Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Ne tako obično obična

Kako sam došla do svoje kvačice?

Znala sam da će se to kad tad dogodit, ali nisam mogla biti dovoljno spremna. Kako biti dovoljno spreman za odlazak osobe koju voliš?
Objava 11. veljače 2020. 0 komentara 956 prikaza
Foto: Elma Tomić
Foto: Elma Tomić
milo.

Kako sam došla do svoje kvačice?

Prijateljstvom.
Da, to je odgovor na pitanje o kvačici.

Trebala sam krenut sa pisanjem ove kolumne, i odjednom shvatim da na tipkovnici laptopa nemam kvačice.
A shvatim i da sam blokirala što se teme tiče.
Uvijek imam nešto za napisati, ali eto baš tad blokada.
I sjetim se svoje prijateljice, osobe koju volim svakim atomom sebe, a koja je nedavno preselila u Švedsku.
I na to još nisam navikla. I bilo mi je teško pomiriti se s činjenicom da ona više neće biti u istom gradu u kojem sam i ja.
I bilo mi je teško pomirit se s tim da je više neću moći grliti tako često, a ona grli najljepše na svijetu.
A bilo me i strah što ide tako daleko.
Bilo me strah prvenstveno zbog njene sigurnosti.
A onda sam se, priznajem, malo zabrinula i zbog našeg odnosa.
Bojala sam se da ne izgubimo ono što nas veže jer ona ide.
I to su situacije u kojima su te misli koje sam imala sasvim normalne, ali ako se ne promijene brzo, onda se svi ti strahovi i ostvare.
Jer, bez obzira na sve, tada se moraš stavit u perspektivu osobe koja je odlučila sve ostaviti i otići u drugu državu.
Moraš shvatit da ni njoj to nije uopće lagano za uraditi.
Pogotovo ako je na toj lokaciji koju napušta ostvarena i poslovno i socijalno.
I baš o tome želim pisati danas, a na to me potaknuo naš jučerašnji razgovor o kvačicama.
No, nismo samo nas dvije pričale preko videopoziva, tu je bio još netko. Pored nje.
Čovjek zbog kojeg je otišla u drugu državu, jer voli.
I jer ju voli.
Čuva. Mazi. Pazi. Što bi se reklo.
No, na taj dio vratit ću se poslije.
Trenutak kad mi je rekla da daje otkaz i ide u Švedsku bio je kao da me netko udario šakom u trbuh, iako bi mi to vjerojatno bilo draže.
Znala sam da će se to kad tad dogodit, ali nisam mogla biti dovoljno spremna.
Kako biti dovoljno spreman za odlazak osobe koju voliš?
Ona je ipak netko tko me držao za ruku u, bez pretjerivanja, najtežim trenutcima.
Netko čiji su zagrljaji upijali sve moje suze, boli i radosti.
I netko čije oči bi uvijek zasuzile kada bi pričala o nečemu što voli.
A zadnjih godinu dana intenzivno su suzile zbog nekoga kog voli.
Zbog onog, sa druge strane ekrana.
Nakon osjećaja udarca u trbuh, pustila sam par suza.
Dobro ajde. Isplakala sam rijeku.
No nedugo zatim stavila sam se u njenu perspektivu.
I bila ponosna.
Ponosna na nju jer je slušala svoje srce. Bez obzira na komplikacije koje ta odluka donosi.
Ona je dala otkaz.
Iselila iz stana.
Fizički napustila grad koji voli.
Oprostila se od ljudi koje voli, i koji nju vole.
Spakirala stvari i otišla u Švedsku.
Jer voli. I jer ju voli.
Nema tu prevelike filozofije.
A koliko nas traži izgovore za neuzvraćene pozive i poruke? Hah.
Da se razumijemo, bezbroj puta sam uhvatila samu sebe kako razmišljam o situacijama koje smo prolazile zajedno,
o razgovorima, zagrljajima..
bezbroj puta dogodile su se i suze u sitne sate, ili pak u sred bijela dana.
I vjerujem da će se to i dalje događati.
Pogotovo onda kada na par dana dođe u Zagreb, pa kad ju grlim na rastanku, stisnem jače, jer ne znam kad ću zagrlit opet.
Pa boli. Ali prođe.
Jučer sam ih prvi put čula i vidjela zajedno.
I moje srce bilo je sretno.
Jer je njeno sretno.
A on, on me voli kao da sam njegova. Ja ga iz milja zovem Ćale.
Ona me nakon mog pitanja o tome kako da nađem kvačice nazvala, a Ćale mi je objasnio što trebam namjestit u postavkama.
Do tih kvačica došla sam nakon puno suza u trenutcima nedostajanja.
Nakon puno njenih suza kad nije znala što da napravi.
Nakon puno njegovih pisama i djela koje je učinio onda kada mi je to najviše trebalo, a nisam tražila.
Jednostavno je znao.
Do tih kvačica trebalo nam je puno snage, razumijevanja.
Bilo je i svadja. Nesporazuma.
Ali bilo je puno više smijeha, a ljubavi uvijek.
I koliko god udaljene bile, naš odnos raste.
I ona je uvijek tu, makar i za tu kvačicu.

Dakle, prijateljstvom.
To je odgovor.

 

U potpisu: milo.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.