Blogosfera Don Blog

Hvala vam, braćo Austrijanci! Je li 'teologija crokausta' isto što i "industrija holokausta"?

Uporno godinama ponavljam da naš narod (tj. većinu, ali nažalost 'in capite et in membris') 'odlikuje' trostruka nepismenost: vjerska, politička, medijska. To se pokazalo, tj. pokazuje se i sada, nakon što je privrjemeni upravitelj biskupije Gurk-Klagenfurt 8. ožujka objavio priopćenje da se ove godine uskraćuje crkveno dopuštenje za održavanje misnoga slavlja na Bleiburgu.
Objava 15. ožujka 2019. 6 komentara 979 prikaza
'Euharistijski' barjak...
'Euharistijski' barjak...
Barjak pokriva pola oltara...

Prema objavama koje je donijela na svojim stranicama IKA - uz lavinu različitih komentara i izjava u društvenim medijima, a poglavito na nekim portalima (koji su bili puni 'pravednoga domoljubnog gnjeva', žestokog bijesa pa i prostačke retorike…) - slijedile su reakcije "nižega emotivnog naboja", premda ne bez oštrine, ali nažalost ni bez totalno promašenih "argumenata", koji veze nemaju ni s Crkvom ni sa svetom misom. Objavljena je tako najprije (8.3.) famozna odbijenica dr. Guggenbergera, a odmah potom svojim se priopćenjem oglasila i HBK.

Slijedila je (9.3.) reakcija eurozastupnice Ruže Tomašić (koju mi je mučno komentirati), a sutradan su objavljene izjave generalnoga tajnika HBK o nastalom problemu. Na koncu se (12.3.) oglasio priopćenjem i Počasni bleiburški vod u kojem se, među ostalim, apelira "na sve štovatelje uspomene na žrtve bleiburške tragedije i hrvatskoga križnoga puta koji namjeravaju u svibnju doći na Bleiburško polje, da se pridržavaju svih normi ponašanja na vjerskome skupu". Znači li to da se dosadašnjih godina NISU pridržavali? Ili pak ponašanje naroda nikome od organizatora nije smetalo pa je zato došlo do austrijske negativne reakcije? Uz to, završna obavijest kako je "nađeno rješenje da se kako je i planirano – u subotu 18. svibnja 2019. godine na Bleiburškom polju održi komemoracija s vjersko komemorativnim karakterom", pokazuje da pisac priopćenja ili ima literarne sposobnosti (jer koristi pjesničku figuru - tautologiju!) ili mu baš i nije jasno koja je uloga svete mise u bleiburskoj komemoraciji, niti kakav je teološki karakter 'euharistijske komemoracije'…

Iznenađen reakcijom "austrijske Crkve" i začuđen što do zabrane nije došlo i prije, ja sam na Fejsu (9.3.) objavio sljedeći status:
HVALA BOGU DA SU ZABRANILI MISU NA BLEIBURGU! Već lani, kad je i budali bilo očito da će se to dogoditi (a bit će jednom zabranjeno i u Sloveniji!), predlagao sam da se MISA slavi na KRBAVSKOM POLJU ili na Udbini. Ovako, i Sabor i Kaptol ispali su naivci. Mudrac mora predusresti poteze protivnika, ali takvih kod nas nema... Dakle, neka 'monsinjorica' Bruna Esih sa svojom ekipom predvodi 'misnu-komemoraciju' gdje god hoće, ali Crkva mora SVETINJU EUHARISTIJSKOG SLAVLJA odvojiti od komemorativno-političkog derneka! Amen.

Jasno, nekima se to nije dopalo, jer zvuči "nedomoljubno" (jer većinu bogoljublje u komemoracijama nažalost ne zanima!). Istodobno, krenule su razne "međunarodne" akcije pa je tako dr. Josip Stjepandić, predsjednik HAZUDD-a (10.3.) napisao otvoreno pismo dr. Guggenbergeru ter ga u obliku peticije ponudio na podpisivanje i preko organizacije CitizenGo. Prva četvorica od stotinjak podpisnika bili su:
1. Prim. dr. sc. Darko Richter, pedijatar, Zagreb
2. Akademik Josip Pečarić, Zagreb
3. Dr. sc. Josip Stjepandić, predsj. HAZUDD, Švicarska
4. Ing. Damir Borovčak, Zagreb

Odgovorio sam mu najprije ovako (jer je pismo bilo na njemačkom):
Fratello, u žurbi sam pa ne stignem čitati... ali odgovorit ću ti kad dobijem prijevod... Ne znam s kim si se konzultirao prije pisanja toga pisma, ali prve reakcije su kod nas općenito promašene...
A na sljedeći mejl odgovorio sam ovako:
Upravo radi zaštite najveće katoličke svetinje - koja je u prvom redu izraz našega BOGOLJUBLJA - ja ću Austrijancima uputiti pismo ZAHVALE za njihov postupak. Naime, barem 90 posto vaših podpisnika, među kojima su i bogoslovci, stavili su DOMOLJUBLJE ispred bogoljublja - što je prispodobivo biblijskoj slici gradnje kuće na pijesku... Ljudi dragi, niste svjestni koju glupost radite! A.don

Od Alemke Hazler dobio sam (10.3.) e-pismo (poslano mnogima):
Hvaljen Isus i Marija! Bog i Hrvati! Za dom spremni! Poštovani prijatelji, draga braćo! Što je nama Bleiburg? Pozornica bjelosvjetske prievare, kao i Wiener Neustadt i još bezbrojne druge! 15. svibnja svake godine u točno dogovoreno vrieme u svim bi biskupijskim stolnim crkvama, kao i u zagrebačkoj prvostolnici, biskupi trebali slaviti Svetu Misu Zadušnicu za Cviet hrvatskoga naroda što ga je po masonskom britansko-europskom nalogu od svibnja 1945. pa nadalje izvela partizanska soldateska jer ne postoji hrvatska obitelj kojoj bar jedan član nije ostavio kosti u nekoj od bezbrojnih grobnica duž titova Hrvatskoga Križnog Puta, da se svaki Hrvat može dostojanstveno pomoliti za svoga nedužno stradaloga predka. Za dom spremni. Bog i Hrvati. Hvaljen Isus i Marija.
Sutradan sam joj odgovorio: Bravissima, Alemka! Nažalost, vjerski nepismeni cromoljubi misle da je SV. MISA oblik komemoracije i bunta!
Ne znam kako je to razumjela…
Na to su se nadovezali fra Martin Planinić, Slavica Vučko i Ante Baraba, sljedećim komentarima:
Cijenjena Gospođo i svi ostali, ako ne mognemo počastit žrtve križnoga puta u Bleiburgu, red bi bio počastiti ih u Jasenovcu. Jer i Jasenovac je postaja križnoga puta, gdje su partizani ubijali naše vojnike i ostale civile, kako bi što veća ljaga pala na nas-hrvatski narod. Ovo što predložih vama svima, nekoć sam predložio i hrvatskom Saboru. Srdačan pozdrav! Fra Martin Planinić
Dragi svi, Bleiburg se ne smije zamijeniti sa ni jednim drugim počasnim mjestima. To je ono što oni i hoće. U Bleiburgu je učinjen genocid nad Hrvatima. Ubijeno je pola miliona Hrvata i oni to žele izbaciti iz povijesti, sjećanja, komemoracija kao da se taj pokolj nedužnih Hrvata nije nikada ni dogodio. Njima je komemoracija u Bleiburgu, trn u oku jer se svijetu svake godine svjedoči o zvjerskim ubojstvima Hrvata. Pijetet ubijen Hrvatima u Jasenovcu svakako podržavam, jer kako je Artuković rekao, "Tamo počiva moja vojska". Ako naša katolička Crkva u Hrvatskoj ne iznađe način kako održati euharistijsku misu za mučki ubijene Hrvate, mi ćemo to na drugi način obilježiti. Najljepše pjesme Majci kraljici Hrvata, ispjevali su Hrvati. Mirnim mimohodom, cijelo vrijeme ćemo pjevati i slaviti Krista i Gospu. Na samom mjestu pijeteta, neka svećenici koji su do sada vodili misno slavlje blagoslove žrtve i sve nas koji smo tamo. Bleiburg se ne smije zaboraviti niti komemoracija premještati bilo gdje. Sutra dan, ako je Crkva u Hrvata jedinstvena, sve Crkve diljem Lijepe Naše trebali bi upriličiti misno slavlje za mir i spokoj mučki ubijenih Hrvata. Za to nam ne treba ničija dozvola… (slijedi dodatak o Zrinu)… Bog i Hrvati! Slavica Vučko
Hvala Alemka, hvala fra. Martine i hvala svima koji suosjećaju stradanja, lp. Ante

A akademiku Josipu Pečariću, koji mi je u velikom zanosu također mejlao pismo-peticiju, odgovorio sam:
Pa kome je od laika - i doslovce teološki neukih ljudi - uopće palo na pamet da piše takvo pismo?! Teška je blamaža uspoređivati katoličko euharistijsko slavlje - SV. MISU - s raznim KOMEMORACIJAMA! Zašto se nije konzultiralo nekoga iz Crkvenog vrha, nego tako glupavo na svoju ruku i brže-bolje. A zapravo je DOBRO da je zabrana došla od austrijske Crkve, kad to nisu bili u stanju učiniti naši biskupi... Ovako, to je dvostruka naša sramota!
On mi je odgovorio: Potpisali ga neki svećenici :)))

Jedan prijatelj iz Splita također tih dana poslao mi je e-pismo s naslovom: Koruške crkvene "prostitutke" i udba-soroš-Ostojić plaćenici - budu dobili po PIKSI. U pismu je bio link na izjavu B.Esih s jednoga portala.
Na to je reagirao poznati naš znanstvenik svjetskoga glasa tvrdnjom da "sve vodi loza khazara", ali će "ti antikristi biti neutralizirani. Amen." Odmah sam mu odgovario: I kako misliš da će ih netko neutralizirati kad oni sve vode! Đavao će ustati sam na sebe tek kad Bog to dopusti, ali to neće biti uskoro, jer se Hrvati-katolici opiru OBRAĆENJU...!
Svidjele su mu se posljednje riječi te moje tvrdnje pa je nove mejlove naslovio riječima: Hrvati-katolici opiru se obraćenju!

Na zabranu misnoga slavlja na Bleiburgu reagirala je veoma emotivno jedna draga i čestita Ružica iz Njemačke, dodavši na kraju da je žalostna. Odgovorio sam joj:
"Vaša će se žalost obratiti u radost!" - kaže nam Biblija, tj. Riječ Božja! Tako će biti i s tvojom žalošću... ali to će se dogoditi tek onda kad VJERNICI-katolici shvate da je Crkva, tj. naša HBK uvijek u kašnjenju pa je zato morala dobiti pljusku od Austrijske biskupske konferencije. U čemu je problem? U sporosti, tromosti, lijenosti i konformizmu da upravo čelni ljudi NAŠE CRKVE naprave ono što su sada učinili Austrijanci - dakle, da kažu VJERNICIMA-katolicima:
Braćo i sestre, SV. MISA, EUHARISTIJA, Kristova nekrvna žrtva, naša najveća SVETINJA - nije ni miting, ni protestni skup, ni komemoracija, ni politički manifest... i zato predlažemo i odlučujemo da se sveta misa ne slavi na Bleiburškom polju (tu neka bude komemoracija), nego U CRKVI ili u Hrvatskoj. Amen.
Znam do ovo nekima zvuči "blasfemno", ali razlog je NESHVAĆANJE BITNOGA i vjerska nepismenost većine hrvatskoga puka, koji ne razlikuje bogoljublje i domoljublje - što se najbolje očituje kada pojedinci (koji se javno priznaju katolicima!) zamotani u hrvatske barjake na sv. misi plješću kada se spomene Stepinac, a zvižde kada se spomene papa Franjo...! Itd. Živa mi bila i Bog te blagoslovio! Veliki pozdrav, A.don

Koliko sam u pravu pokazuje i pisamce Mladena Kostića:
Postovani SVI, uputimo svoje zalbe na ovoga skandaloznoga Guggenberg-a! Ja osobno sam svoju zalbu i gnjev vec poslao u proslu subotu! Svima od srca unaprijed hvala. S postovanjem i uz prastari HRVATSKI pozdrav: ZA DOM SPREMNI!
Odgovorio sam, njemu i drugima na toj stranici, brzo i spontano:
Prestanite se, braćo, blamirati pred svijetom! Kad je riječ o SV. MISI zašto nas Austrijanci trebaju poučavati da se pozdravlja s Hvaljen Isus?! Zar mislite da i oni nisu ZA SVOJ DOM SPREMNI? Ali, očito je, oni bolje znaju gdje je i kada mjesto za posebne pozdrave, za posebnu odjeću, za posebno ponašanje... Mi smo "mlad narod" pa ćemo valjda uskoro naučiti ono što nismo stigli od stoljeća sedmog, a to je da KATOLIK dobro razlikuje i točno znade što je KOMEMORACIJA a što SVETA MISA (EUHARISTIJSKO SLAVLJE)! Svima pozdrav i blagoslov!

Eto, dragi čitatelji, sve sam to 'istresao' kao uvod u ovo što slijedi, a svrha čega je nadam se podpuno jasna upravo iz toga što ste već pročitali. Dakle, ovo je mala 'vjeronaučna pouka' po najvažnijemu našem vjerskom priručniku (koji u svojim kućama niti ima niti je pročitala golema većina onih koji se smatraju "velikim Hrvatima i katolicima"!) pa čitajte polako i pozorno.

Drugi dio KATEKIZMA Katoličke Crkve ima naslov SLAVLJE KRŠĆANSKOG OTAJSTVA. Tu paragraf 1069. objašnjava što je "liturgija", a u broju 1088 objašnjava se kako je Krist prisutan u zemaljskoj liturgiji:
"Da izvrši tako veliko djelo – podjeljivanje ili priopćivanje svoga djela spasenja – Krist je u svojoj Crkvi uvijek prisutan, osobito u liturgijskim činima. Prisutan je u misnoj žrtvi u isti mah u osobi službenika – jer se svećeničkom službom sada prinosi onaj koji je jednom na križu prikazao sama sebe – i ponajpače pod euharistijskim prilikama. Prisutan je svojom moći u sakramentima, pa kada tko krsti, sam Krist krsti. Prisutan je u svojoj riječi, jer on govori kad se u Crkvi čita Sveto pismo. Prisutan je napokon kad Crkva moli i pjeva, jer je sam obećao: 'Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima' (Mt 18,20)".
O sakramentima Katekizam kaže:
"Svrha je sakramenata posvećivanje ljudi, izgrađivanje Tijela Kristova i iskazivanje štovanja Bogu; a kao znakovi služe i za poučavanje. Vjeru ne samo da predpostavljaju, nego je riječima i stvarima hrane, jačaju i izražavaju; zato se i zovu sakramentima vjere" (br. 1123).

A 2. poglavlje toga dijela u Katekizmu KC objašnjava SAKRAMENTALNO SLAVLJE VAZMENOG OTAJSTVA. Tu su odgovori na pitanja – tko slavi, kako slaviti, kada slaviti, gdje slaviti? A 2. odsjek, naslovljen Sedam sakramenata Crkve, u članku 3. govori o SAKRAMENTU EUHARISTIJE (br. 1322-1419). U br. 1358 kaže se, najsažetije, što je zapravo SVETA MISA odnosno da "Euharistiju, dakle, treba promatrati:
- kao čin zahvaljivanja i hvale Ocu;
- kao spomen-čin žrtve Krista i njegova Tijela;
- kao prisutnost Krista snagom njegove Riječi i njegova Duha"
– i to se onda tumači u sljedećim paragrafima (1359-1381). U nastavku je riječ o značenju i važnosti svete PRIČESTI…
Na koncu poglavlja donesen je dodatak, 14 brojeva, pod naslovom Ukratko, koji je zapravo sažetak onoga najbitnijeg o Euharistiji odnosno Svetoj misi, što bi svaki katolik trebao znati "u podne i u ponoć", a jednako tako svatko tko se zauzima za misno slavlje u nekim prigodama ili na nekim mjestima. Prenosim to sve doslovce iz KATEKIZMA, jer je važno, najvažnije:
● Isus veli: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke [...]. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni [...], u meni ostaje i ja u njemu« (Iv 6,51.54.56). (br. 1406)
Euharistija je srce i vrhunac života Crkve, jer njome Krist Crkvu i sve njezine članove pridružuje svojoj žrtvi hvale i zahvaljivanja, koju je jednom zauvijek na križu prinio Ocu; po ovom sakramentu on izlijeva milost spasenja na svoje Tijelo – Crkvu. (1407)
● Euharistijsko slavlje uvijek obuhvaća: navješćivanje Božje riječi, zahvaljivanje Bogu Ocu za sva njegova dobročinstva, naročito za dar Sina, zatim posvećenje kruha i vina te sudjelovanje u liturgijskoj gozbi primanjem Tijela i Krvi Gospodnje. Svi ti elementi tvore jedinstven bogoštovni čin. (1408)
Euharistija je spomen-čin Kristova Vazma: to jest djela spasenja koje je Krist izvršio životom, smrću i uskrsnućem, a koje se uprisutnjuje po liturgijskom činu. (1409)
● Krist, veliki i vječni svećenik Novoga saveza, djelujući po službi svećenika, prinosi euharistijsku žrtvu. I taj isti Krist, stvarno prisutan pod prilikama kruha i vina, prinos je euharistijske žrtve. (1410)
Samo valjano zaređeni svećenici mogu predsjedati euharistiji i posvećivati kruh i vino da postanu Tijelo i Krv Gospodnja. (1411)
● Bitni znakovi tog sakramenta jesu pšenični kruh i trsovo vino, na koje svećenik zaziva blagoslov Duha Svetoga i govori Isusove riječi posvećenja s Posljednje večere »Ovo je moje Tijelo koje se za vas predaje [...] Ovo je kalež moje Krvi.« (1412)
Posvećenjem se izvršuje pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Pod posvećenim prilikama kruha i vina, istinski, stvarno i bitno, biva prisutan sam Krist, živi i proslavljeni, njegovo Tijelo i Krv, zajedno sa svojom dušom i svojim boštvom. (1413)
● Ukoliko je žrtva, euharistija se prinosi također kao zadovoljština za grijehe živih i mrtvih, i radi toga da se od Boga dobiju duhovna ili vremenita dobra. (1414)
Tko želi Krista primiti u euharistijskoj pričesti, mora biti u stanju milosti. Tko je svjestan da je sagriješio smrtno, ne smije pristupiti euharistiji a da nije prethodno primio odrješenje u sakramentu pokore. (1415)
● Sveta pričest Tijelom i Krvlju Kristovom povećava jedinstvo pričesnika s Gospodinom, oprašta mu lake grijehe i čuva ga od teških. Primanje ovog sakramenta utvrđuje jedinstvo Crkve, otajstvenog Kristova Tijela, jer jača veze ljubavi pričesnika i Krista. (1416)
Crkva živo preporučuje vjernicima da primaju svetu pričest kada sudjeluju u slavlju euharistije; a obvezuje ih da to učine barem jedanput u godini. (1417)
● Budući da je u oltarskom sakramentu prisutan sam Krist, treba ga častiti poklonstvenim štovanjem. »Pohod Presvetom sakramentu dokaz je zahvalnosti, znak ljubavi i dužnost priznanja Kristu Gospodinu«. (1418)
Budući da je Krist prešao s ovoga svijeta k Ocu, u euharistiji nam daje zalog buduće slave kod njega: sudjelovanje u svetoj žrtvi poistovjećuje nas s njegovim Srcem, podupire nam snage na putu života, budi čežnju za životom vječnim i već sada nas sjedinjuje s nebeskom Crkvom, s blaženom Djevicom Marijom i svima svetima. (1419)

Iz tih navoda svakome bi tko ima i "zrno soli u glavi" trebalo biti jasno kakvo je i koliko čudesno OTAJSTVO i otajstveno ČUDO sveta misa, tj. euharistijsko slavlje. A također je ČUDO to što se to čudo događa svakoga dana istodobno na mnogo mjesta diljem svijeta!
Dakle, gospodo i drugovi, koji tražite da se sv. misa slavi na Bleiburgu – a poglavito da predvodi biskup! – proučite dobro Katekizam KC…! Zatim, i vi katolički vjernici - koji sada 'pljujete' po "koruškoj Crkvi" jer je "zabranila misu na Bleiburgu" – primite se KATEKIZMA i naučite ono što ste davno trebali ili ste zaboravili...! To se posebno odnosi na naše domoljubne "štalokatolike" i 'cromoljubne' "grobokatolike", koji Euharistijsko slavlje shvaćaju samo kao dodatak nekim društvenim (ili vjerskim) KOMEMORACIJAMA ili pak SPROVODIMA… (jer je, kako oni valjda u svojoj 'teologiji' shvaćaju, i sama sveta misa specijalna 'komemoracija pokojnog Isusa' – kako u šali zna reći jedan prijatelj, inače dr. teologije!)… A onima koji su propustili naučiti vjernike što je SV. MISA… - premda nikoga nije moguće prisiliti da nešto nauči! - ova sadašnja neugodna situacija ostat će u povijesti ili kao pljuska ili kao lekcija "sestrinske Crkve u Austriji" (premda ni Austrijanci nisu mnogo bolje 'teološki podkovani'!)…
Doktora pak Guggenbergera, tvorca pisma našim biskupima, ipak treba otvoreno upitati KOGA se on to boji da mu "s pravom PREDBACI da tolerira instrumentalizaciju bogoslužja za političke manifestacije…"? Isto tako, ako nitko izvan Crkve nije utjecao na njegovu odluku, zar nije pomislio na mogućnost da mu netko s pravom predbaci kako mu nije poznata razlika npr. između 'teologije crokausta' i "industrije holokausta"…? Hoće li ostati ravnodušan na riječi HBK: "Uskraćivanje mogućnosti molitve za žrtve te velike tragedije hrvatskoga naroda znači nepoštivanje žrtve i gubitak osjećaja za patnju nedužnih."? Itd. Sapienti sat (a blenti ni budilica)!

U svakom slučaju, hvala vam, braćo Austrijanci… tj. Bogu hvala! Jer, kako Biblija kaže, "onima koji Boga ljube, sve se okreće na dobro"! U toj vjeri i nadi, "baš nitko i ništa ne može, niti će ikada moći, dok bude Hrvata, spriječiti poniznu molitvu za sve žrtve goleme bleiburške tragedije, najstrašnije tragedije u povijesti hrvatskoga naroda", kako je snažno istaknuo kolega Miklenić na kraju komentara u GK (od 17.3.2019.).

PS&NB: Nadam se ujedno da će Milosrdni Gospodin dobrohotno pogledati također na moje nastojanje da i desetogodišnjom djelatnošću u VL-blogosferi – koju (sasvim slučajno, u Tjednu mozga!) ovaj put definitivno okončavam ovim postom - budem Njemu na slavu, na korist Crkvi i za dobro našega naroda! Amen.
A vama, dragi moji čitatelji i pratitelji, hvala što ste me strpljivo podnosili više od deset godina! Do konca života imat ću vas u srcu i svojim molitvama. Svima veliki pozdrav i blagoslov!

Vaš Don Blog

  • Avatar Sandra Sabljak Gojani
    Sandra Sabljak Gojani:

    Hvala tebi, dragi Anđelko i sretno dalje!

  • neboiznadzagreba:

    Nije ovo više pitanje ni vjere, ni teologije, ovo je pitanje otpora nametanju "istine" ... Moj glas ide održavanju mise na Bleiburgu, prvoj postaji Križnog puta! Don, svako dobro!

  • Avatar Robinzon
    Robinzon:

    Bravo Don Blog, bravo Anđelko kaćunko! Prvi bravo je za strpljivost i ustrajnost u kritici onih koji su, kako kažeš,stavili DOMOLJUBLJE ispred bogoljublja, a drugi bravo na odlučnom stavu da: Crkva mora SVETINJU EUHARISTIJSKOG SLAVLJA odvojiti od komemorativno-političkog derneka! Razmišljamo ... prikaži još!o na isti način kojeg si uobličio u misao kako: vjerski nepismeni cromoljubi misle da je SV. MISA oblik komemoracije i bunta! Čestitam ti i na hrabrosti koju prepoznajem u izjavi: da je Crkva, tj. naša HBK uvijek u kašnjenju pa je zato morala dobiti pljusku od Austrijske biskupske konferencije. Virtuozno si obranio Euharistijsko slavlje kritikom mnogim „vjernicima“ koji ga smatraju samo kao dodatak nekim komemoracijama ili sprovodima. Zbog svega hvala na otvorenost i bravo na beskompromisnoj odlučnosti !