Možda ta planina baš to treba da otkrije koliko je lijepa. Jedna rečenica nepoznate osobe može biti melem za neku ranu na srcu i duši. 

To je ono bitno. To čini razliku. Čovjek čini razliku. 

Epilog

Jutros sam se probudila i spao je teret s mene ne zato jer sam ga riješila, nego zato što je novi dan i kako bi Scarlett O'Hara rekla nakon svih poraza, rastanaka i svega nečega (nisam gledala cijeli film, najte zamerit): Sutra je novi dan. I uvijek je. 

Sretna nam nova! Nek je manje štetna, a više sretna! Nek je više dobrih i dragih ljudi oko nas, a manje gamadi! Nek je slađa, ljepša i bolja!

Svemu lošem okrenite leđa, svemu dobrom otvorite srce!

A naš put nek bude pravi put, naš stav čvrst stav, pravedan, pošten, iskren i dobar  prema nama samima i prema drugima, znanima i neznanima i bit će to zaista vrhunski! Možda nećemo imati uvijek ono što zaslužujemo jer će uvijek biti onih gladnih da kradu, ali imat ćemo ono zbog čega mirno spavamo - imat ćemo čistu savjest i čovječnost. Danas je to prava rijetkost i ako ste pravi Čovjek možete biti ponosni!

Ako ste pravi Čovjek, već ste bogati!

  • Deleted user:

    Prvi vaš post koji sam pročitao i odmah nakon toga otišao sam na početnu stranicu bloga da vidim tko to piše. Taj post je kao hladno piće nakon sunčanja ili saune, u moru politike, mržnje i pljuvanja i između domaćih ... prikaži još! a ne samo ksenofobnih stavova. Bez religije i klera protiv komunista i udbaša, ustaša protiv partizana, plavih protiv crvenih, crvenih protiv crnih, narančastih protiv ljubičastih... Ja sam purger ali volim i poštujem svakog tko mene voli i poštuje, pa bio on i s Marsa. Pušku sam bacio 1995. godine. U povjerenju, i ja sam 55 plus i sviđaju mi se i dalje lijepe, mlade žene, ali im se ne usuđujem direktno prići s takvom ponudom, valjda zato što sam se davno ostavio alkohola. Kao pisac usuđujem se reći da ste zreli za svoju knjigu, možda kratkih priča ili za roman. Hvala na iskrenosti i sretna nova (cijela, zato malim slovom). Pozdrav od Malog Hrvata (ne Hrvatine)!

  • Avatar Daisy Pozitivka
    Daisy Pozitivka:

    Hvala vam puno na divnom komentaru. Pišem kratke priče u slobodno vrijeme i voljela bih objaviti ih kao i roman, ideja mi nikad ne nedostaje. Pisanje me veseli, opušta i inspirira kao i čitanje, tako da uvijek nešto pišem bilo ... prikaži još! gdje, jednostavno se pretače iz mene neka rijeka rečenica spontano, bez muke, kako dišem tako i pišem :D Ja nisam purgerica, ali govorim kaj i baš volim govoriti kaj i volim Zagreb, Zagreb je moj Mirko i baš se volimo :D Nije bitno otkud su ljudi, bitno je jesu li ljudi ili neljudi. Što se tiče mržnje i pljuvanja, zanimljivo je da se na mom blogu uvijek nađe puno više negativnih komentatora jer oni su uvijek voljniji ulogirati se i komentirati pa je vaš komentar pravo osvježenje jer inače pozitivne komentare uvijek dobijem kroz druge kanale jer im se ne da komentirati na blogu :-) Zbog toga vam posebno hvala jer ste komentirali :D