Blogosfera Don Blog

Zašto je propala POTRAGA za vlč. Sudcem

Prije nekoliko dana jedna je televizija pokušala jeftinim senzacionalizmom i površnim istraživanjem – preko sudionika seminara vlč. Zlatka Sudca – "ući mu u trag". Budući da im je propao plan da naprave "sjajnu priču", kako ne bi ispalo da su se "tresla brda, a rodio miš", cijela je reportaža novinarskim komentarima skrenuta u prizemno izrugivanje. Na to je reagirao jedan prijatelj iz Splita (I. R. J.), zanoseći se čak mišlju da će taj medij - čiji je specifikum 'nesveto antitrojstvo' (retardiranje – teroriziranje – liberaliziranje publike duhovnim, umnim i moralnim "smećem") – na njegov poticaj objaviti "ispravak netočnog navoda", na što sam se gorko nasmijao a on ostao razočaran... Nakon toga zamolio sam ga za razgovor o "fenomenu Sudac", budući da vlč. Zlatka dobro poznaje. Prenosim dio "materijala" koji mi je poslao… - s napomenom da će netko drugi, tko također dobro poznaje (ili misli da poznaje!) vlč. Sudca, možda iznijeti drukčije dojmove…!
Objava 20. travnja 2018. 9 komentara 21169 prikaza
"Kontroverzni" Sudac
"Kontroverzni" Sudac
"Gdje je nestao" Sudac?

SUDČEVE POSEBNOSTI

Ivane, po čemu se Zlatko razlikuje od nas, tj. od ostalih svećenika?
- Ono što čini bitnu razliku između njega i nekih njegovih kolega koji imaju primjedbe, jest da je on uvjerljiv, a oni to nisu. Njegova riječ isijava ono što se ne može izmisliti, već ono što se može reći nakon što se isto živi, a ovi drugi se silno naprežu da izlože neki kršćanski ideal do kojega jedva da su zakoračili po koji korak. Evo i jedne Zlatkove riječi za one koji kažu da on "ne govori ništa posebno":
"Tijelo i znanost i ratio smo toliko usavršili da dolazi do loma, totalnog loma. I sada kada se javlja glad za duhovnim, dolazi do druge perverzije: da je duhovno sve čega se primi – sve je duhovno, sve je dobro? - To je varka sotonina. Živimo u ludnici. Ovaj svijet je lud. Potvrđeni luđaci. Jedini razlog zašto nismo u ludnicama je zato što nas ima previše."
A i ovo je zgodno: "Na teologiji me nitko nije učio što učiniti kada čovjek ima takve probleme. Ne! Nego su me učili da Sotona ne postoji. Da postoji sociološki, psihološki, ali ne k’o osoba. Ali su me zato učili o Kantu, i o Feuerbachu, i o Hegelu, i o Spinozi, i o Marksu. O ovim metodama, o onim metodama…; o životu me nitko nije učio – kako bit’ istinski svećenik! Nitko! Zato jer su me učili racionalisti! I neću se sramit’ ovo govorit’! Neću! Zato nam je, tako kako je! Zato su nam crkve prazne! Zato nam mladi odlaze u druge sekte! Jer dođu tu, i nađu racionalizam na oltaru, a ne srce u svećenika! Kad otvoreno dođem pred ljude i govorim: 'Ma ljudi moji, odite, bavite se vradžbinama, magijom, odite ća od Isusa, ali mi nemojte sutra kukat i plakat!' – kad tako otvoreno govorim još se nekoga uhvati, ali kad smo onako mile-lale, pa vam ja tu nešto onako veleučeno i umno pročitam, a ni sam u to ne vjerujem – ništa od toga, dragi moji vjernici, ništa od toga…!"

'FILING ZA TAJMING'

Ima li još nešto?
- Ima. Razlika između Zlatka i onih svećenika koji se ne trude dovoljno, ako i nisu orginalni u znanju (a zapravo nitko ne posjeduje svoje 'orginalno' znanje o bilo čemu!), jest u tome što je Zlatko odličan kompilator – odabere izvrsne stvari o kojima će govoriti, još ih bolje razvrsta i upotrijebi u prikladnom trenutku. Od razne duhovne i homiletske građe odabrao je najkvalitetniju materiju i napravio najbolji ‘timing’ – što kada kome reći. To znači da on inteligentno proniče ambijente i uvjete u kojima se nađe, kao i da odlično odčitava znakove vremena, a to je drugi veliki medij pored Božje riječi za čitanje volje Božje.

DUŠOBRIŽNIČKO ČOVJEKOLJUBLJE

Naredna razlika u kvaliteti između Zlatka i napose onih zavidnih njegovih kolega, jest što je odličan dušobrižnik čovjekoljubac. Ne izdiže se iznad ni jednog čovjeka, i svakog prima istinski velikodušno, kako posvećenjem osobi, toliko koliko može i vremenom. Sav se predaje ljudima. Smišlja kako da dopre do ljudi, kako da ih pokazano više voli. Zbog toga pati od svetog izjedanja – kako doprijeti do čovjeka, kako mu pomoći. Ne čeka da ovce same dođu u tor (npr. župni ured), nego ih traži po klancima i poljima. Nije mu samo bitno da ljudi dođu na Misu, a poslije "kud koji mili moji", već se u davanju ljudima nastoji što više družiti s njima, kretati među njima, biti jedan od njih, ne iznad njih. Zato on kaže: "Liturgija je izvorište i središnje stjecište kršćanskog života i djelovanja, no pastoralno djelovanje u njoj se ne iscrpljuje. Čini se da ta postavka nije na odgovarajući način prihvaćena u našoj pastoralnoj praksi. Stoga se nakon slavljenja otajstava vjernike uglavnom prepušta njima samima."

TEOLOŠKI PRIGOVORI

Je li točno da prigovori vlč. Sudcu češće dolaze od doktora teologije nego od tzv. običnih svećenika?
- Netko tko kritizira Zlatka može biti vrhunski biblijski teolog, i istovremeno može biti patuljak altruizma, manjkavi pastoralac, čija bi prvotna zadaća trebala biti konkretni čovjek odnosno kako mu dati ljubavi i kako ga naučiti ljubiti. "Onog trenutka kad imam osobu ispred sebe, rasterećen sam teologije. Doživljavam tu osobu kao stvarnost koja je tu, ispred mene. Pokušavam se suživjeti s tom osobom. Razumjeti je. I onda, iz jedne ljudske, etičke, moralne baze, računajući na teološke zakone dati odgovor ili pomoći. Ali nipošto ravnajući se apsolutno zakonima teologije. Nego zakonima srca i čovječnosti." Tako kaže Zlatko, i dodaje: "Jer, u konačnici, teolog bi se uvijek morao podsjetiti na onaj 'credo Ecclesiam', te da je njegovo teologiziranje već po svojoj naravi ograničeno, dok je samo Božja ljubav apsolutna. U protivnom, na širokom polju postmodernog liberalizma teolog lako može postati samo nekakav privatni poduzetnik koji preprodaje svoje doumljivanje, izvan životnog zajedništva Tijela Kristova."

HRABROST U NAVJEŠTAJU… I "FENOMEN"

S time se podpuno slažem – to je lijepo i točno rečeno. Kolega Sudac u nastupu izgleda veoma hrabar…
- Zlatko hrabro naviješta Riječ Božju i primjerom pokazuje. Usudi se i ukoriti, a ne samo gladiti uho. I plakati s čovjekom ako treba i radovati se s njime. Biti istinski kršćanski radikalan. Naravno da to nije novost u kršćanstvu već nažalost radije rijetkost. Evo par riječi sa Zlatkovog seminara o tome:
"Kad jedanput shvatiš i odvežeš se od tih zalijepljenosti i obzira što će tko misliti o tebi, tada ćeš postati neustrašivo slobodan i čovjek. Shvatit ćeš da si ništa, a da je jedino Bog onaj koji jest. Tada ćeš biti slobodan i neustrašiv. Slobodan od svojih želja, ambicija, pohlepa, požuda, ne znam čega… Takvi ljudi plaše. Takve ljude treba maknuti. Takvi ljudi otvaraju oči i tjeraju na promjenu. Takvi ljudi su proroci. Smetaju u današnje vrijeme. Takve se ljude ubija, zatvara, izolira, začepi im se usta, jer se ničega ne boje. Takvi ljudi tjeraju na promjenu, a promjena je bolna, jer svi želimo spavati. Dolaze ljudi k meni s raznim problemima. Mislite da dolaze na izlječenje? Izlječenje je bolno. Dolaze po olakšanje. Dolaze da im obrišem suzicu s oka, da se pomolim, da ih utješim, da ih pustim spavati. Kada bi otvorili oči i shvatili svoju bijedu, probudili bi se, a onda bi konačno shvatili da je vrijeme da nešto promijene. Promjena je bolna. Ljudi se ne žele mijenjati. Žele da im se promijeni suprug, supruga, svećenik, župnik, ne znam tko, šef na poslu, ali oni ne. To je kao da dođete liječniku s poviješću bolesti, a liječnik vam kaže: ‘Evo što ću učiniti, propisati ću ovaj lijek za vašeg susjeda?"

To zvuči pomalo 'autobiografski'…
- Točno. Evo što Zlatko svjedoči: "Rekao mi je jednom jedan svećenik: ‘Ja imam 50 godina svećeništva, slušao sam te i moram ti reći nekoliko savjeta – mudro – ne bi smio tako jasno govoriti, jer će te to koštati glave’. Mislim se poslije toga: ‘Da li mi je rekao mudri savjet? Da li čovjek koji osjeća potrebu da govori Boga, ukazuje na zablude i u Crkvi, koji osjeća potrebu za tim, da li može posustati makar ga to koštalo glave? Teško, jer je taj poriv puno jači od vlastitog života. Zato ljudi i ne prolaze dobro po ljudskom gledanju, ali po Božjem ispune svoju mjeru. Oni plaše, postavljaju pitanje u onome što se godinama držalo ispravnim, tjeraju na promjenu…"

Može li se onda reći da je vlč. Sudac fenomen?
- Izraz "fenomen Sudac" je sekularna smišljotina. Nema nikakvog fenomena. Riječ o iznimnom uspjehu jednog čovjeka u svojoj struci, u duhovnom zvanju svećeništva. Seminare dugo vremena vodi na dva jezika. Na domaćem hrvatskom, i na engleskom, tako da je priliku za njegov seminar dobilo i puno stranaca. Nije li i to promocija Hrvatske iz crkvenog kuta?
Zlatko i dalje strši svojom kvalitetom svećeništva, tako da su mnogi s njegovih seminara, ili slušača njegovih propovijedi rekli: "To je to. To je uvjerljivi govor o Bogu. To sam oduvijek htio čuti na taj način i tako iskreno, tako uvjerljivo." Jasno da je zbog toga došlo do određenih napetosti između njega i nekih drugih svećenika, jer to oni drugi nisu baš mogli glatko slušati i odobravati, pa su se pretvorili u kritizere. Jer je hvaljenje Zlatka suptilna kritika njima, zašto se i oni više ne trude.

PRIGOVORI GLEDE IZGLEDA

Ne misliš li da bi posebnu pozornost trebalo obratiti na kritike njegova izgleda?
- To je bezvezan prigovor. No ipak se treba njime pozabaviti, jer će mnogi polovni vjernici vjerske informacije i dalje tražiti na pogrešnom mjestu – u dnevnim tiskovinama ili u žuto glamuroznim žurnalima, što je pogrešno. Kažu da se Zlatko Sudac izgledom ‘fura’ na Isusa. Pa što? Zar to nije u stvari dobro, u najmanju ruku podnošljivo? Da svećenik koji je 'alter Christus' i izgleda kao njegova najčešća uobičajena predodžba? Zlatko ima prirodne mogućnosti koji tu prilagodbu toj slici čine lako ostvarivom, pa tim bolje.
Sjećam se primjera koji je prepričao, a u njemu je bio bitan i ‘image’. Javljeno mu je bilo da se na lokalnom groblju okupljaju mladi sotonisti i održavaju obrede. Zlatko je smislio da ih spasi jednom akcijom. Ne bi li ušao među njih, trebalo je prilagoditi svoj izgled njihovom. Tako je Zlatko razbarušio svoju kosu, obukao crnu kožnu jaknu, čizme i otišao. Ulaz je uspio, i da skratim, akcija je uspjela. Nisu li i starozavjetni proroci, kako donose biblijski izvještaji, činili raznorazne simboličke maskarade? Nije li i Sv. Pavao činio sve ne bi li se prilagodio? Nije li rekao: "Bijah svima sve da pošto poto neke spasim"?! E u tome je i sva ‘mistika’ Zlatkovih image ‘intervenata’, dakle zapravo ništa novo u kršćanstvu. Ali kada bi Zlatko Sudac izgledao neuredno, zapušteno, prljavo, umjesto liturgijskog ruha na misama oblačio nešto drugo, to bi već imalo neke osnove za prigovor. Ovako pak, dakle, to je svakako neozbiljan i neodrživ prigovor.
Istina je da Zlatkov stil djeluje šokantno u odnosu na staromodniji dio naših katoličkih struktura. Ali je činjenica i da dolazi do srca mnoštva ljudi, da otvara put naviještanju evanđelja. On godinama promovira novi trend svećeništva, aktualiziranoga kroz vlastite datosti i darove, ugrađene u dimenzije sakramentalnog života na način dosad neviđen i nepoznat. Otuda zbunjenost i nevjerica. Iza sakramentalnog obzorja otkrio je slobodu očitovanja vlastite posebnosti koju nam nudi Isus.
Zar sam Gospodin ne bi želio da budemo što razigraniji, što raznovrsniji i što nadahnutiji u širenju njegove Riječi? Zar nam je dao mnoge darove da bismo ih zakopali u zemlju? U vremenu nametnute izolacije, Zlatko se brani molitvom i radom. Ne može se čovjeka odijeliti od onoga što mu je dano - on je svećenik, i to mu je dano, ali je i umjetnik, što mu je jednako tako dano. Umjetnik u njemu izražava ono što svećenik propovijeda. Vidjeli smo njegove slike, kipove, vitraje, dizajnerska rješenja, i sve su to izričaji duha, duha koji traži svoju životnu funkcionalnost.

SAMOPROMOCIJA I EMOCIJA

Čest je prigovor da Zlatko Sudac promovira samoga sebe. A to bi onda značilo da on, kao što čini svaki pravi svećenik – ne promovira Isusa Krista.
- Taj prigovor nimalo ne stoji - dapače stanje je potpuno suprotno. Naime, Zlatko izvrsno čini krjepost samozataje, tj. on odlično promovira Isusa Krista, baš po primjeru Ivana Krstitelja koji reče: "On treba da raste, a ja da se umanjujem." Zlatko Sudac je toliko "isusolik" dušom i tijelom – zaljubljen u Isusa Krista i Njemu predan - da zaista nije neobično, kako eksperti tvrde, da se to onda iz duše pokaže i na tijelu – u vidu stigmi. Zato bi one koji upućuju te prigovore - a to se ne odnosi samo na neke zavidne kolege, već na sve katolike - trebalo pitati: A gdje je vama vjera? Gdje vam je vjersko zalaganje? Gdje vam je Duh Sveti? Jer, meni je očito da Zlatko Sudac ima Duha Svetoga ili još bolje da Duh Sveti ima njega! Jer gdje ima vjerskog zalaganja, evangelizacije, ima i Duha Svetoga, kao što je to kod Zlatka, a tamo gdje nema vjerske agilnosti Duh Sveti je u zapećku. Gdje su rezultati evangelizacije tih ljudi koji prozivaju?
Zato hrvatska Crkva, vjernici laici i svećenici mogu biti presretni što im je Bog takvog svećenika poslao u narod. Zato Zlatka trebamo zaštiti, ali ne od crkvenih vlasti, kao bi htjeli neki smušenjaci, već od onih koji mu ne daju mira na bilo koji način. Kao vjernici i tu trebamo dići svoj glas, i reći npr. urednicima medija: Pustite našega brata na miru! I dodati im poticaj da ga sami poslušaju malo pažljivije - možda nešto nauče.

Neki mu prigovaraju da je "previše emocionalan"!
- Čudno mi je to kod tih svih prigovora, sve im je nekako 'previše' kod Zlatka.. Doći ćemo do toga da će reći da "previše voli"… Čini mi se da je Zlatko Sudac puno normalniji i od nas vjernika i od nevjernika, koji ga i jedni i drugi pokušavamo okarakterizirati nenormalnim. No ni to nije raritet u povijesti kršćanstva, dapače od početka je tako: "Dolazi čas kada će ljudi mahnitati i čim budu vidjeli nekoga koji ne mahnita, navalit će na njega govoreći: 'Ti si pomahnitao!', zato što nije nalik njima."

"ATENTAT" I DOKTORAT…

Mnogi su bili neugodno iznenađeni kad je svojedobno objavljeno da je velečasnom Zlatku Sudcu u nekoliko navrata ozbiljno ugrožavano zdravlje i život s ciljem da ga se izludi i diskreditira, da ga se proglasi psihički bolesnim pa čak i da ga se potpuno ukloni! Što je od toga istina?
- Postoji i medicinska dokumentacija o rezultatima ispitivanja na inozemnim klinikama koja nedvojbeno potvrđuje kako se doista radilo o ataku na njegov život. Zapravo, pravo je čudo kako je uopće preživio takve napade. Zbog toga je angažiran i odvjetnik, čovjek od velikog Sudčeva povjerenja...

U nekim medijima bilo je optužbi da skriva Gotovinu, a vjerojatno su ga tada pratile i neke tajne službe! Kad mediji kažu za njega da je "kontroverzan svećenik", što bi to značilo?
- Mnogi uopće nisu svjesni što se krije iza toga izričaja, kakva drama i kakva povijest! U stvari, malo je onih koji uopće razumiju svu složenost okolnosti i težinu bremena koje je na tom čovjeku! Već je čudo Božje kako ga nisu uspjeli slomiti i uništiti! Trpi napade izvan Crkve, trpi bolnu hladnoću od subraće u Crkvi. Na KBF-u u Zagrebu gdje je diplomirao, sugerirano mu je da kod njih ne upisuje postdiplomski, pa je išao na Jordanovac kod isusovaca. Tamo je magistrirao, ali sada Fakultetsko vijeće traži dopuštenje njegova biskupa da bi mogao doktorirati, iako to nije uobičajena praksa, jer ako ga je biskup uputio na postdiplomski, onda se podrazumijeva da biskup želi da i doktorira! A riječ je o njegovom velikom interdisciplinarnom istraživanju o utjecaju molitve i sakramenata na oboljele od PTSP-a u koje su uključeni Institut "Ruđer Bošković" i Imunološki zavod...

Vrlo zanimljivo - taj podatak nisam znao… Što možeš reći kao zaključak?
- Logično se može postaviti i pitanje: Postoji li snažan lobi koji se protivi radu i djelovanju velečasnog Sudca bez ikakva razumnog opravdanja? Je li iz tog lobija sugerirano biskupima da više ne pozivaju velečasnog Sudca na seminare? Donedavno su ga rado zvali. Što se odjednom promijenilo? Ovakav pristup očito ne vodi nikamo. Što ako Gospodin na vrlo zoran način želi preko Zlatkova križa podsjetiti nas na smisao Njegova križa i uskrsnuća? Na događaje koji dolaze? Na vrijeme koje istječe? (…)

  • pinkec:

    Moramo znati čitati znakove vremena! Proroci nam trebaju, teolozi-proroci, oni to mogu i oni to znaju. Dobro nam došao vlč. Zlatko!

  • Avatar DonBlog
    DonBlog:

    Blagoslovljeni bili - svi! :)

  • EroK:

    Vlč. Zlatko Sudac je naš Blagoslov!