Blogosfera Don Blog

Proročki i politički pogled na HR - kao Nebo i zemlja!

U jednom razmjerno nedavnom razgovoru s prijateljom i duhovnim bratom Rajkom - (čije prezime Bundalo, kao i moje Kaćunko, nema nikakvu 'specifičnu težinu' vječnosti, jer "Bog svakoga zove imenom!") koji smo započeli znakom križa i s vjerom u Trojedinog Boga: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen." – zamolio sam ga da meni i mojim čitateljima dadne 'duhovnu dijagnozu' trenutnoga stanja Hrvatske. Sasvim je razumljivo da je svaka riječ čovjeka podpuno ispunjena darovima Duha Svetoga totalno na suprotnoj strani od duha i svih prognoza ovoga svijeta. Odnosno, kao što Biblija kaže, "kako je nebo visoko nad zemljom" tako se proročki i politički stubokom razlikuju. Dakle, nakon što se kršćanin molitveno sabere i zamoli rasvjetljenje Duha Svetoga, zamolio sam brata Rajka da kaže kako se sažeto može opisati sadašnje "stanje nacije". Evo (dio od svega) što je rekao…
Objava 31. svibnja 2018. 4 komentara 788 prikaza
Pogled kroz "Božje naočale"...
Pogled kroz "Božje naočale"...
'Božje oko svuda gleda...'

Hrvatsku mogu promatrati s više gledišta.
Kao zajednicu hrvatskog naroda.
Kao zajednicu svih građana koji u njoj žive.
Kao tipični politički subjekt, dostatan samome sebi u iživljavanju prolazne prilike vladanja.
Kao geostrateški objekt, na kojem se prelamaju kojekakvi interesi; najmanje u prilog naroda koji ovdje živi.
Kao financijsko-gospodarski subjekt; brdom zakonā odvojen od naših često praznih novčanika, a koji na svojim izdvojenim računima, isisanim iz krvi naroda, uvijek jača dok narod propada.
Kao subjekt tradicionalne kulture i kršćanske civilizacije, na koji su uperene sve cijevi, jer se ratovima - najstrašnijim do sada – žurno gradi Novi svjetski poredak.
Kao - izvanjski prekriven nacionalnim simbolima nejasna podrijetla - bešćutni subjekt svjetske revolucije i globalnih interesa što pred sobom gaze sve što vide pa u prah mrve i velike narode uz pomoć svojih zaluđenih simpatizera iz domaće sredine. I tako redom.

Takva Hrvatska baš i ne izgleda kao "duhovna Hrvatska" (kako glasi pjesma velikoga Viktora Vide), a još manje kao navodna "katolička Hrvatska"... Gledajući tu sliku, priznajem da sam razočaran... premda i sam dobro znadem da je tako... Nadam se u tome mozaiku postoji još neka kockica...

U tom duhovnom metežu nalazi se i svijetlô tijelo prijatelja Božjih; u nizu mirotvornih, bogoljubnih i čovjekoljubnih malih zajednica, a još češće posvud razasutih osamljenih pustinjačkih i asketskih duša, od kojih uvijek zazire većina.
Sve vojske Zloga tutnje ovom zemljom, dok pred Raspetim još uvijek je nekoliko šutljivih žena i poneki Ivan, kao na Golgoti. Simbolički rečeno, toliko je mučenika vjere koji se ne okaljaše idolima. Naime, crkve nisu tijekom tjedna pune, premda statistike o vjernicima govore drukčije.

Dakle, teška je varka, ako ne i zabluda službeni postotak o velikom broju katolika u Hrvatskoj?

Malena Hrvatska je jedan golemi konglomerat svega i svačega, u kojemu se odmjeravaju sučeljene snage jakih i nejakih, ali i snage Boga i Sotone u pojedinačnim svetim prilikama, jer je malo takvih koji izabiru ona uska vrata i tijesni put što ih vodi u istinski život.
Među svim tim agresivnim hordama, što dolaze i prolaze - već kako se koja totalitaristička novotarija podigne protiv evanđelja života, ipak jedina živa koža - prirasla za ovo tlo - je narod koji ovdje živi, a koji ima najmanje praktičnog utjecaja na sve što se javno i zakulisno na ovoj dramatičnoj pozornici zbiva.

Predpostavljam da misliš na politički (ne)utjecaj naroda. Po čemu je to najočitije?

Izvedu ga iz tamnice svake četvrte godine, da mu splasne pobuna protiv neljudskih uvjeta života pod magijom tog ceremonijalnog privida da će ovaj put izabrati možda nešto bolje. A već sutra odjeljuju ga od vlasti. Konopac, plava vrpca ili neki drugi znak bit će među njima. I birokracija će nastaviti po starom; podređena nekom svome javnom ili tajnom vrhu ili pak samovolji i nemaru pojedinaca što za bližnje nemaju ljubavi.
Premda taj narod jedini ovdje zbiljski radi - i bez plaće i bez kore kruha - i, kada dođe katastrofa, jedini na ovom terenu za njegov mir gine ter - još paradoksalnije - premda se njegovom zove ova zemlja, on tu živi kao prognanik, jer uvijek čeka neka bolja vrjemena.
No, danas ih više ne naslućuje. Zgusnuo se mrak nad poviješću, što nikad do sad takav nije bio. Rakete su dugog dometa, da "riješe krizu" gušenjem pobune gdje god se ona na svijetu pojavi, osim ako nije inscenirana da se skine nekog neposlušnog igrača koji pokušava izgraditi neki drugi svijet koji nije s vrha propisan.

Na takav govor neki odmah reagiraju gotovo s gađenjem i sugovorniku insinuiraju paranoično zastupanje tzv. teorije zavjere. No upravo nam sotonsku zavjeru protiv Boga i čovjeka odkriva Sv. pismo – na mnogo mjesta od prve stranice do posljednje 'knjige'.

Prema Otkrivenju, Harmagedon (stvarnost sukoba Kristovog i Anikristovog duhovnog kraljevstva) i Dolina Odluke (Joel 4,14), to je ovo gdje se nalazimo. U proroštvu Biblija je nepogrješiva! Sve rečeno, u svoje se vrijeme ispunja.
Hrvatska je trenutno u najstrašnijem ratu; gorem od onoga u borbi za vlastito tlo. Kohorte bešćutnih skrivenih i neskrivenih agentura rovare po krvnim žilama ovog kolektivnog bića, koje ovdje jedva preživljava, a bogata mu je zemlja pod nogama i stranci je svi odreda hvale kao jednu od najljepših na svijetu. Legije izvanjskih plaćenika i domaćih izdajnika nasrću na svaki dimnjak koji još se malo na naš način puši da i tu zadnju vatru ugase.

Često, kao i ja, upozoravaš na zabrinjavajući utjecaj medija u tome…

Zastrašujuća količina gluposti je već natopila srca cjelodnevnim medijskim ispiranjem mozgova da, posvud i povazdan, tupe oči tupim očima urlaju nešto nerazumljivo dok uzalud im žila iskače na vratu.
Materinji jezik ne postoji u svojoj ljepoti jer se djeca nekim drugim služe. Čak je i ta vatra utrnuta. Riječ je ovdje umrla jer više ne znači nikom ništa. Na jezicima još je samo psovka, a na nišanu svi koji bilo što istinito kažu. Politika se pretvorila u mržnju i opak razdor u nacionalnom biću kojem je teško predvidjeti jezive posljedice. Poput Rimskog Carstva na svom izdisaju, zemlja više trpi od umnažanja zakona, negoli od samog bezakonja, kako pred pad Carstva zapisa Plinije Mlađi (ako se dobro sjećam). "Cvijet mladosti", poput Nerona što spaljuje svoj grad, luduje u arenama i divi se ikonografiji mrtvačkih lubanja. A sav narod – i stari i mladi – nalikuje građanima Jeruzalema na veliki petak; urlajući: "Raspni ga! Raspni!"

Stalno ponavljam kako je naš narod u golemoj većini trostruko nepismen – vjerski, politički, medijski – ali pojasni, molim te, koga bi narod najprije razapeo!

Koga? Bilo koga kog mediji vode na raspeće.
Zemlju vodi tajna ruka medija. Na potez nevidljivog pera i javnosti neznane osobe, snage reda izlaze na teren. Remetinečki zatvor je postao novo svetište, umjesto osvjedočene majke naroda - stoljetne katedrale i Marije Bistrice, gdje su siromasi uvijek molili za spas, a diktatori im se pritom smijali.
Narod uvijek iznova vode na izbore - kao i uvijek u sekularnoj državi i modernom društvu - da, umjesto Krista, bira Barabu.
A kad se ta licemjerna farsa dovrši, u jednom jedinom danu koji ne rješava ništa, naravno u ponoć – u punini mraka, zveckanje će čaša i vatromet nad gradom zaglušiti i posljednje sjećanje na svete riječi psalma: "Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grad ne čuva, uzalud stražar bdije!" (Ps 127,1). A kako je narod u sebi podijeljen, kako god da završe izbori, sav se narod neće veseliti. Obezglavljen je kad ima dvije glave što u njemu se za prijestolje bore. A nije ih samo dvije, kao u pokoljima 2. svjetskog rata. Najnoviji totalitarizam ih je sad izmislio - ako treba - i više od 200, da propadne razjedinjena kuća. Ta, zašto bi dizali oružje, kad robovi se sami mogu pobiti?! A oni će potom "uspostaviti mir" pa još, preživjeli na spepeljenoj zemlji, za to da im budu zahvalni i svu im zemlju na dlanu predaju.
Jednom riječju: ovim putem ne postiže se dobro.

Eto, svaki dan nas mediji uvjeravaju kako mnogi, a poglavito političari, navodno, grčevito traže recepte "za izlazak iz krize", ali vidimo da se ništa ne rješava nabolje. Koji je onda put do dobra, kako se ono postiže?

"Kako bijaše na početku!" – tako je dobro. To dokazuje idealno uređeni svemir, u kojemu nema višeglavog zmaja ni njegovih novih izbora, na koje je prva Eva potrčala. Jer u toj visinskoj ljepoti svime vlada samo jedan Um pa ne ratuju susjedne planete, već svi ti nebesnici skladno putuju po pradavnom svome voznom redu. Dok ih gledaš, diviš se slobodi, koje ovdje nema - zbog gomile grijeha, a ne što bi Zemlji nedostajalo kvadrata.

Ako je grijeh uzrok zemaljskog nereda – kako onda dalje?

Duhovni su korijeni propasti, a ne materijalni. Stog statistike ih ne mogu otkriti. Uzalud nam pusti znanstvenici što "interdisciplinarno pristupaju fenomenu" gluposti.
Doktori se u većini ne klanjaju Bogu. Tek poneki luta među njima što ne misli na svoj interes. Radije se late oružja kad dokazi im nisu dostatni. A i onî, što primiše diplome, još gore se od njih ponašaju. Stoga kako…? I kome o svemu ovom pričati, kad i sad vrijede riječi proroka Izaije, na koje se Isus poziva?! Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju ter se ne obrate pa ih izliječim. (Mt 13,14-15)

Pa to onda znači da svaki narod, propadajući u sebi, olakšava posao okupatoru. Može li se u ovoj dramatičnoj situaciji i na hrvatski narod primijeniti biblijsko proročko upozorenje:'Perditio tua ex te, Israel!'?

Svi imperatori imaju savjetnike što proučavaju povijest naroda koje su namjerili pokoriti. Hoće li ovaj ovdašnji narod propasti ili opstati, ne ovisi o snazi imperatora pred vratima, nego o savjetu Ahiora Holofernu koji se sprema napasti Židove. On zapovjedniku Nabukodonozorove vojske ovako govori:
"Dok ne sagriješiše protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda; ali kad se udaljiše od puta što im ga on bijaše naznačio, u mnogim ratovima pretrpješe užasna razaranja, zatočiše ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im oteše neprijatelji njihovi. Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspeše se iz raznih krajeva kamo bijahu raspršeni i ponovo zauzeše Jeruzalem, gdje se nalazi Svetište njihovo, i smjestiše se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli. Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u čemu zastranio, je li sagriješio Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda možemo krenuti na nj i pokoriti ga; ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma: jer će ih Bog njihov štititi, a mi ćemo biti na ruglo svoj zemlji" (Jdt 5,17-21).
Kako je bilo onda onom regionalnom, tako je i ovom svjetskom imperiju stalo, pod izlikom ljudskih prava i sloboda, sve narode strovaliti u grijeh kako bi ih mogli porobiti i žrtvovati sotonskom užitku. Zato je Novi poredak ustrojen prije svega kao duhovni antikršćanski poredak, to jest kao neobuzdani grješni hedonizam, nihilizam i idiotizam.

Sviđa mi se ta 'dijagnoza' odnosno njezina formulacija, s tom razlikom što ja radije rabim izraz kretenizam umjesto idiotizam pa tamo imam/o kraticu HNK… Čini mi se da "u ovom strašnom času" za nas vrijedi i upozorenje proroka Jeremije da "čak i svećenici i proroci lutaju po zemlji i ništa ne znaju" - što se ne mora odnositi samo na duhovne pastire…

Žao mi je naroda u ovolikoj duhovnoj pomutnji, jer su toliki u njemu "izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira" (Mt 9,36). Lutaju od stratišta do stratišta svakih 20 do 50 godina, jer ih ne vodi Božja mudrost i sila, već nasilje onih koji lažu izmišljanjem zavodljivih bajki modernizma. Za pastire mu se nameću svadljivci - a ne mirotvorci, klevetnici – a ne ljubitelji istine, grabežljivi vuci u janjećem runu, sluge oca laži i ubojice ljudi od početka (Iv 8,44). Njih se ne da poznati po riječi, već po zlome duhu njihovoga srca – bilo da sikće, bilo da je umiljato pritajen kao šára na zmijskim leđima.
Neće pamet spasiti ovu zemlju. Neće ljudska snaga protjerati zlo. Neće tuđi novac napuniti tanjur na trpezi tvoje obitelji.
Zato mudroga biraj, jer on vidi dalje! Svaki mu je problem do koljena. Mirotvorac neće te izdati. Čovjekoljubac ne zna glumiti. On te nikad neće prevariti. Njega srcem vidiš ili ne vidiš. U toj prosudbi se srce ne vara. Blâgo srce čuvat će tvoj dom. Jer kakav je netko prema protivniku, takav će biti i prema tebi, kad dobije vlast.
Čovjekoljublje uvijek narod sjedinjuje, a neprijatelj ga svakim novim dahom razdjeljuje, umnaža i produbljuje podjele u kojima iz bezdana iskaču prokletstva. Svaki mrzitelj je propast svome narodu. Kad njega biraš, što se čudiš da te razočarao?

Koji čimbenici iznutra i koje silnice izvana bitno utječu na (takvo) raspoloženje našega u golemoj većini (statistički) kršćanskoga naroda?

Nikad ne upirem prstom u ljude – ni ove unutra ni one izvana, jer su od moje naravi i jer Bog "hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine" (1Tim 2,4), nego raskrinkavam duhove kojima ljudi robuju – i robovi i porobljivači. Zato sam na to pitanje već odgovorio. "Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima" (Ef 6,12) – veli Sveti Pavao. U tom smislu, pod težinom rečene dijagnoze, da tko ne bi pao u malodušje, valja reći da iz ove krize postoji biblijski utemeljen izlaz.

Opet nam je Riječ Božja putokaz…

U pregovorima s Bogom, Abraham je dobio obećanje da Sodoma neće biti uništena, ako se u njoj nađe deset pravednika.
Pritom, ovdje nije najvažnije pitanje ima li u Hrvatskoj (simbolički rečeno) deset pravednika koji se nisu okaljali s demonima svijeta, nego je važnije pitanje ima li Hrvatska danas oca Abrahama koji s Bogom pregovara o spasu svoga naroda i hoće li narod takvog oca poštivati "da dugo živi i da mu dobro bude na zemlji", kako stoji u 4. Božjoj zapovijedi s brda Sinaja? Hoće li se narod odreći idola pa, spasom i susjeda, sebe spašavati, kako nas uči sveto evanđelje? Uvijek čovjek stoji pred ovim izborom pa o sudbini sam odlučuje.
Sodoma je spaljena. Lot u izbjeglištvu jedini je spašen. A Abraham, koji nije birao Sodomu, kad je Lotu ponudio izbor, ostao je netaknut ni prijetnjom ni nesrećom, već, i bez sodomske raskoši, blagoslovljen u svemu da mu ime živi zauvijek. Pred ovom tajnom treba srcem drhtati pa donijeti vlastitu odluku. Nešto od ovo troje svakom će se od nas dogoditi. Možda već sutra

(završetak u nekom drugom nastavku)

--------------

NB: Sapienti sat (a blenti ni budilica) djelomice se nalazi u kolumni Donov tjedni CROssIng...