Osteopatija i kiropraktika predstavljaju manualne vještine vrlo popularne i raširene u cijelome svijetu naročito zbog manje učinkovitosti znanstvene medicine u liječenju raznih dijagnoza i simptoma. Da li su ove terapijske metode slične? Koja je za mene bolja?
Osteopatija
Osteopatija je znanost, vještina i filozofija koja se zasniva na preciznim palpatornim (manualnim) zahvatima i na precizno definiranim načelima koja su baza osteopatskog pristupa rada.
Osteopatska načela su
- Međuovisnost jednog tjelesnog sustava o drugom sustavu
- Važnost dobre cirkulacije koje je preduvjet za dobro zdravlje
- Zdrava i pokretljiva struktura tkiva su važna za optimalnu funkciju organa i tkiva
- Važnost individualnog vitalnog potencijala koji je dio našeg zdravstvenog mehanizma
- Homeostaza (samoodrživost tijela kvalitetnom funkcijom organa i tkiva) i autoregulacija (tjelesni i funkcionalni integritet) daju tijelu sposobnost samoizlječenja
- Osteopatski pristup traži uzrok funkcionalnog poremećaja, a ne tretira samo simptome bolesti
- U osteopatiji se gleda cijelo tijelo cjelovito (holistički), a ne samo dio koji je zahvaćen bolovima ili bolešću
- Osteopatija poštuje individualnost svake osobe bez obzira na tjelesni i psihosocijalni status
1872. godine, osteopatske principe je utemeljio Andrew Taylor Still, američki liječnik i kirurg, a tehniku nazvao Osteopatija. Kao takva danas je poznata u cijelome svijetu i vrlo je popularna. Predstavlja vrstu manualne terapije koja je komplementarna medicini, fizioterapiji, logopediji i drugim zdravstvenim pristupima.
Filozofija Osteopatije
Cjelovitost osteopatskog pristupa je važna jer postoji povezanost svih struktura tijela, a samim time i njihova međubobna ovisnost, odnosno utjecaj jedne strukture na drugu. Tako je muskuloskeletni sustav (kosti, zglobovi, zglobne sveze, mišići) preko fascija povezan sa unutarnjim organima i živčanim sistemom. Takvim pristupom je moguće terapijski djelovati na mnogo bolesti i terapijski rješavati bolove kojima se nekada nije znao uzrok.
Pristup osteopatskog rada se bazira na pregledu pacijenta gdje osteopat kroz nježnu palpaciju utvrđuje tenzije i blokade u tkivu koje mogu biti uzrok boli, smanjenom pokretanju, lošoj cirkulaciji i drugim tjelesnim disfunkcijama.
Primjenom specifičnih osteopatskih tehnika, osteopat oslobađa tkivo od tenzija i poboljšava njegovu prokrvljenost.To utječe na smanjenje boli, poboljšava pokretljivost i stvara dobro funkcioniranje cjelokupnog organizma.
Osteopatski pristup je u kontaktu sa mehanizmom zdravlja koji postoji u svakoj osobi i na taj način pomaže pacijentu da se sam izliječi.
Prednost osteopatije je njena primjenjivost kod širokog spektra bolesti, stanja i prevencije kako kod ljudi, tako i kod životinja, često rasnih konja i pasa koji su involvirani u natjecanja, a rjeđe kod domaćih i ostalih životinja.
Kiropraktika
Kiropraktika je oblik manualne medicine čiji je fokus rada u dijagnostici i liječenju mehaničkih poremećaja mišićno-koštanog sustava, posebno kralježnice, sa vjerovanjem da je utjecaj živčanog sistema važan u smislu općeg zdravlja.
Jedan od studenata Dr. Andrew Taylor Stilla, osnivača osteopatije je bio Daniel David Palmer koji je osnovao kiropraktiku 1895. godine i nazvao je „Znanost o liječenju bez lijekova“. Povezanost između dr. Stilla i dr. Palmera se obično ne spominje u povijesti kiropraktike. U početku su obje tehnike imale više poveznica, no danas su poprilično različite.
Filozofija kiropraktike
Svako odstupanje lokomotornog sustava od fiziološkog, predstavlja zdravstvenu problematiku koja može dovesti do bolnih stanja i razvoja degenerativnih promjena lokomotornog sustava sa pripadajućim posljedicama.
Kiropraktika u svom konceptu vrši davanje dijagnoze, provođenje tretmana kao i radu na prevenciji u cilju sprečavanja poremećaja neuromišićno-koštanog sustava.
Isto kao i osteopatija potiče sposobnost tijela za samoiscjeljenjem. U kiropraktici se govori o tome da je živčani sustav taj koji kontrolira sve funkcije u ljudskome tijelu. Tako svaka disfunkcija zgloba djeluje na rad živčanog sustava, čijom korekcijom se poboljšava funkcija zgloba i živčanog sustava.
Za ispravljanje poremećaja funkcije se vrše razne korektivne manipulativne i mobilizacijske tehinke.
Zaključak
Osteopatija i kiropraktika dijele zajedničku filozofiju o važnosti cjelovite kralježnice u osiguravanju dobrog zdravlja općenito.
Kiropraktičari se najviše fokusiraju na tehnike manipulacije kralježnice.
Sa druge strane, osteopati primarno ne manipuliraju zglob na način kao kiropraktičari i koriste drukčije strukturalne tehnike, tehnike mekog tkiva i kranijalnu terapiju, a u cilju bolje učinkovitosti i smanjivanju rizika od neželjenih posljedica zbog mogućih kontraindikacija (osteoporoza, rak kostiju i dr.)
Njihova filozofija i pristup rada pokazuje manji dio njihove sličnosti, a više različitosti.
Kome da se obratite? Konzultirajte se sa stručnjacima ili odlučite sami...
