Naslovnica Dodir prirode

Divlja žena u meni

Objava 26. travnja 2016. 3 komentara 1000 prikaza
smrznuta trava
Pina Žilić
"Usred zime napokon sam naučio, da je u meni nepobjedivo ljeto." Albert Camus

Ne znam kako vi ali ja neprestano otkrivam nove stvari.To je djelomično predivan osjećaj. Onaj drugi dio ustvari je suočavanje s činjenicom kako sam bila "glupa" prije tri dana. Nisam sigurna tko me tjera da stalno nešto proučavam: o odgoju, o glazbi, o prehrani, o sirovoj hrani, o bilju, permakulturi... onaj vražičak ili anđelak? Kako se sve više osjećam svoja sve manje spadam u kategoriju "normalnih". Normalno je uostalom samo srednja vrijednost, većinsko, ono što je uvriježno i opće prihvaćeno. Tko uopće želi biti poput živice? Svima je jasno da ptice kojima su krila podrezana ne mogu letjeti. Što je ptica kad ne leti? Izgubiti bit, izgubiti sebe previsoka je cijena. Zato budite svoji.

"Ne, ja znate živim u planinskoj kolibi sa svojim roditeljima, jedemo koru hrastovog debla, pijemo rosu i ne plaćamo televizijsku pretplatu pa su nam isključili televizor. Sad na njemu moj stari pili drva, a stara ga povremeno preskače kako bi ostala u formi." Silvija Šesto: Debela 

Iako još ne živimo u planinskoj kolibi ni to nije isključeno u nekoj budućnosti. Ljudi kojima sam okružena često nas moraju nekako kategorizirati. Pravila su stroga: ako si čudak zna se koji je kodeks ponašanja od odjeće, frizure do hrane i imaš se pridržavati toga. U kalup i točka. Nije moguće da netko bude polučudak. Uostalom, za traženje sebe preporučuje se Indija ili neka dalekoistočnjačka zemlja. Religija: budizam ili tako nešto. Odjeća: samo prirodni materijali ručno šivani i bojani prirodnom bojim. Friz: dredloksice. Hrana: veganska ili sirova. Posao: napuštanje svih materijalnih dobara rezultiralo je i otkazom na poslu da bi se posvetilo meditaciji i transcedentalnim umjetnostima. Ljubimac: vuk koji živi u divljini i povremeno se viđate za puna mjeseca na dogovorenom mjestu. Bračno stanje: razveden/a al živi u izvanbračnoj zajednici s puuuuuno mlađom ili mlađim. Shvatili ste. 

Ove me godine zeleno totalno obuzelo. Sirova hrana, živa izvorska voda, trčanje, lutanja i radost otkrivanja i učenja, osjećaj osviještenosti i sreća, energija, životna snaga. Kao da sam otkrila Sveti Gral, zaista. Kao da sam pobijedila sve negativne misli u svojim kukuljicama. Otkrila sam nešto u sebi što je teško pretočiti u riječi. Duhovnu stranu svog bića. Dotaknula sam po prvi puta odgovore na pitanja koja su dugo zujala u zraku i prije no što su bila postavljena. Ne znam koliko me razumijete. Možda je ovo razgovor sa samim sobom. Ne bi bio prvi. I sad više nije važno more ili kopno. Kamen ili zemlja. Voda ili šuma. Pučina ili pogled s planine.  Nasip. Djeca. Nebo. Sreća koju sam pronašla u sebi zauvijek je tu. U meni. Nepobjediva. Trajna. Vječna. Moja.  

"Intuicija je blago ženske psihe. Ona je poput nekog rašljastog oruđa ili poput kristala kroz koji se može gledati uz nevjerojatan unutarnji vid."

C.P. Estes: Žene koje trče s vukovima

Novi pogled na život za mene. Sigurna sam da je Priroda već davno otkrila svoju unutarnju snagu. I proljeće će udahnuti početak novog života. Ljeto će ispuniti puninom životne energije. Jesen će ubrati plodove, a zima će začarati svojom ledenom ljepotom. Prava će se snaga skriti pod Zemlju. U korijenje. U sjemenje. U srž. U bit postojanja. Energija će promijeniti formu ali će snaga ostati ista. Nepobjediva. Trajna. Vječna. 

 

Message