Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Fiziofanatik

Loša tjelesna postura - uzrok tjelesnih disfunkcija i bolnih stanja

Objava 07. listopada 2014. 2 komentara 8950 prikaza
Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock
Postura

Mehanički stres i disfunkcija nekog djela tijela direktno ili indirektno utječu na mišićno-koštani sustav uz čestu pojavu loših tjelesnih pozicija i kretnji. Ostali uzroci, uključujući  i prirođene uzroke kao što su prekobrojni kralješci, vratno rebro, kraća noga, ali i traume kao što su trzajne ozljede, udraci, padovi pa i emocionalna stresna stanja, mogu također utjecati na pojavu loše posturalne pozicije.

Navike posturalnog držanja na poslu i slobodno vrijeme su nenametljivi i konstantni čimbenici koji utječu na nastajanje tjelesnih poremećaja i općeg lošeg zdravlja.  

Idealan stav je onaj u kojem su različiti segmenti tijela, glava, vrat, prsa i trbuh uravnoteženi okomito jedan na drugoga, tako da se težina prenosi uglavnom na koštanu strukturu s ciljem što manjeg opterećenja mišića i ligamenata. Da bi se održao takav stav, posturalni mišići moraju biti u stanju konstantne aktivnosti, u tzv. posturalnoj aktivnosti. Ispravan stav podrazumijeva poziciju glave točno iznad zdjelice kao i ramenog obruča iznad razine zdjelice.

Položaj koštanog okvira određuju meka tkiva koje ga mogu podržati, blokirati ili ga postaviti u neku drugu poziciju. Neadekvatne tenzije u mekim tkivima mogu dovesti do poremećaja u skeletnim strukturama, a time i njihovoj funkciji. To također može dovesti do promjena u cirkulaciji koja neadekvatnim dotokom kisika i hranjivih tvari predstavlja bazu za slabiju prehranu tkiva. Te promjene se reflektiraju i na tjelesne organe i njihove funkcije koje su preko mekih tkiva povezane sa cijelim tijelom. Imajući na umu da su meka tkiva pod neprestanim gravitacijskim, posturalnim, ali i opterećenjem tjelesnim aktivnostima, od iznimnog je značaja ispravna fiziološka posturalna pozicija u cilju očuvanja zdravlja u globalnom smislu.  

Glavni čimbenici koji djeluju na poziciju trbušnih organa su ošit i trbušni mišići. Oba mišića gube tu funkciju kod lošeg držanja jer oslabe. Poremećaji u cirkulaciji kod opuštanja dijafragme i ptoze (spuštanja) organa može dovesti do kroničnog cirkulatornog poremećaja kod jednog ili više organa u abdomenu i zdjelici, budući da lokalna kao i općenito venska drenaža može biti otežana zbog neadekvatne funkcije spuštene dijafragme. Spuštanje organa prema dolje djeluje na neadekvatnu funkciju živaca, kao i stvaranje pritiska na simpatičke ganglije i živčane centre, što može uzrokovati brojne nepravilnosti u njihovoj funkciji u smislu smanjene ili prekomjerne neurološke stimulacije. Neadekvatna mehanika tijela u mladosti postaje važan čimbenik u začetku stvaranja začaranog kruga kroničnih bolesti i predstavljaju glavni cilj u terapijskom procesu prevencije.

U uspravnom položaju, sa godinama se stvara tendencija sve većeg opuštanja trbušnog zida dopuštajući pritom i spuštanje trbušnih i zdjeličnih organa, osim ako je trbušna muskulatura adekvatno snažna da to spriječi. Ako se trbuh spusti, postoji velika tendencija da se spuste i prsa, sa suženim kutom rebra, ramena se povlače prema naprijed, lopatice odvajaju od rebara, glava ide prema naprijed u položaj protrakcije i često dolazi do disbalansa u donjim ekstremitetima i spuštanja svodova stopala. Kada je ljudsko tijelo izvan ravnoteže, fiziološke funkcije ne mogu biti adekvatne. Mišići i ligamenti nisu u idealnom stanju napetosti. Samo tijelo koje je u dobroj posturalnoj poziciji je zdravo i radi besprijekorno, s minimalnim korištenjem mišićnog rada.

 

Dugotrajno nošenje visokih peta

Kod dugotrajnog nošenja visokih peta se slabinska lordoza pojačava, a zdjelica nagnuta prema naprijed. Odgovor takvoj poziciji je pojačana prsna zakrivljenost kralješnice (kifoza) sa pozicijom glave prema naprijed. Ove promjene rezultiraju promjenama na strukturama koje se na ta mjesta hvataju, dolazi do istegnuća zahvaćenih ligamenata, promjene pozicije i kolizije unutarnjih organa, smanjenom lokalnom cirkulacijom i kompromitacijom živaca. Sukladno poziciji prsnog koša dolazi do smanjenja promjera prsa, ošit se spušta, sukladno njemu dolazi i do spuštanja srca na niži nivo. Rezultat  toga predstavlja smanjena respiratorna i srčana funkcija. Trbušni organi stvaraju pritisak prema naprijed na mišićni trušni zid koji se pod stalnim pritiskom isteže i opušta. Crijeva i druge podržane strukture se pomiču prema dolje unutar trbušne šupljine. Jetra se mogu okretati prema naprijed zbog čega može doći do istezanja žučovoda, a u nekim slučajevima uzrokuje smetnje u tom području. Zdjelični organi su također involvirani, što može dovesti do raznih komplikacija žena svih dobnih skupina kao što su spuštena maternica i jajnici (utjecaj na reproduktivni sistem) i proširenje vena u debelom crijevu (hemoroidi).

 

Dobra i loša posturalna pozicija

Kad stojiimo, težina tijela treba biti ravnomjerno raspoređena. Ispravna postura podrazumijeva poziciju uha i središta gležnja u ravnoj zamišljenoj liniji. Ako je glava pomaknuta od te linije prema natrag, onda će mišići vrata i kralježnice biti više opterećeni zbog potrebe za održavanjem glave u antigravitacijskoj poziciji. Kada je pozicija glave ispred te linije dolazi do kompenzacije krivina kralješnice u vidu pojačane prsne kifoze i ispravljanja slabinske lordoze, ali i promjene u poziciji zdjelice i donjih ekstremiteta. Ako su duže prisutne, one mogu uzrokovati trajne promjene koje će imati svoj ​​utjecaj na svaki aspekt lokomocije našeg tijela. Slični problemi se javljaju ako je glava održava na jednu stranu ili ako je zdjelica u položaju prema naprijed ili natrag.

 

Važno je znati da položaj glave i vrata u odnosu na trup ima važnu ulogu u održavanju posturalne pozicije. Položaj organa u tijelu je određen fascijalnim strukturama koje ih podržavaju i na njih neminovno utječu. Fascija koja određuje položaj srca, jetre ili slezene, na primjer, vezana je direktno za fasciju vrata, koji je spojena na bazu lubanje. To znači da će trajna fiziološka odstupanja u tom području imati posljedice na zdravlje pojedinca.

 

Pravilna stojeća pozicija

U pravilnoj stojećoj poziciji tjeme je najviša točka, a ne prednji dio glave kao što se zna dešavati. Linija pravilne posture polazi od uha, prolazi kroz rame, koljeno i kuk te završava u srednjem djelu gležnja

 

Pravilna sjedeća pozicija

U sjedećoj poziciji, kuk u odnosu na koljena treba biti u istom nivou ili nešto više. Tako će kralježnica biti opuštena i podržana. Koljena i stopala trebaju biti postavljena pod kutem od 90°. Križanje nogu se ne preporučuje jer uzrokuje rotaciju zdjelično-slabinskog područja. Kod dugoročne navike križanja nogu  postoji opasnost od trajnih promjena u donjem dijelu leđa          .

                                                                                               

Pravilne pozicije kod spavanja

Preporuka je  spavati na konzistentnoj podlozi koja tijelo adekvatno podupire i omogućuje svim dijelovima da se opuste. Što se pozicija tiče, treba spavati u svim pozicijama ukoliko ne postoje kontraindikacije za neku od njih.

U poziciji na leđima treba koristiti jastuk sličnih svojstava kao i madrac koji mora zadovoljiti kriterije podržavanja glave u ispravnoj poziciji i biti ugodan za vrat. Idealno je koristiti noćnu rolu za spavanje koja će poduprijeti slabinsku lordozu, čime će osigurati dobru poziciju slabinske kralješnice i opustiti okolne mišiće. Na boku će madrac memory svojstava spriječiti veliki pritisak na rame, anatomski jastuk održati ispravnu poziciju i biti idealna potpora glavi i vratu, a noćna rola spriječiti padanje lumbalne kralješnice u stranu. U ovoj poziciji, ugodu spavanja još može poboljšati stavljanje jastuka između blago savinutih koljena. Spavanje na trbuhu se prakticira kada nema kontraindikacija, a dobro je iz nekoliko razloga. S jedne strane, smanjuje se opterećenje ostalih djelova tijela, djeluje na bolju poziciju i pokretljivost vrata, a djelovanje na unutrašnju strukturu intervertebralnih diskova može djelovati terapeutski zbog čestih patoloških pozicija diska u području stražnje strane, nerijetko kompromitirajući korijene živaca, ali i unutrašnjost spinalnog kanala. U ležanju na leđima treba okretati glavu u obje strane čime se održava gibljivost u smislu rotacije vrata što često predstavlja problematiku loše posture.

 

Terapija loših posturalnih pozicija i njenih posljedica

Rezultat dugotrajne loše posturalne pozicije predstavlja nastanak istegnutih ili skraćenih mekih tkiva. Stoga se u svrhu liječenja moraju  primjenjivati manuelne tehnike za tretman mekih tkiva (elevacija organa) i zglobova (mobilizacije),korektivne  vježbe, ali i reedukacija pravilne posturalne pozicije i pokreta kako bi se spriječilo vraćanje na staro. Kombinacija osteopatije, aplikacije terapijskih traka i korektivnih vježbi predstavlja idealnu bazu za terapijski program.  

Uz individualan terapeutski rad, preporučuje se korištenje aktivnosti koje uključuju ​​korištenje cijelog tijela kao što su hodanje, trčanje, biciklizam i plivanje. Sve ostale vježbe treba individualno prilagoditi.

U cilju posturalne reedukacije vrlo je bitno da pacijent može dobro percipirati lošu posturu. Sukladno tome pacijenta treba naučiti da osvjesti loše i dobre tjelesne pozicije. Potom uči pravilno korištenje svoja tijela. Navike koje su dovele do patoloških promjena treba potpuno eliminirati. Korektivnim vježbama pacijent može prevladati loše navike i držanje za uspostavljanje kvalitetnih i dobrih. Pacijent mora učiniti mnogo više od vježbanja. Svjesno mora zauzeti i zadržati ispravan stav duže vrijeme, dok mu ta ispravna posturalna pozicija ne postane navika. Budući da to predstavlja kompleksan terapijski proces, osteopatski manualni pristup će pomoći osvjestiti stanje tjelesnih struktura kod pacijenta.