Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Fiziofanatik

Fizioterapija kod opekotina

Opeklina nastaje djelovanjem suhe topline, tekućine većih temperatura, električne struje, kemikalija, zračenja ili trenjem.
Objava 30. rujna 2020. 0 komentara 267 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Opekline od sunca

Opekotina (lat. combustio) predstavlja povredu tkiva uzrokovanu povećanom temperaturom razmjernu njenoj visini i dužini trajanja na tkivo. Nastaje djelovanjem suhe topline, tekućine većih temperatura, električne struje, kemikalija, zračenja ili trenjem. Različitih je veličina, ovisno o zahvaćenom području na tijelu, težini tijela i stupnju oštećenja tkiva.

Često je praćena različitim komplikacijama kao što su oštećenja kože, tetiva, mišića, kosti, krvnih žila i unutrašnjih organa, a nastaju kod dubokih opekotina te su praćene jakim bolom zbog povreda živaca

.
Zavisno o stupnju oštećenja opekotine mogu biti praćene raznim potencijalno smrtonosnim komplikacijama, uključujući šok, infekcije, poremećaje metabolizma elektrolita i poremećaje disanja (kod udahnutih vrućih para i plinova).

Brojna fizička oštećenja na površini tijela, kao komplikacije opekotina, mogu izazvati ozbiljne psihološke i emocionalne probleme kod opečene osobe zbog ožiljaka i deformacija.

Takav pacijent dobiva posebnu pozornost. Važan aspekt predstavlja prepoznavanje lošeg raspoloženja i negativnih emocionalnih stanja kao što su krivnja, depresija, ljutnja, gorčina…

Medicinsko osoblje kojim je pacijent okružen mora poticati pozitivne emocije i optimizam u cilju liječenja i postizanja dobrih rehabilitacijskih ciljeva. Kod liječenja ovakvog pacijenta potreban je dobar interdisciplinarni i holistički pristup.

Za procjenu težine povrede se koristi metoda određivanja postotka površine tijela koja je zahvaćena opekotinom. U tu svrhu se koristi “PRAVILO DEVETKE” kao metoda koja je uvriježena u cijelome svijetu, a govori o tome da je površina tijela podijeljena na segmente koji sadrže oko devet posto ukupne površine tijela.

PRAVILO DEVETKE:

  • Glava, vrat i lice 9%
  • Prednji dio grudnog koša 9%
  • Zadnji dio grudnog koša 9%
  • Trbuh sprijeda 9%
  • Projekcija trbuha odozada 9%
  • Svaka natkoljenica 9%
  • Svaka potkoljenica 9%
  • Svaka ruka 9%
  • Perianalni dio 1%

Za razliku od odraslih, kod male djece, glava i vrat čine više od 21% ukupne površine tijela.
Površina opekotine veća od 10% kod odraslih i 5% kod djece te više od 5% ako se radi o dubokim opekotinama zahtjeva bolničku njegu i primjenu terapije.
Liječničko Iskustvo je pokazalo da u slučaju preko 50% opekotinom zahvaćene površine tijela nastupa smrt u najvećem postotku slučajeva.
Prema tome, ozdravljenje je moguće samo kod opekotina čija ukupna površina zahvaća nešto manje od 40% površine tijela.

Temperatura od 44°C predstavlja graničnu temperaturu za nastanak opekotine. Od 44-51°C svaki stupanj sve više povećava štetu u zahvaćenim tjelesnim stanicama. Od 51°C vrlo brzo dolazi do uništavanja stanice, a od 60°C koagulacija nastaje trenutno.

Klasifikacija opekotina:

Opekotine prvog stupnja (Combustio erythematosa) se očituje u pojavi crvenila kože koja je lagano otečena, bolna i topla. Postoji eritem bez plikova i drugih oštećenja. Ove povrede skoro najčešće nestaju poslije nekoliko sati, a najviše za 5 do 7 dana i ne ostavljaju nikakve tragove na koži.

Opekotine drugog stupnja (Combustio bullosa) imaju izgled opekotine prvog stupnja, ali se na nekim mjestima razvijaju bule (mjehuri) ispunjeni bistrom i žućkastom tekućinom. Nakon 3 do 4 dana poslije povrede, mjehurići se smanjuju, a za 10 do 12 dana obično nestaju.

Opekotine trećeg stupnja (Combustio necrotica) predstavljaju odumiranje (nekrozu) pojedinih ili svih slojeva kože, a katkad i potkožnog i mišićnog tkiva.
Nekroza može biti suha ili vlažna. Pri suhoj nekrozi koža je čvrsta, suha, crne ili tamnosmeđe boje, sa jasno vidljivom granicom povrede. Kod vlažne nekroze koža je žućkasta, otečena, vlažna i ponekad pokrivena mjehurima. Tkivo kod ovakvih opekotina ima izgled kuhanog ili pečenog mesa.

Opekotine četvrtog stupnja (Carbonisatio) su opekotine koje su praćene izraženim oštećenjem mišića, tetiva, kostiju, krvnih žila, živaca i zglobova, bez obzira na njihovu lokalizaciju. Specifičnost opekotina 4. stupnja je brzi razvoj sekundarnih promjena u tkivima uslijed subfascijalnog edema, progresivne tromboze, ali i oštećenja unutrašnjih organa. Ovakve opekotine se obrađuju hitnim kirurškim tretmanom.

Opekotine predstavljaju traumatizam koji je uvijek u početku lokalni  a potom postaje problem općeg stanja bolesnika. Opekotine osim lokalnog djelovanja mogu izazvati i indirektne promjene cijelog organizma što predstavlja opekotinsku bolest.

Temperatura kože ostaje dugo vremena povišena i nakon termičke povrede, pa je jako važno što prije ohladiti kožu kako bi se smanjile posljedice djelovanja povišene temperature.

Na taj način djelujemo na smanjenje bola, zaustavljanje prijenosa topline kroz tkivo sa ograničenjem staničnog oštećenja i zaustavljanje kapilarnog oštećenja.
Otežavajući faktori kod opekotina su kombinirane traume, druge bolesti(dijabetes, tumori, otpornost na antibiotike), smanjenje imuniteta, starost pacijenta i dr.

Komplikacije opekotina su:
- Infekcije kao najčešće komplikacije i najčešći uzroci smrti kod opeklina
- Ugroženost imunološkog sustava
- Funkcionalna i estetska oštećenja
- Povećan rizik od razvoja raka na mjestu opekotine
- Trovanja ugljičnim monoksidom kod požara
- Srčani udar koji može biti uzrokom zastoja rada srca
- Insuficijencija nadbubrežne žlijezde
- Akutna nekroza bubrega
- Gubitak tekućine
- Prekid cirkulacije

Rehabilitacijski proces je važan dio liječenja opekotina kojoj je cilj poboljšanje funkcionalnosti i kvalitete života, povratak obitelji i radnoj sredini.
Razlikujemo fizikalnu terapiju u akutnoj fazi bolesti, subakutnoj i kroničnoj fazi bolesti.

Da bi se postigao rehabilitacijski cilj, fizioterapeuti koriste razne alate, kao što su kineziterapija (terapija pokretom), manuelna terapija, neurološka terapija i dr.
Razlikujemo proces rehabilitacije u tri faze:

U akutnoj fazi se daje naglasak na prevenciji zglobnih kontraktura, skraćenja miofascijalnog tkiva, komplikacija dišnog sustava i smanjivanju edema.

U subakutnoj fazi se ciljevi odnose na povećanje mišićnog tonusa, posturalne adaptacije kao i aktivnostima svakodnevnog života.

Kronična faza fizioterapije je usmjerena na smanjivanje posljedica ožiljnog tkiva, liječenje posljedica neurološkog i lokomotornog sustava, povratak pacijenta društvenom životu, obitelji i radnoj sredini.

Kontraindikacije za fizikalnu terapiju su loše opće stanje bolesnika, presađivanje kože (potrebno 5-10 dana mirovanja), ozljeda mišića ili tetive.

Rehabilitacija djece sa opekotinama traži multidisciplinarni dobro koordinirani pristup tima sa uključivanjem roditelja u rehabilitacijski proces i adekvatnom edukacijom


Opis terapije:

Vježbe koje se izvode uz pomoć fizioterapeuta sprečavaju nastanak kontraktura, dok samostalno izvođenje vježbi od strane pacijenta pozitivno djeluju na poboljšanje cirkulacije, metabolizma i poticanje rada muskulature.

Vježbe protiv otpora od strane terapeuta djeluju na jačanje muskulature.

U slučaju neurološke ozljede, ali i jačanja više skupina mišića odjednom se koriste pokreti gdje se potiče akcija cijelog kinetičkog lanca, a ne samo izoliranih pokreta (proprioceptivna neuromuskularna facilitacija)

.
Vježbe istezanja i vježbe za mobilizaciju skraćenih miofascijalnih lanaca


Posturalna prilagodba, učenje prelaska iz ležeće u sjedeću poziciju u krevetu, pravilnog sjedenja, prelazak u kolica, ustajanje, stajanje, vježbe hodanja i balansa.
Aktivne i pasivne vježbe djeluju također i na sprečavanje hipertrofije ožiljka kao i moguće kontrakture uzrokovane ožiljkom. Koristi se i kompresivna terapija koja također djeluje na sprečavanje hipertrofije ožiljka.

Edemi se tretiraju odizanjem zahvaćenih dijelova tijela i limfnom drenažom ukoliko nije kontraindicirana u ranoj fazi rehabilitacije.
U slučaju potrebe, preporučljivo je korištenje pomagala i ortoza za vrijeme rehabilitacijskog procesa. Kako rehabilitacijski tijek ide prema kraju, one se odbacuju u cilju neovisnosti u svakodnevnom životu.

Radna terapija je također od vitalnog značaja u smanjenju i sprečavanju oštećenja, tjelesnih funkcija i struktura, kao i vraćanju i održavanju pokretljivosti.

Pacijenti koji imaju rekonstruktivni kirurški zahvat, zahtijevaju ponovnu procjenu i liječenje prema potrebi.

Kroz cijeli proces rehabilitacije je vrlo važno da se osim spomenutog, u slučaju potrebe koriste usluge stručnjaka za postizanje psihičkog zdravlja i dobar estetski rezultat.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.