Blogosfera Don Blog

"Preventivni" zločin & naftni 'desert' (ili "war-oil lobby" na mirotvornoj 'infuziji'?

Međunarodno i balkansko 'ubijanje u pojam' Hrvata u BiH na sve moguće načine… kontinuirano podgrijavanje albansko-srbijanskog sukoba na Kosovu (ili zbog njega)… najnovija NATO-ova vojna vježba i stalno "zapadno" provociranje Rusije… ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija (za koje neki kažu da je medijski paravan za povijestnu transakciju 'CASHoggi', tj. 380 milijardi saudijskih dolara za američko oružje) ter stalno nova "zveckanja oružjem" (uz mnoga 'dobro učvršćena' žarišta rata), kao što su prijetnje Sj. Koreji… itd., pred svakog mislećeg čovjeka (ostali gledaju televiziju!) postavlja brojna pitanja o današnjem svijetu…
Objava 24. listopada 2018. 7 komentara 1343 prikaza
Dresden - 'ljubav' Saveznika
Dresden - 'ljubav' Saveznika
Dresden - užas rata

Uvijek pazim da nikoga ne uvrijedim, ali neki se uvijek uvrijede čim pročitaju što sam napisao. Tako će biti i sada. Razmišljajući (a svaki pametan čovjek čita i razmišlja – ostali gledaju televiziju!) o fenomenima iz uvoda ovoga posta, sjetio sam se jednoga svoga starog teksta pa, uz neznatno 'retuširanje' i aktualizaciju, njime želim pokazati kako je u svijetu stalno aktualan isti problem i fenomen…

Prije 27 godina (a toliko ima i RH!) perzijsko-zaljevsku pustinju (engl. Desert) zahvatila je ratna oluja (engl. Storm). Otada su 'vojnim meteorolozima' bogatstva toga kraja dostupna kao 'desert' na stolu, a u očima "globalnih seljana" sve je više medijskoga 'pustinjskog pijeska', koji većini blokira rad moždanih vijuga
Ratna pijavica stalno je na bliskoistočnom obzoru – kao što je prije 15 godina glavni 'target' bio Irak (i Saddam Hussein) – ali sada je sve manje onih koji sumnjaju da je na pomolu nova invazija. Kao što su neki tamošnji mediji prije nagađali, opet bi to moglo biti u drugoj polovici veljače, poslije najvećeg muslimanskog vjerskog blagdana Kurban bajrama. Možda slučajno, baš poslije njihove duhovne obnove i mobilizacije?

Crni humor Bijele kuće

Ali, (za)što je (I)RAK (I)RANA (stalno i baš) SADa? Sjetimo se jedne 'dijagnoze-prognoze' iz 2003.: "Ako se Saddam Hussein sam ne razoruža, onda će to učiniti prijatelji slobode", objasnio je še(ri)f američke tzv. Bijele kuće. A njegov 'ministar prevencije' Colin Powell pojasnio da SAD sebi pridržava(ju) pravo da učine ono što misle da trebaju učiniti! Jer u pitanju je "globalna sigurnost" 'desertnih zaliha'. SAD (se) to zove - terorizam! Točnije, od 11.09.2001.! Međutim, novo je da se od "masovnog uništavanja" 'desert' mora (o)braniti - preventivno.
A osnovna karakteristika "preventive" u novoj doktrini SAD-a je napad u cilju obrane, koji uključuje mogućnost preventivne uporabe i nuklearnog oružja protiv država za koje se i samo sumnja da proizvode kemijsko i biološko oružje za masovno uništavanje ili pak već imaju atomsko oružje. Svijet je zbog toga (sa živcima) na rubu. Neizvjesnost je na vrhuncu. Svi žele konačno znati hoće li ON(I) učiniti odlučujući "korak naprijed"! Gdje je kraj? Već je u listopadu 'prve terorističke' godine (2001.) tadašnji predsjednik Clinton izjavio da će "borba protiv terorizma dati dušu 21. stoljeću"! A da je "rat protiv terorizma daleko od završetka, kao i NATO-ova uloga", utješio nas je George Robertson, glavni tajnik NATO-a, godinu poslije za vrijeme boravka u Zagrebu, gdje je najvišim hrvatskim dužnosnicima, po vlastitu priznanju, "uputio neke snažne poruke". A možda je to bila lekcija kao što je tzv. diktat(ura) u školi? Da nije prozirno, bilo bi smiješno!

Nove snažne poruke

Svijetom su tada odjekivale nove i drukčije ali također snažne poruke! Antiratne (a tako je i danas). Uzalud! Do polovice siječnja te godine mnoštvo izjava i napisa protiv rata bilo je znak(ovitost) globalne mirotvorne duhovne mobilizacije. Vatikanski dnevnik "Osservatore Romano" već je u svome novogodišnjem broju osudio "nastrani mentalitet rata, terorizma, nasilja i krvoprolića" ter istaknuo da ne postoji alternativa miru. Tko je to pokrenuo? Sjajno zapažanje dala je talijanska La Repubblica: "Dok ovih dana stari kontinent počinje sramažljivo iznositi prigovore na preventivni imperijalni rat, ne može se zaboraviti da u Europi postoji jedan čelnik koji mjesecima odbija ideju neizbježnosti rata i tvrdi da je 'mir nužan i moguć': Ivan Pavao II." Papa je tako u svojoj novogodišnjoj propovijedi pozvao tzv. međunarodnu zajednicu da napetosti oko Iraka riješi mirnim putem i prema načelima međunarodnog prava, naglašavajući: "Mir je moguć, on je i obveza!" A u prigodi redovitog obraćanja diplomatima u Vatikanu osudio je mogući rat u Iraku i pozvao na pronalaženje mirnog rješenja, rekavši među ostalim: "Rat nije samo još jedno sredstvo kojemu se može pribjeći da bi se riješile razlike među nacijama." Nažalost, nije rekao ključnu činjenicu – rat je BIZNIS!

I državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano istaknuo je da će vojni napad na Irak "iritirati" milijardu muslimana i "navući desetljeća neprijateljskih osjećaja" u islamskom svijetu ter kako je sasvim izvjesno da rat protiv Iraka ne bi bio obrambeni rat. Sada je jasno da je upravo to bio nečiji plan. Papin pak ministar vanjskih poslova mons. Louis Tauran kazao je tada kako nije moguće da jedna država za svoj račun objavi 'idem uspostaviti red' u svijetu. A kardinal Joseph Ratzinger, tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, naglasio je da prema učenju katoličkoga socijalnog nauka "pravedni rat" protiv Iraka u ovome trenutku nema nikakva opravdanja...
Slično je bilo istaknuto i u izjavi Njemačke biskupske konferencije: "Sigurnosna strategija koja se oslanja na preventivni rat, u suprotnosti je s katoličkim učenjem i ljudskim pravima". Kanadski biskupi i ekumenske zajednice podsjetili su najprije da su zapadne sile do 1990. vojno pomagale Saddama Husseina a potom s njim zaratile i narodu nametnule žalosni embargo. Zatim su istaknuli da Iračani trebaju moralnu, političku i materijalnu pomoć, a rat ne treba nitko. Očito, razmišljali su bez 'dalekozora'…!

"Kapital treba rat!"

Pomoćni pak biskup Salzburga dr. Andreas Laun, stručnjak za moralnu teologiju, reče tada da teorija o preventivnom ratu SAD protiv Iraka "ne miriše po pravednosti" ter da "postoje mnogi argumenti koji potvrđuju da se ne može govoriti o pravednom ratu", ističući znakovitost da se od Busha nikada nije čulo da je rekao: "Nadajmo se da neće doći do rata, nadajmo se da inspektori neće ništa pronaći", a tako bi trebao govoriti svaki političar, koji želi mir u svijetu. I biskup Livorna Diego Coletti izrazio je osudu i "apsolutno protivljenje ratu (protiv Iraka) kao sredstvu za rješavanje sukoba, osobito preventivnom ratu za koji ne postoje dostatni razlozi" ter je pozvao da se učini sve kako bi se rat izbjegao i "isključila svaka sumnja u nasilje jačega nad slabijim u obrani prikrivenih tržišnih interesa". Sapienti sat…!
Poglavari kršćanskih Crkava iz Pakistana uputili su sredinom siječnja (te godine) otvoreno pismo američkom predsjedniku Bushu, u kojemu se protive napadu SAD-a na Irak ter pozivaju na nenasilno rješenje krize, upozoravajući ujedno da se taj rat može brzo proširiti na susjedne zemlje i potaknuti terorističke pothvate diljem svijeta.
U Frankfurtu je pak pedesetak mirovnih aktivista, zajedno s predstavnicima pokreta "Redovnici za mir" i "Pax Christi", tzv. sjedećom blokadom prosvjedovalo pred američkom zračnom bazom. Redovnička inicijativa priređena je u povodu 12. obljetnice prvoga zaljevskog rata pod geslom "Rat treba kapital - kapital treba rat".
Istodobno je dvanaest kršćanskih udruga u Francuskoj uputilo zajedničko priopćenje kojim se oštro suprotstavljaju mogućem ratu protiv Iraka, ističući da je nemoralno i nezakonito podupirati vojno nasilje kad se ne radi o "posljednjem sredstvu" protiv "teške i aktualne prijetnje miru", prema katoličkom socijalnom nauku, ter upozoravajući da je ideja o "preventivnom ratu neprihvatljiva". A austrijski misionar i borac za ljudska prava o. Foerg istaknuo je da bi rat zapadnih saveznika protiv Iraka bio "nečovječan i protukršćanski". Dakle, bili su to jaki glasovi, koji globalno nisu imali gotovo nikakav odjek ni učinak.

Nova ratna "dogma"

Međutim, usporedno s tom (bezizglednom) mirotvornom mobilizacijom ter zahuktalim ratnim pripremama i slanjem sve većeg broja vojnika i vojne tehnike prema budućem ratištu, trajalo je ipak i 'zakuhavanje' šireg otpora svjetske javnosti. Tako je u nedjelju (19. siječnja) po cijelom svijetu upriličen golem broj masovnih prosvjeda protiv vojne intervencije u Iraku. Osobito je znakovito bilo da je jedno od najvećih okupljanja bilo u Washingtonu, ispred Bijele kuće i Kongresa. A nekoliko dana prije u Bagdadu se okupilo nekoliko grupa američkih i drugih antiratnih aktivista, među kojim su bile i četiri žene koje su izgubile članove svoje obitelji u napadima 11. rujna 2001.

Ali, "Imperij" se ne nikada obazire na prosvjede. Štoviše, 'establishment' preko svojih aktivista potiče (pa čak i financira) masovne prosvjede kako bi narod 'ispuhao' nezadovoljstvo i negativnu energiju ter se potom vratio kući omiljenim tv-sapunicama i utakmicama (koje također Establishment financira!). Zato i (n)ovovjekovni "staljini" mirno nastavljaju svoj 'biznis' ter cinično, jednako kao i njihov (ne)slavni uzor, na sve prigovore uzvraćaju retoričkom (parafraziranom) primjedbom: "A, koliko taj Papa ima bojevih glava za masovno uništavanje?" Međutim, ako u Vatikanu ne postoji nikakav 'ukocheni dickobraz' ima zato između Londona i New Yorka mnoštvo "papskijih od Pape". Takav je bio i američki veleposlanik u Vatikanu Jim Nicholson. Želeći javno izraziti priznanje dogme o Papinoj nepogrješivosti u svemu osim u slučaju 'pervertivnog rata', pozvao je uglednoga katoličkog teologa i političkog filozofa Michaela Novaka da na simpoziju u Rimu početkom veljače održi predavanje ter sve u Vatikanu uvjeri kako je američka nova ratna 'dogma' o "preventivnom ratu" u skladu s katoličkim učenjem o "pravednome ratu". Zbog "konteksta doba u kojemu živimo i djelujemo – koje je označeno enormnom brzinom u razvoju oružja koje ima snagu masovnog razaranja", SAD-veleposlanik siguran je bio u spajanje nespojivoga i u Vatikanu. No, on kao da nije čuo, ili zapamtio izjave kojima se već mjesecima odbacivalo i teoriju o pravednosti preventivnog rata i pokušaje razoružavanja Iraka pomoću vojnog napada. Tako je već u prosincu predhodne godine nadbiskup Renato Martino, predsjednik vatikanske Komisije Pravda i mir istaknuo: "Preventivni rat je agresivni rat i o tome nema dvojbe. Preventivni rat nije uključen u teoriju o pravednome ratu." Ugledni veleposlanik kao da je čuo odgovor jednoga (našeg) ekonomista na novinarsko pitanje: "Je li rat uzrok (našem) lošem ekonomskom stanju? – Naprotiv, rat u svim zemljama podiže privrednu aktivnost!"

Medijska magla

Slično je tada i Ivo Jakovljević otkrio u Novom listu da su uoči pokretanja završnih priprema za američko-britanski udar na Irak bile i u Washingtonu i u Londonu dovršene sve ključne ekonomske analize, kalkulacije i spekulacije, koje su, međutim, "do kraja ogolile krajnje razloge za napad na Irak". Naime, "ima u svijetu još diktatora, ima još podosta i arapskih i islamskih zemalja bez elementarne demokracije, ali samo preko osvajanja Iraka, kao zemlje s najvećim zalihama nafte poslije onih u proameričkoj Saudijskoj Arabiji, Bushov naftno-vojni lobi može za SAD, kao – uz EU – najvećeg uvoznika nafte i najvećeg izvoznika oružja u svijetu, osigurati dugoročnu prevlast na tržištu nafte, oružja i ulaganja u nove rafinerije, mega-naftovode i plinovode."
Dakle, premda je medijski zamagljen, strateški je prvorazredni cilj bio preuzimanje nadzora nad većinom naftnih nalazišta na Srednjem istoku i nad razvojem nove euroazijske mreže naftovoda i plinovoda. A to je "Business Number 1" u prvom desetljeću 21. stoljeća. Zato je novinar zaključio tvrdnjom: "Tko osvoji Irak kao središte Srednjeg istoka i najvećih nalazišta nafte na potezu Saudijska Arabija-Kaspijski bazen-Kazahstan-Kina, suvereno će vladati svijetom u prvoj polovini 21. stoljeća." Sapienti sat (a blenti ni budilica)!

Dr. Mladen Staničić, direktor Instituta za međunarodne odnose, istodobno je precizirao: "Ovim eventualnim ratom Amerikanci žele afirmirati doktrinu preventivnoga rata. Ako to postignu, naftne rezerve širom svijeta su im na dohvat ruke, bez drastičnijih akcija." Lijepo, zar ne! No znači li to da u budućnosti, dakle, ni akcije poput "uvođenja demokracije" u Irak, ni "kažnjavanje Saddama" (ni novih "sadama") zbog atomskog i ostalog oružja za masovno uništavanje, nigdje na svijetu više neće biti potrebne?!
Međutim, što bismo onda s onim državama koje, što je cijeloj svjetskoj javnosti već odavno poznato, imaju goleme arsenale tog istog atomskog oružja (za masovno uništavanje). I ne samo da ga imaju nego su ga već 'testirale' (prema 'stupnj/evan/ju' temeljne imenice: Irak – Iran – Uran) npr. u Hirošimi - 'oplemenjeno', a u Vijetnamu, Somaliji, Afganistanu, Iraku i Srbiji – 'osiromašeno'?! To više što se trenutno masovno uništavanje "žive sile" kombinira s nerazornim, ali s naknadnim, čiji su rezultati vidljivi na užasima genetskih poremećaja i nakaznosti?

Gavrilov "princip" (ponovno na Balkanu)?

Jedan od znakova poremećaja očitovao se tada i u, globalno medijski snažno popraćenoj, inicijativi za vraćanje (na mjesto zločina) famoznih "stopa" i spomen ploče srpskom teroristu Gavrilu Principu, ubojici nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove trudne supruge u Sarajevu 1914. No, kakve veze taj davni atentat, koji je proizveo razorne posljedice i preokrenuo kotač povijesti, i vraćanje spomen-otisaka nogu koji "ne slave osobu nego globalni povijesni događaj" (Ramiz Kadić), ima s "terorističkim udarom 11.09.01." i s "preventivnim ratom"? Je li to tek naizgled besmisleno, a nadasve zbunjujuće povezivanje događaja? Poglavito ako se u taj kontekst ubaci i atentat na papu Ivana Pavla II (točno deset godina prije "Pustinjske oluje")! Ali, jednom broju tadašnje Panorame komentator kaže: "Nije paradoks već samo realnost da stari poljski Papa u ovoj fazi izražava onaj 'glas Europe' koji tako teško istupa. Još od izbijanja balkanske krize Karol Wojtylla je ukazao na potrebu da stari kontinent, koji je počinio samoubojstvo u Sarajevu 1914., i potom se razorio u Drugom svjetskom ratu, ponovno u ruke uzme svoju sudbinu." Znači li to da je sudbina EU (tada bila) u nečijim tuđim rukama?...

Pitanja, međutim, ima(mo) još mnogo. Hoće li nam onda, možda, ONI, koji su onomad predsjednika "Dži Dabljua" slali na mikrofon da pred kamerama odglumi (a možda, jadan, i nije glumio?) bijes protiv "osovine zla", ikada objasniti koji ih je to 'bog' ovlastio da sudbinu svijeta "preuzmu u svoje ruke"? Smatraju li da nitko više ne pamti kako su sve svjetske hegemonije u povijesti bile ostvarene i održavane ili drastičnom ili "demokratskom" okrutnošću?
Što bi se dogodilo da je 13. svibnja 1981. na Trgu Sv. Petra u Rimu (zamislite da je i sat pokazivao: 11.09.01!) oružje u ruci držao npr. Gavrilo Princip? Bi li u tom slučaju današnjim "arhitektima Novog Svjetskog Poretka" (i planerima rata na "diktatora Sadama") imao tko s toliko auktoriteta javno remetiti strateške planove u njihovu 'božjem poslanju' - "donijeti mir cijelom svijetu"? Hoće li zato, za utjehu, spomenik preciznom Ferdinandovu 'Ali Agci' biti vraćen u Sarajevo na mjesto zločina, kad im je već propao plan da se "globalni povijesni događaj" spomen pločom obilježi - npr. 2004. godine - i na Trgu Sv. Petra?

Krunica - za mir!

Odgovore, na ta i slična pitanja, (ne samo katoličkom) "zbunjenom stadu pasivnih promatrača" ne mogu dati oni koji smatraju da je "korupcija naš najveći problem". Fenomene je potrebno promatrati duhovnim očima, jer sociološka površnost (pa i ona u katoličkim medijima!) ništa ne razjašnjava ter ljude ostavlja u još većoj zbunjenosti i dvojbama. Konačno, premda je jako prozirna a ne samo nepodnošljiva lakoća drskosti globalne praonice mozg(ov)a - Brain Washing(ton), kršćaninu je velika utjeha činjenica da se mnogo "oružje" ipak nalazi u - Božjoj ruci! Zato katolici – poglavito u Marijinu mjesecu listopadu - trebaju biti svjesni kako je Gospa u Fatimi ponavljala da se KRUNICOM može izmoliti mir! To pak znači da je sudbina Europe i svijeta u Božjim i Marijinim rukama. Ali i našim! Stoga poziv: "Uzmimo u ruke sudbinu i sreću...!", danas znači: Uzmimo u ruke - krunicu! Ona je jedino moćno 'ORUŽJE' kojim se ratno-naftni lobi može preusmjeriti na mirotvornu 'infuziju' i tako zaustaviti rat protiv "preventivnog" terorizma. Bez toga, samo ćemo mu pomoći da cijeli svijet povede, odlučujućim "korakom naprijed" - u globalnu provaliju!

Zato poslušajmo našega svetog Blaženika Alojzija: "I mi smo uzeli to oružje u svoje ruke da baratamo s njime na poseban način za obranu svojih duša, za obranu kršćanskog poretka u našoj dragoj Hrvatskoj, za obranu kršćanskog poretka u svijetu bez kojega zemlja postaje pakao.
U svetoj krunici vidimo takvo oružje da je nemoguće da ne bi iznijeli pobjedu nad svim onim zlima u svijetu ako to oružje, svetu krunicu, budemo svaki dan držali u ruci i njime se dostojno služili, to jest toplo i srdačno molili. Počnite ju žarko i revno moliti, nastavite ju žarko i revno zazivati u svakoj pojedinoj obitelji, ako to cijela naša draga Hrvatska učini nema se čega bojati."
Na to (ne NATO!) možemo samo dodati: Amen!

  • Avatar Robinzon
    Robinzon:

    Hej Anđelko stari done, jel to tebi rejting tone? Valjda ti je ponestalo dara?! Osim mojih, nema komentara.

  • Avatar DonBlog
    DonBlog:

    Razumijem te, Robi. Razumijem jednako tako zašto i kako ni gluhi ni slijepi ne mogu sve što im govore oni koji imaju zdrav vid i sluh. Živ mi bio...!

  • Avatar Robinzon
    Robinzon:

    Nešto su ti "tanki" argumenti Anđelko,.Pogotovo ovi u vezi demografije. Prisjećam se jedne TV emisije na tu temu. Pitaju egipatskog seljaka zbog čega ima dvanaestero djece, a zna da prihodima jedva sebe uzdržava.Kaže: Ako mi osmero umre, još uvjek imam ... prikaži još! četvoricu da me dohrane.I sama tvoja tema o ratovima govori da su vođeni isljučivo iz ekonomskih razloga.Ostali razlozi su samo varijacije na temu. Slušao sam jednog tibetanskog liječnika, koji je objašnjavao kako to oni, tibetanci, liječe bolesne s nekakvim tucanim školjkama i zapisima, a on odgovara: Mi smo davno shvatili da je zdravlje ravnoteža duhovnog i tjelesnog, te da oni samo nastoje uspostaviti tu ravnotežu u bolesnika, a on se izliječi sam. Pa kada govoriš o krunici kao jednom od načina liječenja u cilju postizanja te ravnoteže, onda ju i mogu prihvatiti, samo se to onda tako treba i objasniti pacijentima.Bez mistike Anđelko.Kaj ne?