Blogosfera Fiziofanatik

Prestanak disanja u snu (apneja) – terapijski pristup

Terapijom omogućavamo bolju opskrbu neurokranija kisikom, bolje funcioniranje centra za disanje i moždanih živaca koji reguliraju tonus mišića gornjih dišnih puteva.
Objava 26. siječnja 2018. 2 komentara 5902 prikaza
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Hrkanje

Poremećaji disanja u spavanju se javljaju zbog raznih uzroka i bolesti, a karakterizira ih hrkanje, prestanak disanja kroz 10 i više sekundi, kao i pojava umora i pospanosti kroz dan. Javlja se najčešće poslije 30. godine života, više u muškaraca, ali i kod djece.

U stručnoj terminologiji pojam hipopneje predstavlja smanjen prolazak zraka kroz respiratorni sustav kroz 10 i više sekundi, dok pojava apneje, kao ozbiljniji poremećaj, predstavlja prekid disanja kroz 10 i više sekundi. Poneki prekid disanja se može desiti svakome uslijed velikog umora ili konzumacije alkohola i tada to ne predstavlja bolest. O bolesti se govori kod pojave 5 i više apneja u jednome satu ili kombinaciji apneja i hipopneja.
Kod ovakvog prestanka disanja dolazi do smanjenja količine kisika u krvi, posebice u perifernoj cirkulaciji.

Noćna apneja ili prestanak disanja u snu se po uzroku dijeli na opstruktivnu, kod koje dolazi do zatvaranja gornjih dišnih puteva, centralnu kod koje je narušen rad centra za disanje i miješanu apneju.

Opstuktivna apneja je češća kod starijih i gojaznijih muških osoba. Tijekom spavanja se smanjuje napetost muskulature čitavog tijela, pa tako i mišića oko usta (baza jezika) i stražnji zid ždrijela koji mogu dišni put djelomično ili potpuno zatvoriti. U nekim slučajevima se na tom djelu dišni putevi mogu suziti i zbog deformacije nosa, povećanih mandula (tonzila), deformacija čeljusti, povećane resice, pušenja i dr.
Kod djelomičnog zatvaranja gornjeg dišnog puta dolazi do hrkanja, a kod potpunog zatvaranja (opstrukcije) do nemogućnosti prolaska zraka u pluća. Zbog smanjenja kisika u krvi, mozak intervenira i “budi” pacijenta iz sna kako bi tijelu omogućio opskrbu kisikom. Zbog nemogućnosti prolaska zraka nastaje prekid disanja. Pacijenti se uglavnom ne sjećaju buđenja kod ove vrste apneje za razliku od buđenja kod centralne apneje. Iz tog razloga pacijenti ne mogu doseći nivo dubokog sna i često su umorni i nenaspavani.

Centralna apneja se rijeđe pojavljuje od opstruktivne, a nastaje uslijed neadekvatne funkcije centralnog živčanog sistema i njegove regulacije disanja. Najčešće pojave centralne apneje su moždani udar i druge bolesti centralnog živčanog sistema (tumorska oboljenja) te srčane bolesti (dekompenzacija srca). Kod ove vrste apneje, bolesnici osjećaju jaki dnevni umor i bude se iznenada sa osjećajem nedostatka zraka.
Kod miješanog oblika apneje dolazi do posljedica obje prethodne vrste apneje u spavanju, odnosno pojave zatvaranja gornjeg dišnog puta i izostanka normalnog rada centra za disanje.
Cirkulatorne smetnje i smanjenu opskrbu kisikom centralnog živčanog sistema (centar za disanje) i moždanih živca koji reguliraju tonus mišića gornjega dišnog puta (IX, X) i mišića jezika(XII) mogu uzrokovati poremećaji vratne kralješnice kroz koju prolaze vertebralne arterije. Unutar lubanje se spajaju u bazilarnu arteriju zajedno čineći vertebrobazilarni sliv.
Posljedice noćne apneje su višestruke. Bolesnici su kronično umorni, neispavani, nerijetko je prisutna glavobolja i razdražljivost, smanjena je koncentracija i radna uspješnost. Dolazi do rizika kod obavljanja odgovornih poslova.
Dolazi do smanjene koncentracije kisika u krvi te posljedično povećanog krvnog tlaka, djelovanja na srce, a ponekad i do neočekivane smrti.

 

LIJEČENJE APNEJE
Lakši slučajevi opstruktivne i centralne apneje se liječe općim zdravstvenim mjerama kao što su redukcija tjelesne težine, izbjegavanje konzumacije alkoholnih pića i cigareta, održavanje prohodnosti nosa, redovitim odlaskom na spavanje, spavanje na boku.
Kod težih slučajeva opstruktivnih apneja se koristi aparat za upuhavanje zraka tzv. CPAP (Continuous positive airway pressure-stalan pozitivan tlak dišnog puta), vrši se korištenje oralnih proteza te kirurško liječenje u smislu rekonstrukcije gornjih dišnih puteva te ukoliko stanje zahtjeva i izvođenja traheotomije (otvaranje dušnika).

Liječenje centralne apneje je usmjereno na opće zdravstvene mjere, korištenje aparata za upuhivanje zraka CPAP i liječenje primarnih bolesti koje uzrokuju centralnu apneju.

 

 

 

Fizioterapijski i osteopatski pristup daju značajne rezultate u liječenju i smanjenju tegoba kod osoba koje boluju od noćnih apneja.

Miofascijalna terapija se koristi za otpuštanje napetih mekih struktura (fascija, tetiva, mišića, ligamenata) gornjih dišnih puteva i njihovih poveznica, potiče funkciju živaca, krvnih i limfnih žila koje prolaze kroz njih te poboljšava prohodnost gornjih dišnih puteva.

Kranijalni osteopatski tretman smanjuje napetost membrana unutar lubanje, poboljšava arterijski, venski i protok likvorske tekućine, poboljšava funkciju centralnog živčanog sistema.

 

 

Mobilizacijom vratne kralješnice se rješavaju funkcionalni i posturalni poremećaji vratne kralješnice koji uzrokuju cirkulatorne smetnje vertebralnih arterija.

Terapijom omogućavamo bolju opskrbu neurokranija kisikom, bolje funcioniranje centra za disanje i moždanih živaca koji reguliraju tonus mišića gornjih dišnih puteva.

 

Ovaj program se koristi u liječenju svih vrsta apneja, opstruktivne, centralne i miješane.

Individualnim pristupom se terapija usmjerava i na ostale tjelesne probleme ukoliko se za to ukaže potreba.