Blogosfera Dora Pandora

Kako preboljeti prekid?

Objava 12. prosinca 2017. 0 komentara 367 prikaza
Dora Pandora
Dora Pandora

Svatko od nas ima svoj način kako se nosi s prekidom veze. Neki tugu ubijaju u alkoholu, drugi se drogiraju, treći pak režu žile (metaforički ili ne), njupaju zelene ili roze tabletice, druže se s frižiderom više nego inače ili ga pak u potpunosti izbjegavaju…

Neki budu pametniji pa tugu izbace fizičkim aktivnostima, pretvore bol u bol-jitak, čitaju, okruže se s ljudima koji ih vesele, no to u pravilu završi teroriziranjem istih tih ljudi, jer kažu da su PRIJATELJI upravo zato i tu. Ako i nemaju oko sebe ljude koji su u stanju po 500ti put slušat o tome kako si ti to, a onda je on to i to, pa si ti tak, a on ovak’, onda posluži i psihijatar / psiholog koji ti svoje rame za plakanje dobro naplati, pa se plačeš još malo više.

U svakom slučaju, poanta je u tome da svi traže neku distrakciju.

Distrakciju od činjenice da ti i on/a više niste zajedno.

Ja sam svoju pronašla na Tinderu. OPET!

I da, o toj temi sam već pisala, ali zapravo je samo bilo pitanje vremena, bolje reći (ne)zgode kada će ponovno doć na red nepresušna tema muško-ženskih odnosa, koji ovdje (NAŽALOST) započinju u virtualnom svijetu.

Mene život jednostavno obožava demantirati, pa me tako ovoga puta demantirao u ideji da NEMA ŠANSEkako ću on-THE-line upoznati muškarca svog života
I ok, sada je manje bitno što se ispostavilo da ON to ipak nije (jer tek treba postati muškarac)… Iz hrpe koje kakvih likova, ON je bio ta iznimka koja je potvrdila pravilo.

Nismo više zajedno i to je priča za sebe koju još uvijek probavljam, no zahvaljujući upravo NJEMU, odlučila sam pružiti šansu takvoj varijanti upoznavanja više nego ikad, poučena njegovim primjerom, kako se tamo ipak može naći kvalitetnih, u najmanju ruku NORMALNIH primjeraka muške vrste, jer biti normalan danas je luksuz.

On je doduše nakon našeg razlaza, na istom tom Tinderu stavio pod svoj opis „Tko normalan ima Tinder“. Vjerujem da nakon druženja sa mnom mnogi imaju tendenciju skrenuti s uma, no šalu na-stranu i da ironija bude veća, on je u našoj priči bio glas zdravog razuma. Tako da ljube, na tvoje retoričko pitanje ipak postoji odgovor – Ti.

Vođena ideologijom kako se klin klinom izbija, te kako čini se još uvijek ima normalnih „klinova“, Tinder više nisam gledala kao supstituciju brojanja ovaca prije spavanja, nego kao mogućnost da ovdje IPAK mogu upoznati neku zanimljivu osobu, makar i virtualno.

Ne, NARAVNO, nije se dogodila nova ljubav, ali se dogodila dobra i pozitivna DISTRAKCIJA.

Jedna je stigla iz Münchena, drugu sam izvukla iz naftalina, a treća (isto) nije bila neka sreća.

S Minkenom sam bila na jednom baš ugodnom ručku, toliko ugodnom da sam ga sutradan (u inat ne znam ni ja komu/čemu), odvela na mjesto na koje sam htjela vodit bivšeg. Naravno, bilo je očajno – meni u inat!  S naftalinom sam u startu imala skrivenu namjeru. Naime, imao je jednu zajedničku poveznicu s mojim bivšim pa sam htjela ispitat teren. Taj susret je završio s pet rundi gin-tonica i hamburgerom koji moj bivši pamti kao naš najljepši dejt. Ne-sreća je jednostavno bila zabavna i iako je trajala manje od 24 sata, za razliku od mog bivšeg, i unatoč tome što živi na drugom kraju svijeta – on mi je barem čestitao rođendan.

No oni su zapravo radili isto što i ja – tražili distrakciju.

Ali ne na način da su željeli usputni seks (kako se to najviše voli povezivati s Tinderom) ili pak onaj najgore vrste – iz sažaljenja, oni su jednostavno tražili stranca s kojim će podijeliti ono što ih tišti.

Tišti – baš dobra riječ za točno opisati to stanje kad te muči situacija od koje svako malo ostaješ bez zraka, loše spavaš, imaš slabu koncentraciju, nervozan si, a istovremeno imaš potrebu to s nekim podijeliti, nadajući se kako će BAŠ TA osoba dati odgovor koji nitko drugi nije imao. Odgovor od kojeg ćeš ti biti „izliječen“ iliti „spašen“, ako od ničeg drugog onda od samog sebe.

Bar po principu da ne skineš prvo 5 kila od muke, a dobiješ 8 jer se uslijed ljubavnih jada apetit vrati, ali ovoga puta kao da želi nadoknadit sve propušteno pa ždereš s kamatama. Onda rokneš 2,3 selfia iz ptičje perspektive i tak si si super, ma gleee, raste cveće u moje preduzeće. #nikadbolje #timeofmylife #fuckingfabulous i sve slične laži i obmane kojima se služimo na društvenim mrežama ne bi li drugoj strani ili svojoj sad već bivšoj polovici dokazali – “gle’ kak’ mi je super bez tebe” ili ona još blesavija varijanta – gle’ kaj si izgubio/la“.

img_20171103_234100_730.jpg

Ma jok!

Nema tog filtera ni photoshopa, ni aplikacije koji će poriktat PRAVI „live stream“ stanja kroz koje prolaziš, kao ni činjenica da možeš visit s lustera, objavit svoju najbolju fotku, proputovat svijet – uzalud trud sviračima, nje/ga više u tvom životu nema.
I malo da te vratim u realnost – neće se vratit pa sve i da završiš na pisti kao Victoria’s Secret anđeo.
(ok, tad možda , al ne denes).

Ono što možeš je zbrojit se, nakon što se par puta dobro oduzmeš pa kreneš po dozu distrakcije.

Lakše je kad s druge strane imaš nekoga tko prolazi kroz isti taj tunel tražeći ono njegovo svjetlo na kraju. Dva bolesnika s istom dijagnozom koji onda mogu do preksutra raspravljati kako kojeg boli i na koji način, jer simptomi su isti – boli.

U jednom trenutku mi se činilo kako je Tinder postao aplikacija za liječenje slomljenih srca. Tko, zna, jednog dana možda i sama pokrenem jednu takvu i nazovem je Distrakcija, kojoj i samo značenje ima simboliku, naročito u medicinskom kontektstu:

(lat. distractio) rastresenost, nepažnja;razonoda, zabavljanje, zabava; med. odvajanje slomljenih ili oštećenih udova; prav. otuđivanje, prodaja

Tako je, nakon prekida želiš se riješiti slomljenih „udova“ i otuđiti od onoga što te dovelo u stanje kojem je rok trajanja uvijek nepoznat, samo se moliš da što prije prođe i da kreneš dalje.

Zato drage moje ženice i frajeri, i svi vi koji ste se možda našli u sličnoj situaciji, ne skačite na prvu i ne režite na svoju bivšu ili bivšeg jer je ON ili ONA (proklet/a bio/la), odmah po prekidu veze završila (opet) na Tinderu, a potom je i viđen/a na dejtu…

To ne znači da vas je netko odmah zamijenio (gorim kako bi rekla Natali Dizdar), nego samo traže način kako da vas iščupaju iz sistema.

Ako je suditi po mom primjeru i dotične trojice – to će proći vrlo bezuspješno, ali utješno. No tko voli utješne nagrade??

Džabe i meni i njima što smo dragi, simpatični, iskreni, zabavni, pa i zgodni – oni nisu ON, a i ja nisam ONA.

Kolate po krvi poput otrova, a to baš i nije najzabavnije stanje za organizam, jer se u najmanju ruku osjećaš kao da si bolestan.
Jer ljubav je bol.
A bol je na Braču.
Zdrav čovjek ima 100 želja, a bolestan samo jednu…

„…ali na Braču smo proveli svoje prvo ljeto“, pa

kad se sjetiš suza krene, zamirišu uspomene, jel’?

Daj još po litru i vodu…

Ili u mom slučaju kolač. Daj mi još jedan kolač.

I tako to krene…
pa shvatiš da te ne boli kraj, nego retrospektiva najljepših trenutaka koji te onda proganjaju 24/7, kao i scenariji što ste sve mogli skupa…

…a niste i nećete.

Jer to su situacije kad ni ona kurva od nade više nije na speed-dialu. Ostao si samo ti i tvoja distrakcija. U banani.

Dvije banane. Tri banane. U biti 4.
(nikad mi nije išlo računanje)

Prvoj banani se cura, nakon 7 godina veze, iselila iz stana 2 tjedna prije nego što je mene upoznao.
Drugoj banani cura mora odlučiti hoće li živjeti u istome gradu ili se ipak zauvijek rastaju.
Treća banana je u brizi što će bit kad sretne bivšu koja je sad u vezi s njegovim dobrim prijateljem.

#truestory

hugging-bananas

Ova banana jede banane. S napolitankama.
I deblja se. Jer joj ON i dalje fali.
Svaki dan. Svaki sat.
Jer ga vidi u šalici koju je dobila na eventu, koju bi da su još uvijek zajedno, baš njemu poklonila.
Jer ga vidi u pozivnici za premijeru u Gavelli, na čiju bi predstavu išla baš s njim, jer su takve stvari nekad i planirali.
Jer ga vidi u svakoj faking lampici na ovom, po 3. put, najljepšem adventu. 
A onda kad još uz to čuje taktove Mariahe Carey, dođe joj da se udavi s istim tim lampicama ili još bolje utopi u kuhanom vinu kojeg je, naaaaaaaaravno planirala piti, pogodite s kim.

Ovo nebu dobro. Nikad nije i nikad ne završi dobro.

A znaš zašto – jer postoji nešto što se zove tuga i žalost, a njih se mora
O D B O L O V A T I .

Ako ste mislili da ćete dobiti odgovor na pitanje postavljeno u naslovu ove kolumne, onda nemojte biti razočarani kad vam kažem da je to jedan od najgorih procesa koji priznaje samo jedan lijek – VRIJEME!

Koliko ste to puta već čuli?

Znam i ja sam, i odmah da vam kažem, NE DJELUJE!!!!!!!!

Ne još. Ali nema mi druge nego vjerovati u taj klišej, jer ne bi bilo prvi put da mi je upravo TAJ „lijek“ baš svaki put pomogao.

Ono što ne možeš je dobiti utrku s vremenom, jer u prilog tome imam jedan zoran primjer kako to završava kad pokušaš stvari ubrzati prije nego zacijele same po sebi i, kako to moj tajo voli reći – po prirodi stvari.

Prije dvije godine završila sam na operaciji slijepog crijeva. Par dana poslije zaradila sam i trombozu zbog krivo ubodene infuzije, a onda sam preuzela ulogu rekonvalescenta –

(lat. reconvalescens) med. oporavljenik,prizdravljenik, onaj koji se oporavlja od bolesti, koji je na putu potpunog ozdravljenja

E baš na tom putu ozdravljenja dobila sam strogu uputu liječnika da odmaram, mirujem i da se maksimalno „pripitomim“ jer sam ionako po defaultu vrlo slabog imunološkog sustava.

„Znači li to da ne smijem na godišnji?“ – zabrinuto.

– „ Gospodična, ukoliko ćete izbjegavati sunce, mirovati i ne izlagati se dodatnim naporima, onda možete na godišnji, ali pod uvjetom da to stvarno bude ODMOR“

„A znači li to da na tom odmoru ne smijem piti alkohol?“ – ne odustajem.

– pogled ispod obrva.

Gledam i ja njega (doktora) ispod obrva i mislim si „ma najbolje! Ja da ostanem prek’ ljeta u Zagrebu i ne odem s kokošima na more, ma kaj got!?“

I eto mene rekonvalescenta na Salsa Beach Splashu u šibenskom Solarisu. Sunce piči, u hladu je 30+, a ja plešem s 2 litre koktela u dupetu, kao da sutra ne postoji.

Svega par dana kasnije završavam u šibenskoj, ovog puta bolnici (baš čudno i neočekivano), slijedom pada imuniteta, gdje mi govore da se momentalno spakiram za Zagreb ukoliko mi je život mio i ako imalo držim do svoga zdravlja.

„Da gospodična, operacija nije bila teška, ali vi ste je svejedno trebali odležati kako spada. Nestrpljivi ste! Morali ste se prvo oporaviti, a onda puni energije, zdravi i veseli krenuti u ljetne avanture, a ne da se sad prije vremena vraćate s mora, jer niste odbolovali kako spada i kad je trebalo.“
– objašnjava mi ljutito Dalmatinka u bijeloj kuti.

„Ali bila sam vesela kad sam krenula…“ – umiljato

 „Vesela možda, zdrava nikako.“ 
– pogled ispod obrva

Isto je i s prekidima. Doza ranije spomenutog lijeka ovisi o pacijentu, no bez obzira na težinu i ozbiljnost „operativnog zahvata“, bol treba odbolovati. I nitko vam neće zamjeriti način koji ćete odabrati da biste si je olakšali.

Trojica stvarno super likova iz ove moje priče jesu bili moja distrakcija, ali u obliku muza koje su mi uvijek potrebne, za meni osobno najdražu terapiju – pisanje.

Probaj i ti, piši, pleši, pjevaj, vrišti, plači, upali Tinder, izbriši ga, no pritom ne zaboravi kako će ti neke distrakcije možda više odmoći u pravoj namjeri, nego te dovesti do željenog cilja. U protivnom, da je tako lako okrenuti novi list, nitko ne bi patio, jer i tuga sastavni dio naših života.

Baš kao i sreća.

10265633_10152376727711163_3414036665710652580_o

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.