Naslovnica Dodir prirode

Moja Petrinja - šarm malog grada

Objava 05. ožujka 2017. 2 komentara 350 prikaza
moja Petrinja
Pina Žilić
moja Petrinja

Petrinja je moj grad. Branim njegove boje. To je grad kulture i povijesti, prekrasne prirode počevši od parka nasipom uz Petrinjčicu i dalje prema Piramidi kroz šume Hrastovičke gore, čamcem po Kupi ili biciklom neasvaltiranim putevima, pješke po centru do Visoke učiteljske gdje je i počela moja petrinjska priča. Pogled, osmjeh, moja duga kosa, njegove oči, izblijedjele traperice, prohladan sunčan dan tko zna što se još uplelo i dogodi se ljubav. U trenu sasvim neočekivano spoje se dva svijeta u jednom pogledu i prepoznaju se zauvijek. Početak nove vječnosti i moje ljubavi za Petrinju......

Beskrajne šetnje nasipom, "kampiranje" na oronulim klupama, zagrljeni i zagledani u oblake i boje oko nas. Igor je prenio svoju neiscrpnu ljubav spram ovog grada na mene. Sa žarom je pričao njenu povijest utkanu u kore širokih debla lipa Ilirki što rade sjene u petrinjskom parku i čuvaju uspomene na Francuze koji su ih tamo zasadili još za doba Napoleona. O zgradama čije fasade u nizu daju vizuru ovom gradu koja svjedoči o vremenu još iz doba Vojne Krajine (16. stoljeće), a kasnije Banske Krajine tj. Banovine. Lovrenčevo se slavi 10. kolovoza kao spomen na dan oslobođenja Petrinje od Turske vlasti.

Gledali smo njihove ožiljke koji pričaju jednu tragičnu priču. No, kao i svi ožiljci na živom organizmu i oni zacjeljuju. Nestaju. Povezale su nas i duge šetnje ulicama toga grada, planinarskim putevima prema Vili i još dalje do Piramide dok još i nije bilo Planinarskog doma. Pjevali smo zajedno u Slavulju. Plesali smo svoj tango al' ne u Parizu nego u Petrinji baveći se sportskim plesom. Slavili nove godine na Pigiku i ljeti se kupali na kupalištu. Spajajući umjetnost i prirodu nastala je i Galerija Žilić koju krase brojna ulja na platnu akademskog slikara Davora Žilića kojemu su petrinjski motivi nepresušan izvor inspiracija.

Planinarili smo i prenosili svoje ideje u HPD-u Zrin dok je Igor bio njegov predsjednik. Krčili smo šikaru koja je izrasla oko stare ruševine Svetog Duha. Održavali izvore. S izviđačima smo čistili divlja odlagališta kad se riječ ekologija i nije tako često spominjala. Eko nije bio u modi uvijek pa su nas čudno gledali dok smo skidali plakate i razne oglase tipa Pilim drva vadeći hrđave čavle iz stabala u parku. Čamcima smo prolazili dio toka Kupe i čistili. Nismo bili jedini. U ovom našem gradu ima ljudi koji ga istinski vole i koji ne vide samo ožiljke i nedostatke. Ima onih koji ga mijenjaju i grade stvarajući budućnost za svoju djecu. Mi nećemo nikud otići. Petrinja je naš dom. Grad po mjeri čovjeka. Baš poput onog Stars Hollowa ako ste pratili Gilmorice. Šarmantan i zanimljiv. Dovoljno malen a opet velik.

I dok Radić drži svoj govor njemu iza leđa preko Trga narodnih učitelja stotine studenata i budućih učitelja kreće u svoja spašavanja svijeta. Bit ću učitelj zbog LOVE! pisalo je jednom mom kolegi u iznajmljenom stanu pored radnog stola. I tako dok neki odlaze zbog love drugi ostaju zbog iste te riječi (čitaj eng. ljubav). Zelenoplave nijanse Petrinjčice dok se u širokom ušću ulijeva u Kupu preskačući u slapovima divlje patke i čaplje mom su oku smiraj. Obronci Hrastovičke gore što prelaze u plave tonove neba na rubovima moj su Velebit u malom. I topole cvijetaju pa izgleda kao da sniježi ljeti. I lipe mirišu zanosno.

 

Kad se ginko u jesen zažuti svojim nerealnim žutilom kao da je iskapio i posljednju kapljicu sunca toplina tog prizora je nenadmašna. Sliku upotpunjuju još djeca koja razbacuju to žuto lišće i igraju se snijega. A u proljeće pak žapci (skulpture dječaka na kornjačama) u fontani počnu pljuvati vodu stvarajući dugu od kapljica u zraku i igre svjetlosti. Sagovi sitnih glavica tratinčica i krupni cvjetovi magnolija ujedine se kako bi privukli nove parove da prošetaju parkom. Čuješ mama kako drvo pjeva? pitala me Ema prošle godine jednog vjetrovitog dana kad smo išle iz vrtića. Pjeva zaista i mi čujemo tu pjesmu. I bršljan je zagrlio ruševine jedne kuće. Rode se svake godine vraćaju u svoja gnijezda i mi ih iščekujemo. Čak i jedna crna roda ponekad se pojavi plaho. Konji koji ponekad pasu kraj Štuke (legendarnog ribljeg restorana). Prave si boje stavila na taj portret života mog... da ukradem stih od svog najdražeg stihoklepca.

 

I ne, dragi Dalmatinci, Petrinja nije u Slavoniji. I da, dragi Zagrepčani, Petrinja je samo 45 minuta od glavnog grada Hrvatske. I svim Moslavcima koji misle da mi gazimo po minama dok planinarimo znajte da ste u zabludi. Ne, nije tu nitko rekao Laku noć i ne Banija nije nikakva rupa. Petrinja je divan, idiličan grad svijetle budućnosti. Naši izvori su naše blago. Šume naši smaragdi. Nikakav ga otpad neće zatrpati jer mi to nikad nećemo dozvoliti.

I kao što u priči o kornjači i zecu kornjača pobjeđuje i naše će petrinjske kornjače polako ali sigurno nositi svijet na svojim leđima. Petrinja je naš centar svijeta. <3

  • Avatar Dexxter
    Dexxter:

    Prekrasan tekst. Lokalpatriotizan pršti iz svakog slova!

  • baniček:

    predivan tekst, ostavlja bez daha, zaista prepuno ljubavi prema voljenom gradu, impresivno.

Message