Blogosfera Don Blog

Rat i mir – kao globalna obmana… (ili: zašto 'zvjeronauk' mrzi vjeronauk?)

Ovaj prilog sličan je pokušaju 'komprimiranja' Tolstojeva djela "Rat i mir" u 160 SMS-znakova, jer je tema kompleksna… - kako naslov posta 'šifrirano' kaže. Riječ je o groznoj obljetnici Prvoga svj. rata - koji je višestruko tretiran i medijski i politički… od povijestnih skupova do manipulativnog Macronova pljuvanja po "nacionalizmu" (umjesto da se pokajao za originalni "šovinizam") u Parizu, na što su nasjeli i neki crkveni auktoriteti. U tom kontekstu neizbježan je osvrt na neprekidno lijevoliberalno 'anatemiziranje' katoličkog vjeronauka u školi, što je preraslo u kontinuirani oblik specijalnog 'hibridnog' ratovanja protiv Crkve…
Objava 29. studenoga 2018. 17 komentara 651 prikaza
Vjeronauk u školi
Vjeronauk u školi
Vjeronauk u Europi

Moram iskreno reći da sam ostao zabezeknut naslovom vijesti o "zahvalnom euharistijskom slavlju povodom stote godišnjice završetka prvoga svjetskog rata", tako da sam odmah na papirić stavio bilješku: "Zar i ti Crkvo…?!", s asocijacijom na Cezarovo užasnuto pitanje Brutu…

Površnost = obmana i/li manipulacija

U čemu je problem? U tome što oni koji čitaju samo NASLOVE – a takva je nažalost i većina pratitelja katoličkih medija – ostaju uskraćeni za bitno. Naime u toj vijesti stoji: "Uvodeći u misno slavlje, kardinal Puljić pozvao je sve okupljene da na poseban način mole za mir podsjećajući da se upravo danas sjećaju stote godišnjice završetka Prvog svjetskog rata i 11. studenoga 1918. kada je u Compiegneu potpisano primirje i obilježen kraj Prvog svjetskog rata u kojem je život izgubilo više od 18 milijuna ljudi. Istaknuo je važnost molitve za mir jer je Bog istinski darovatelj mira u srcima, među ljudima i u svijetu."

Riječ je o misnom slavlju u katedrali u Skopju, nakon simpozija o povijesti Katoličke crkve u Makedoniji. Premda je kardinal Vinko Puljić u svojoj propovijedi izrekao divnih poticajnih i pobožnih misli, tko imalo išta razumije mora se upitati kakvo je to "zahvalno" euharistijsko slavlje (koje je samo po sebi "zahvalnica"!) u kontekstu sjećanja na konac Prvoga svjetskog rata?! Nije upitna ni molitva za mir, ni zahvala za povijest Crkve u Makedoniji, ali neće svakome biti jasno na koji se to način Crkva 'uklapa' u svjetovna mjerila vrjednovana fenomena "svjetskoga rata". Pa nije poslanje Crkve samo moliti za mir i pokapati mrtve! I baš zato će, zbog crkvene nedorečenosti, mase neupućenih samo klimati glavom na sve što svjetovni mediji o tome objave, jer (tako ljudi zaključuju) eto i Crkva to sve potvrđuje. Dakle, bit će izmanipulirani!

A gdje su korijeni i 'temelji' te "klaonice naroda" europskih (20 milijuna!) ter tko je i u kojoj 'kuhinji' smislio taj pakleni plan i s kojim ciljem? Ni jedne jedine riječi ni od koga u Crkvi nije se o tome čulo. A kamo li da se istakne, ter tako ljudi potakne na razmišljanje (kao što će 'sigurno' budući klonovi 'divjakuškog štromarksizma' u hrvatskim "školama za život", s tabletom umjesto mozga, moći dokučiti sve tajne svijeta!) o tome kako je Drugi svjetski rat bio planiran čim je Prvi završio…! I onda se neki članovi HBK čude kad napišem da će se (možda?) jednom i netko dobronamjeran u (bliskoj?) budućnosti upitati kako je moguće da je i Crkva u svojim najodgovornijim predstavnicima (u Hrvatskoj i na globalnoj razini) svojim odnosom prema svjetovnom tumačenju "rata i mira" (s iznimkom svetoga pape Ivana Pavla 'Dragog' u enciklici RH, br. 15-17!) sudjelovala u globalnoj obmani ljudi…!
Sapienti sat… - a blenti ni budilica!

Glas Mraka i 'taritaštine' & 'nazzi-pametno' "konačno rješenje"

Jasno, idemo dalje, ta je tema itekako povezana s fenomenom '(z)vjeronauka' u svijetu – i u Hrvatskoj i na globalnoj razini. U Hrvatskoj 'antifokampanja' protiv katoličkoga vjeronauka u školama ne jenjava – poglavito u nekim medijima, čiji su kolumnisti unaprijed vjeronaukofobno 'nabrijani'. A isti je slučaj i s nekim "antiklerikalno" orijentiranim političarima (odnosno politi-čarkama, s lijevim 'polito-čakrama'). Među takve se nedavno izrazito agresivno svrstala i rodočelnica minorne strančice "Glas" ('kodirano': Glasdepe!) prilogom u tjedniku Express. Sav je svoj anticrkveni bijes – premda je i u naslovu istaknuta njezina izjava kako je "odgojena uz Crkvu" (hm, znakovito – UZ crkvu… a ipak daleko od Crkve!) – 'stresla' u borbu "za reviziju Vatikanskih ugovora". Međutim, jasno i prozirno, prva i najciljanija meta njoj i njima je – vjeronauk u školi. Ipak, ostavljam tu temu za neku drugu prigodu, jer sva njezina i njihova "argumentacija" običan je (su)Mrak (Tari)taštine, neznanja i prikrivene mržnje…

Najsvježiji primjer isto takvog očitovanja – ali s nEUsporedivo opasnijim namjerama! - dao nam je osobno nepametno Ivica Puljak iz strančice navodno Pametno. Komentirajući izjavu čelnika MOST-a, Bože Petrova, da se gay parovima ne bi smjelo dopustiti posvajanje djece, napisao je među ostalim na svojemu Fejs profilu:
"Ne znam kako vama, ali meni strašno idu na živce likovi poput njega (=Bože Petrova), Ivice Šole, Nina Raspudića i ostalih sličnih 'intelektualaca', koji nemaju niti tračak onog kršćanstva kakvog ja zamišljam, koji voli sve ljude bez obzira na nacionalnost, seksualnu sklonost, obožavanje NBA tima ili slično…" Dodao je kako u (svim tim) "velikim Hrvatima i vjernicima koji se pojavljuju u našim medijima i na tome grade svoju lukrativnu političku i akademsku karijeru" nema ni truna ljubavi kao u francuskim ateistima s kojima se upravo družio (u "njihovoj crkvi"???!!!). Na koncu je istaknuo da se, zbog stanja kako ga je on opisao, "svi vjernici trebaju svim silama boriti da se crkva pod hitno, apsolutno i striktno odvoji od države, da je se ne financira iz proračuna ni pod razno, isto kao što je u Francuskoj" ter je, gotovo u hitlerovskoj maniri s "konačnim rješenjem" u ruci, zaključio: "Tako će nam svima biti bolje (i) riješit ćemo se iz javnosti jednom zauvijek likova poput Bože, Nina, Šole i sličnih likova iz polusvijeta."

Slučajno sam odkrio da se Pametno-Puljak 'pokajao' za svoju izjavu, ali u svakom slučaju – premda nisam imenovan – i ja se prepoznajem u njegovim "likovima iz polusvijeta" i intelektualcima u Pametno-navodnicima. Ne znam kako vama, ali meni takvi Pametno-likovi poput Puljka uopće ne idu na živce – ja ih uopće ne doživljavam. Zapravo, zahvalan sam im što se uvijek mogu od srca nasmijati kad pročitam njihove Pametno-nebuloze – svejedno jesu li 'ispaljene' od fizičara Puljka, 'glasdepeovke' Taritaš, 'teologa' Milanovića… ili "ostalih 'intelektualaca' koji nemaju ni tračak" pametnog u komunikaciji kakvu narod i bon-ton zamišljaju… Štoviše, kad je već to učinio Puljak nehotice ja ću namjerno parafrazirati farizeja iz evanđeoske zgode ter ću reći da Bogu zahvaljujem što nisam kršćanin kakvog Puljak zamišlja. A katolici bi (kao većinski uplatitelji u državni proračun!) sigurno, suprotno od njegova očekivanja, "hitno, apsolutno i striktno" bili za to da se 'puljkoidni' glupo-pametni tipovi i udruge odnosno političke strančice NE financiraju njihovim novcem iz proračuna. Tako bi im svima bilo bolje!

Fundamentalistička protucrkvenost

Razmišljajući o Puljkovim nebulozama odnosno 'paklu-lozama' pitao sam se odkud liberalnim intelektualcima toliko "žuči" prema Katoličkoj Crkvi… i sjetio sam je jedne briljantne analize Josipa Sanka Rabara (objavljene u Veritasu one godine kad su naši tenisači prvi put osvojili "salataru"), a koja je "do zareza" aktualna i nakon 13 hrvatskih godina:

Totalitarizam u kojem smo živjeli u potpunosti je marginalizirao Boga i Crkvu. Bili su opasno strano tijelo, kao rak koji se odstranjivao i suzbijao, ispočetka grubim nasiljem, kasnije tanahnim metodama, mrkvom i šibom, kadrovskom politikom, jedva primjetnim zastrašivanjem, potpunom izolacijom od tobožnje javnosti. Agresivno svjetovnjaštvo totalitarizma nije bilo sadržano samo u partijskim direktivama i zakulisnim spletkama tajne policije, bilo je opći mentalitet društva. Iznad njega su se izdigli samo oni protiv kojih je teror bio usmjeren.

Demokracija je donijela prividnu rekristijanizaciju hrvatskog društva. Većina se izjasnila katolicima. Premda neki samo po nacionalnoj liniji. Mnogi su ulazili u crkvu samo pri krštenju i vjenčanju. No ipak, većina je hrvatskog puka odavno gajila simpatije prema Crkvi, što je povezano s antipatijom prema vladajućoj klasi u komunizmu. Koliko god je Crkva imala uza se puk, toliko je vladajuća klasa, s gotovo svim svojim slojevima i elitama, mrzila Crkvu. Pod Tuđmanom je na trenutak izgledalo kao da u Hrvatskoj žive uglavnom sve sami simpatizeri Crkve. Bar što se glavnih medija tiče. Napadalo se Tuđmana i HDZ, ali ne i Crkvu.
Postupno se, osobito nakon 3. siječnja 2000., stvar okrenula za 180 stupnjeva, kao da u Hrvatskoj uglavnom svi, čak i kada za sebe govore da su vjernici, koriste svaku priliku da bi Crkvu (često klevetnički) napali. Vladajuće elite, osobito vlasnici i urednici medija, već odavno nemaju više nikakvu potrebu skrivati ili umanjivati svoje animozitete i ressentimente prema Crkvi. Jedino ih još političari nastoje sakriti. Tako i članovi SDP-a ponekad govore o sebi kao da računaju na vjernike-glasače, premda ih nehotično odaje svaka intonacija ili omaška, svaka strastvenija rasprava.

Taj obrat u stavovima prema Crkvi u Hrvatskoj kao da se poklopio s nekim ofenzivama bojovnog laicizma na Zapadu. Proces sekularizacije na Zapadu i dalje napreduje. Pisanje o Crkvi kao o mračnoj i nazadnoj, pedofilskoj i komičnoj organizaciji danas je na demokratskom Zapadu raširenije nego ikada ranije, osobito tijekom proteklog pola stoljeća.
Pa ipak, ne treba brzopleto poistovjetiti ta dva procesa. Zapadni mediji, čak i oni američki, nisu ni izdaleka toliko protucrkveni kao ovi u Hrvatskoj. Ozbiljniji i kvalitetniji liberalni mediji (kakvi su u RH raritet!) u pravilu su vrlo umjereni i suzdržani, pa ne gaje bjesomučni, lažljivi i pljuvački govor ovih hrvatskih. Neki su, pak, od najuglednijih medija konzervativni, pa oni Crkvu napadaju još manje. Klevetnički i karikirani tipovi napada hrvatskih medija mogu se na Zapadu naći samo u nekim satiričnim ili lijevim medijima, koji tamo ne čine, kao u Hrvatskoj, glavnu i uvelike dominantnu struju.

Druga, još značajnija razlika između Hrvatske i Zapada, jest u podrijetlu te agresivne protucrkvenosti. Ona je u Hrvatskoj totalitarnog podrijetla ter izraz vladajućeg mentaliteta i vladajuće klase – duboko je ukorjenjivana tijekom gotovo pola stoljeća totalitarizma. Odatle beskrupuloznost, neznalaštvo i odsutnost dodira s realnošću, a mnogo ideološkog dima i magle, koji se prije ili poslije raziđu.
Premda nijedna mržnja i netolerancija nisu nevine, premda svaki agresivni laicizam i nehotično teži totalitarizmu, ipak je velika razlika u krivici, i u odnosu prema puku i siromašnim slojevima. Hrvatska "ljevica" nije isto što i ljevica na Zapadu. Niti je Tito "naš najveći antifašist", kao što smo imali prilike čuti u Dnevniku HRT-a, ili čitati u novinama (mnogo puta). No, naš najveći fašist svakako jest. Veći čak i od Pavelića.

Proces društvene "marginalizacije Boga" u svijetu, posebna na razvijenom Zapadu, i dalje napreduje. Sekularizacija postupno prerasta u agresivni sekularizam, u fundamentalistički laicizam pun netolerancije i mržnje. No, nije Hrvatska na čelu tog procesa, ona je zaostala u otpetljavanju iz staroga totalitarnog mentaliteta. Još nije stigla ni do prave demokratske javnosti, do bar donekle ravnopravnije zastupljenosti svih slojeva. Vjerojatnije je da ta njena "čeona pozicija" neće dugo trajati.

Danas, u 2018. godini svjedočimo kako je Hrvatska u toj duhovnoj dekadenciji ostvarila "golem napredak" i približila se "modernim zemljama razvijenoga svijeta". Koji izumire!!!

Ateist – ateizam – antiteizam

Premda u toj 'borbi' odnosno procesu nije u prvom redu riječ o ateizmu (ili agnosticizmu) – nego antiteizmu! – podsjetit ću (radi usporedbe) što je o ateistima podpuno trijezno rekao mađarski pisac Bela Hamvás (u djelu FILOZOFIJA VINA):
Opće je poznato kako su ateisti oholi ljudi, dostojni sažaljenja. Dovoljno im je da primijete ime Bog pa da knjigu smjesta tresnu o pod. Taknemo li ih u tu fiks-ideju, spopast će ih bjesnilo... Oni su ne samo uobraženi, nego i jednako toliko glupi.
Ateisti su naši siromasi duhom. To su djeca našeg vremena kojoj je pomoć najpotrebnija. Siromasi duhom, s tom razlikom da gotovo i nemaju nade u Kraljevstvo nebesko. Mnogi su se u prošlosti na njih srdili i protiv njih se borili. Takav način ja u cijelosti osuđujem. Da se borimo? Zdrav čovjek da se bori s hromima i slijepima. Upravo stoga što su bogalji treba im prilaziti s blagonaklonošću... Budući da su zaostali u razvoju, trebalo bi ih čak smatrati djecom slaba razuma, bez obzira što oni mnogo drže do njega, misleći da je ateizam savršeno znanje. Zašto se u prošlosti s njima vodila tolika borba? U prvom redu, čini mi se, zbog toga što bi ateizam – kao nepotpun smisao i izobličena ćud – ostao izvan cjelokupne linije života, ako ne bi negdje pribavio nadoknadu. A u čemu je ta nadoknada? U pretjeranoj aktivnosti. Njome ateizam nužno vodi nasilju, i zbog toga što vodi nasilju, ateisti su morali osvojiti svjetovnu vlast. I osvojili su je...
Promijenio sam taktiku... Umjesto da se s njima borim i da ih pokušavam obratiti, ja ih naprosto sažalijevam... A za činjenicu da se s njima mnogo raspravljalo postoji i drugi razlog. Mnogi su, naime, pomislili da ateisti nisu vjernici. O tome, jasna stvar, ne može biti ni govora. Čovjek bez vjere ne postoji. Ateisti nisu bez vjere, oni samo – u skladu sa svojim žalosno manjkavim smislom i izobličenim ustrojem – vjeruju u komičnu vjeru. I ne samo što vjeruju, ateisti su svi odreda bogomoljci... Ime ateističkog bogomoljstva je materijalizam. To vjerovanje obuhvaća tri dogme: duše nema – čovjek je životinja – smrt je propast. Sve se te tri dogme stapaju u jednu, a ta je: ateisti se užasno boje Boga. Boehme za njih kaže da žive u Božjoj srdžbi. Ništa drugo ne poznaju do gnjevnog Boga: zbog toga se skrivaju i lažu. Misle, ako kažu: nema Boga, neće se više bojati. Ali umjesto toga još se više boje.
Ateist je, dakako, uobražen čovjek, on ni ne želi biti nešto drugo; ne teži pokornosti i ljubavi, drugim riječima – tako je nemoćan da im ne može težiti. Radije ustrajava u svom strahu koji poriče, drhti i skriva se i laže, i postaje sve oholiji. Iz tog neutješnog košmara, u kojem se skupa kuhaju poricanje, strah, laž, skrivanje, oholost i bogomoljstvo, proizašao je ateizam kao nadomjestak religije...

Eto, dakle, sada možete 'lak(š)o' i 'Pametn(ij)o' promisliti odkud dolazi, tj. gdje izvire ateistički organizirani antiteizam u Hrvatskoj. I zašto su (neki) ateisti jako borbeni i odkud njihova klerofobija i ekleziofobija…! I zašto lako skliznu u zamku da u ime ljudskih prava drugima uskraćuju ljudska prava… Itd…

Temeljni test tzv. demokracije: sloboda vjere

A među temeljna ljudska prava opravdano se ubraja pravo na vjersku slobodu zajedno s pravom na slobodu savjesti – pa i kad je riječ o abortusu, o prodaji kontraceptiva, o 'homoposvajanju' i 'homoudoljavanju' djece... itd. Zato je već spomenuti papa Sv. Ivan Pavao istaknuo kako ograničavanje vjerske slobode osoba i zajednica "prije svega pogađa samo dostojanstvo čovjeka, nezavisno od toga koju religiju ispovijeda i kako poima svijet". Štoviše, "ograničenje vjerske slobode i njezino vrijeđanje protive se dostojanstvu čovjeka i njegovim objektivnim pravima", naglašava taj veliki Papa.
Aludirajući na jedan koncilski dokument Ivan Pavao Veliki kaže:
"Tu se bez sumnje nalazimo pred korjenitom nepravdom prema onome što je u čovjeku osobito duboko, što je izvorno ljudsko. Doista, čak se i sama pojava nevjere, areligioznosti i ateizma, kao ljudska pojava, razumije samo u odnosu na pojavu religije i vjere. Stoga je teško, stanemo li i na čisto ljudsko gledište, prihvatiti stav po kojemu samo ateizam ima pravo građanstva u javnom i društvenom životu, dok su ljudi vjernici, kao po nekom načelu, jedva podnošeni, ili se s njima postupa kao prema građanima nižega reda, i dapače su, što se već događalo posve lišeni građanskih prava."
Na koncu trećega poglavlja enciklike Redemptor hominis (Odkupitelj čovjeka) – pod naslovom Odkupljeni čovjek i njegov položaj u suvrjemenom svijetu – taj kršćanski i svjetski velikan kao da uzdiže vapaj do neba: "Krjepošću svoje službe želim se u ime svih vjernika cijeloga svijeta obratiti onima o kojima na neki način zavisi organizacija društvenoga i javnoga života, žarko od njih zahtijevajući da poštuju prava religija i djelovanja Crkve. Ne traži se nikakva povlastica, nego poštivanje jednog elementarnog prava. Ostvarenje toga prava jedno je od temeljnih potvrda istinskog napretka čovjeka u svakom režimu, u svakom društvu, sustavu i sredini."
Amen! Tako je – osim u planovima arhitekata Novog svjetskog poretka, koji se već na mnogim područjima života (poglavito u zakonodavstvu) nazire kao 'DEMOKRATSKI TOTALITARIZAM'. "Amenkamen" – Neamen!

Svijet nije svjestan u kakvu ga se zamku planski već uvlači i u kakvu će napast upasti – u ovim okolnostima idejnog rata u prividnom ozračju mira. Nije zato nimalo slučajno da je papa Franjo pokrenuo izmjenu u Molitvi Gospodnjoj – jer Bog nas ne uvodi u napast, nego, kao i za svaki grijeh, postoje tri izvora: 1. slaba ljudska narav, 2. grješne strukture oko nas, 3. sotona – mrzitelj Boga i čovjeka (ter "otac laži" i "čovjekoubojica od početka", kako ga je Isus definirao).
Crkva u Francuskoj već je provela u izmjenu u Očenašu, a Talijani se na to pripremaju. Moji pak vjernici u Kompolju već od kolovoza u sv. misi pjevajući mole prerečenu 'novu verziju': "Ne daj nam da padnemo u teške napasti, izbavi nas od svih zala, Oče nebeski!" Amen.

  • neboiznadzagreba:

    Usred najžešćeg rata, čovjek može imati mir ako je čvrsto usidren u njemu, no usred ateističkog mira rat je svakodnevnica čovjeka-život se prikazuje kao borba u kojoj jači "kvači", ratuje se za smrt (eutanaziju, pobačaj, "liberalno" guljenje drugog, priznavanje "prava" ... prikaži još!va" koja se drugima nameću kao obveze) . Nisam za to da Crkva obilježavao početke i svršetke ratova, niti sam za to da blagoslivlje oružje, no nisam ni za to da mirno promatra možda i posljednji boj za opstanak ovoga naroda, kojemu se, baš kao i ostalima narodima svijeta, ateizam i materijalizma nameću kao vjera kojoj u središtu nije ni čovjek, ni Bog, ali uništenje, prvo Boga, potom čovjeka, jest.

  • Avatar DonBlog
    DonBlog:

    Vidim, Robi, da tvoja mater i dalje ima "kvočku"... samo ona se sada služi internetom... kao mnogi pijevci... - pa i oni s ambona...! :D Nego, nije mi uopće jasno što si od mene detaljno htio "glasno" čuti u svezi ... prikaži još! s nekim molitvama - pliz budi jasniji pa ću ti jasno odgovoriti. Živ mi bio!

  • Avatar Robinzon
    Robinzon:

    E moj Anđelko. Imala moja mater kvočku s pilićima.Da nebi odlutala zavezala joj jednu nogu špagom, a drugi kraj špage za zabijeni kolčić.Imala koka pravo slobodnom voljom kretanje u kom god smjeru želi, ali samo koliko je špaga dugačka.Neš ti ... prikaži još! meni demokracije u Crkvi.Pa ti barem znaš što je enciklika(dekret), tko ga izdaje i tko je dužan ponašati se u skladu s tim. I Bibliju tumačiti smije samo Crkva, a ne ti ili ja kao vjernici. U tom smislu sam i pitao SMIJEŠ li imati svoje mišljenje o molitvama, kroz konkretni slučaj. A ti meni o kocki kao dokazu demokracije.