Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Drevni tragovi

Tradicionalno vještičarstvo Balkana

Čuvaju li balkanske vještice ključeve pradavnih misterija?
Objava 20. studenoga 2020. 1 komentara 2755 prikaza
Wikipedia
Wikipedia
U Bosni su žene upirale prstom u mlađak na nebu i izgovarale: “Kao što ti Mjeseče rasteš i obnavljaš se tako obnovi i moje obličje!”

Jesu li Slaveni Indijanci Europe? Je li cijela stara Europa bila Europa šamana, vještica i psihodelika? Čuvaju li balkanske vještice ključeve pradavnih misterija?

Ljudski rod je do danas osmislio tri načina društvenog uređenja. Najpoznatiji je patrijarhat. On se pokazao vrlo jakim i izdržljivim u vremenima ratova, a ratovi su obilježili posljednjih 5 000 godina ljudske povijesti. Patrijarhat se temelji na podčinjavanju žene. U njemu je ona zamišljena kao stroj za rađanja. Dokle god žena ispunjava tu svoju ulogu, populacija raste. Brojnost populacije jedan je od osnovnih preduvjeta snage nekog društva.


Foto: Richard Mortel from Riyadh, Saudi Arabia/Wikipedia


Posljednjih desetljeća patrijarhat se zamjenjuje drugim modelom, društvom uređenim poput košnice u kojoj postoji matica, odnosno globalna elita i radilice koje za nju rade, odnosno cjelokupna svjetska populacija. Kina je dobar primjer tog koncepta. Nije li ovih dana Kina svuda oko nas, na našim ulicama, kazalištima, stadionima, trgovačkim centrima?


Kina je dobar primjer koncepta košnice Foto: insider.com


Ni jedna od ove dvije opcije ne čini se privlačnom. Međutim, istraživanja čuvene arheologinje i antropologinje Marije Gimbutas još su prije nekoliko desetljeća ukazivala da je stara Europa bila matricentrično društvo, a moderna genetička i arheološka otkrića su (uz određene korekcije) potvrdila njezine osnovne teze.

Što je matricentrično ili matrifokalno društvo? Ne radi se o nekakvoj ženskoj verziji patrijarhata, već je riječ o društvu koje funkcionira kao velika obitelj sa ženom u centru. U takvom društvu sporovi se ne rješavaju ratovima i nasiljem. Nije najcjenjeniji onaj koji najviše ima, već onaj koji najviše zna i tim znanjem doprinosi zajednici. To nije svijet stalnih borbi za moć i pozicije, već svijet altruizma, nesebičnosti i okrenutosti drugima.


Venus of Willendorf figurine, seen from all four sides, as shown at the Naturhistorisches Museum in Vienna, Austria (Foto: Bjørn Christian Tørrissen/Wikipedia)


Prva civilizacija Europe, Vinča, koju su formirali Praslaveni bila je takav svijet. No, ona je srušena prije 4 500 godina u provali ratničkih naroda iz južnih ruskih stepa, predaka današnjih zapadnjaka. Religija, kultura, znanost i način života stare Europe tada su gotovo potpuno uništeni. Preživjeli su samo džepovi civilizacije, nedostupne i izolirane zajednice. Praslaveni, ti domorodci Europe zaklon su našli u sigurnosti Dinarskog lanca, Karpata, na otocima i obalama Sredozemlja, brdima srednje Europe…

U strašnom genocidu, možda prvom u povijesti, najteže su stradali muškarci. Muška populacija starosjedioca smanjena je nevjerojatnih 12 puta. Od tada žene postaju čuvarice ključeva drevnih misterija.


Matriarchal religion (Foto: Wikiwand)


To je shvatila i Margaret Murray, britanska egiptologinja i antropologinja. Ona u svojoj knjizi “The Witch Cult in Western Europe” iznosi tezu da tradicionalno europsko vještičarstvo nije samo noćno poskakivanje priprostih, praznovjernih seljaka, već je riječ o preživjeloj organiziranoj religioznoj praksi koja seže čak do kamenog doba. Murray piše da su vještice predstavljale ostatke starosjedilaca Europe koji su nestali nakon dolaska kasnijih zavojevača. Drugim riječima, vještice su samo žene koje su nastavile prakticirati religiju svojih predaka.

Izvorna europska religija prenošena je preko vještica, druida i šamana sve do dolaska Rimljana. S vremenom su rimsko poganstvo i kasnije rimsko kršćanstvo uklonili ili asimilirali većinu vjerovanja, kultova i obreda tih starosjedilaca. Neki su tragovi ipak ostali.

Bogovi stare religije postaju demoni nove. Ako želimo otkriti svetinje balkanskih odnosno staroeuropskih vještica, trebamo pregledati prokletstva, tabue i zabrane kršćanstva. I odmah nalazimo da je žena u kršćanstvu nedostojna da bude svećenica. A sjetimo se da se religija stare Europe zasnivala na ženi, svećenici, majci, boginji. Čak i sama slavenska riječ “vještica” otkriva ženu koja je vješta, a ne staru, praznovjernu babu.


Foto: pixabay.com


Borba Katoličke crkve i kasnije protestanata protiv vještica trajala je od novijih vremena. Posljednji dokument o spaljivanju vještica u Zagrebu kojeg posjedujemo je iz 1753. godine, a na naprednom zapadu vješticama se sudilo još 1878. u američkoj državi Massachusetts, dakle u vrijeme kad je Nikola Tesla već “izmislio” struju.

Inkvizicija je bila nevjerojatno okrutna i perfidna. Postojale su različite naprave za mučenje, a inkvizicijski duh najbolje ilustrira igla na uvlačenje. Kako su ljudi vjerovali da vještica ne osjeća bol, inkvizitori su sa sobom nosili igle koje su se uvlačile prilikom uboda, pa bi naivnom mnoštvu zaista izgledalo kako igla probada “vješticu”, a ona ne vrišti.


Posljednji dokument o spaljivanju vještica u Zagrebu kojeg posjedujemo je iz 1753. godine (Foto: Wikipedia)


Drugi važan trag je broj 13 kojeg naša kultura smatra nesretnim, neki čak izbjegavaju i kupnju kuće ili stana na tom broju. Klasična objašnjenja povezuju to vjerovanje s progonom Templara, međutim korijeni su puno stariji. U svim mitologijama Europe broju 13 pripada važno mjesto: Rolanda prati 12 velmoža, Hrolfa 12 divljaka, Odiseja 12 pratitelja, u Valhali je 13 bogova. Kod Slavena postoje priče o Ivanu i 12 kovača ili Fjodoru Tugarinu i 12 kobila.


Hrolf i 12 divljaka Foto: Wikipedia)


13 je Mjesečev broj jer svaki mjesec ima ili 13 mlađaka ili 13 uštapa (nikad i jednih i drugih 13). Sama riječ "Mjesec" ukazuje na mijene. Mjesec se veže se uz menstruaciju, a prosječan ženski ciklus traje 364 dana (28x13) što odgovara trajanju jedne godine. Simbol je promjena, trajne dualnosti svemira i izmjene muških i ženskih principa. Prvi znak jina i janga ikad pronađen na Zemlji, nije iz Kine, nego s područja Vinčanske civilizacije. Tisućama godina kasnije, na Balkanu je Mjesec i dalje bio vezan uz vještičarenje. U Bosni se to vjerovanje održalo i nakon dolaska islama. Tamo su žene upirale prstom u mlađak na nebu i izgovarale: “Kao što ti Mjeseče rasteš i obnavljaš se tako obnovi i moje obličje!”


Foto: pixabay


Ono što nisu mogli izbrisati ili proglasiti prokletim, inkvizitori su preuzeli, po principu koji je uspostavio papa Grgur I. Veliki. On je u pismu iz 601. godine objasnio biskupu Augustinu od Canterburyja na koji način treba "pokrštavati" pogane u Britaniji: "… hramove poganskih bogova kod toga naroda ne treba uništiti, nego treba uništiti idole u njima, blagosloviti vodu i njome poškropiti rečene hramove, podići oltare i postaviti relikvije.”

Tako broj sedam nije postao nesretan broj, nego je ostao pozitivan. Sedmicu nalazimo od Rusije do Indije, njezina starost kao kultnog broja je bar 8 000 godina. Broj sedam ukazuje na Velikog Medvjeda, odnosno sedam zvijezda Velikih kola, najlakše prepoznatljivog zviježđa na nebu koje se nikad ne spušta ispod obzorja. Medvjed je radi zimskog sna smatran svemoćnim i na zemlji i na nebu. Kao takav bio je simbol boginje majke koja daje život, razara ga i opet stvara, odnosno rađanja, umiranja i ponovnog rađanja. Ni u jednoj mitologiji svijeta nema toliko poveznica sa sedmicom koliko u slavenskoj - 7 stupova nebesko dvora, 7 kladenaca na gori, 70 česama i rijeka, 700 gospode prosaca, 77 zglobova i žila ljudskog tijela, 77 korijena, 7 godina...

 
Tri vještice, djelo Johanna Heinricha Füsslija (1783.) Foto: Wikipedia


Izvorno, koliko danas možemo rekonstruirati, balkanske vještice (more, morie, štrige, coprnice, brkne, malesnice, samodive) su žene koje su na neki poseban način inicirane u vještičarenje. Najčešće rođenjem preko majke ili bake, ali moguće i uplivom nadnaravnih sila ili duša mrtvih vještica. Inicijacijom bi stekle natprirodna znanja kojima su pomagale zajednici; vidovitost, svojevoljni ulazak u trans, pronalaženje kriminalaca, iscjeliteljske sposobnosti.

Bile su vrsne travarice. Koristile su nož, metlu, kazan, štap, lance, sveto bilje (raskovnik, mandragoru, šumsku majku…). Okupljale su se na Kleku iznad Ogulina, na Ivanščici i Medvednici ili na orahu kod srijemskog sela Molovina. Rituale su izvodile nakon ponoći na raskršćima, unutar magijskih krugova ili igrajući vrzino kolo. Iz daljine bi bile prepoznatljive po zlatnoj ili plavičastoj svjetlosti.


Vile, coprnice, deklice i ostala mitska bića Hrvatske (Foto: Iva Lulić i Frane Šarić)


Najveću pažnju oduvijek je privlačila njihova sposobnost padanja u trans. Po tom fenomenu najpoznatije je selo Duboka iz istočne Srbije gdje se na praznik “duhova” vršeni obredi posvećenja mrtvima kraj jedne pećine. Pred hrastom su ostavljane žrtve u hrani i piću. Narod bi plesao kolo oko pećine uz zaglušujuću glazbu sve dok žene ne bi problijedile i uz vrisak padale na zemlju. Na zemlji su vrištale, pričale, pjevala, grčile se. Tvrdile se da tako izravno komuniciraju s duhovima pokojnika.

Vještaca je uvijek bilo manje nego vještica. Nazivani su zmajevitim ljudima, krscnicima, kresnicima, zduhaćima, stuhama… Vjerovalo se da su ih više sile inicirale prilikom rođenja i da mogu svoj kraj zaštiti od vremenskih nepogoda jer imaju moć ulaska u trans. U transu bi njihova duša izlazila na usta najčešće u obliku crne muhe. U noćnim borbama tjerali bi zle sile. Najpoznatiji takvi ljudi su Mato Glušac iz hercegovačkih Korita i Miloš Tarabić iz Kremna. Svako mjesto voljelo je imati jednog krsnika.


Mato Glušac (Foto: Wikipedia)



Miloš Tarabić (foto: 24sata.hr)


U Europi je još od kamenog doba prisutno vjerovanje u boginju plodnosti i rogatog boga zaštitnika stoke i divljači. Na Balkanu se ono sačuvalo. Balkanske vještice nazivale su boginju plodnosti Velika ili Gorska Majka, ponekad i baba, a originalno ime joj nije sačuvano jer se ono iz straha i poštovanja nije izgovaralo. Rogati bog je s vremenom poistovjećen s vragom, a ostaci sjećanja na njegovu pretkršćansku ulogu nalaze se u izreci da “vrag nije tako crn” i da i njemu nekad treba zapaliti svijeću.


Foto: Wikipedia


Balkansko vještičarstvo i šamanizam ne poznaju druge bogove osim boginje majke i rogatog božanstva. Njihovo sjedinjenje je sveti čin. Obredi i rituali balkanskih vještica dio su slike svijeta koja je daleko kompleksnija od ova naše današnje materijalističke, redukcionističke paradigme. Ciklično poimanje vremena, fraktalna geometrija prirode, holistički pristup... sve je to bilo ugrađeno u njihovo poimanje stvarnosti. Do nas su dospjeli samo fragmenti jednog društva koje je bilo toliko drugačije od današnje civilizacije. I zato je trebalo biti uništeno!

Svako vrijeme ima svoje lomače, svoje inkvizitore i svoje heretike. Inkvizitori se prikazuju kao čuvari zajednice, a oni koji se usuđuju sumnjati u službene istine i dobronamjernost političkih vođa postaju heretici i otpadnici koje treba ukloniti. Poznato?

WikipediaFoto: Wikipedia 1 / 18

Pogledaj sve komentare
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.