Blogosfera Dodir prirode

Kesten priče

"Slobodno vrijeme postoji zato da čovjek pusti korijen u prirodu." Ivan Golub
Objava 12. studenoga 2017. 0 komentara 106 prikaza
kesteni u šumi
kesteni u šumi
kesteni u šumi

Pamtim jednog starog kestenjara u petrinjskom parku koji je uvijek nasmiješen i spreman na pošalicu svojim sitnim crnim prstima trpao pečene kestene u tuljce od novina. Bilo ju tu nekih priča kako on tako nema određene dozvole i kako će ga zatvoriti. On se i sam šalio na to govoreći kako bi i bilo vrijeme da mu stave neku kućicu i "zatvore ga" jer da ga "ubi propuh na ovom kutu". Dok smo kupovali te smotuljce kestena u šetnji za 5 ili veliki za 10 kn rado smo pričali s kestenjarom i tako kupovali i minute uz vatru jer su jesenske večeri hladne. Njegova je peć bila izgledom toliko jadna i krpana komadima lima te nimalo nalik na one "fensi" koje u Ilici mame prolaznike. One nude i pečene klipove kukuruza i krupne istarske marune. Petrinjski je kestenjar uvijek imao sitnije kestene iz naših šuma i pomalo zagorene jer je znao navratiti u obližnji kafić na "čašicu". Jednog je dana prestao dolaziti baš kao u poznatoj baladi. Sada ponekad dolazi neki drugi, krupniji s novijom peći. On nema tuljce od novina već "škarnicle" ali miris pečenih kestena što se probija kroz večernju maglu u petrinjskom parku uvijek me podsjeti na onog kojeg nema više.

pečeni kesteniFoto: pečeni kesteni 1 / 5

Odlučili smo prošetati s prijateljima našim petrinjskim šumama i nabrati nešto kestena. To je nešto najjednostavnije i najljepše što možete napraviti. Ima na pretek planinarskih staza i vidika, dašak povijesti uz ostatke crkve Sv. Duha, šetača i planinara nikad ne nedostaje, a raznolik teren, šume i livade čine put zanimljivim. Obiteljski dan u sjeni kestena. Djeca su se silno veselila i šumi i istraživanju i kestenju i druženju s novim prijateljima. Mi roditelji više smo se brinuli oko jakni, hoće li pasti kiša, jelu... i tako svemu o čemu roditelji usput brinu. Jutro je bilo sunčano i hrpe lišća šuštale su nam pod nogama. Kako su šume bogate pitomim kestenom ispod lišća gotovo su se uvijek skrivali i plodovi.

Njih petero trčkaralo je i zabavljalo se ne obazirući se pretjerano na naše opomene obuci jaknu, skini "duksu", popij vode, ne idi predaleko. Onda su nas zeznuli i sakrili se na trenutak tek da nas podsjete da su djeca i da im je super zabavno. Mlatili su šibama, sakupili ponešto kestena, pitali za neke gljive koje su pronašli, putem nam se "prikrpio" i neki pas koji je unio novu razinu zabave. Pas je postao njihov prijatelji i dobio ime Šimun. Kod Planinarskog doma smo još sakupili krupnijih kestena i posjetili poučni dio pod imenom Staza osjetila. Između kišica ispekli smo i kestene na vatri i uz čaj od bazge s medom i štrudlu raspričali se o svemu i svačemu. Crnim prstima nacrtali jedni drugima lica i pretvarali se da smo indijanci. Sunce nas je pratilo dio puta pri povratku, a šuma je bacala sjene po nama. Uvlačila nas je u svoj mir i grlila svojim granama. Željela je da čeznemo za njom i da joj se što prije vratimo. Onda je vjetar donio kišu. Nismo se jako smočili, ali dovoljno da zapamtimo ovaj izlet. Umjesto kišobrana i kabanica poslužili i listovi lopuha.

"Slobodno vrijeme postoji zato da čovjek pusti korijen u prirodu." Ivan Golub

Danas nitko nema slobodnog vremena. Totalna je nestašica slobode u svakom pogledu. Sve se nešto "mora". Obično obiteljsko druženje u prirodi je totalni luksuz. Turističke agencije ga prepoznaju kao novi proizvod i naplaćuju tako. Provesti dan s prijateljima u šumskoj šetnji i napuniti baterije za cijeli tjedan - cijena aranžmana: neprocjenjivo!

 

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.