Blogosfera Mad Max!

Srebrnoj Sandri Perković zabranite povratak u RH

Objava 31. kolovoza 2015. 23 komentara 68000 prikaza
Sandra Perković (Foto: Reuters)
Sandra Perković (Foto: Reuters)
Sandra Perković (Foto: Reuters)

Žnora se nikako nije mogao smiriti, a kako nije mogao baciti disk, odlučio je baciti CD player. Nesretni Funai nije doletio do finala, završio je na suprotnom zidu, dakle svega tri-četiri metra od bacališta. – Jebeš Funai – rekao je još uvijek bijesan Žnora i nastavio hodati po sobi. Oprezno sam uzeo mobitel sa stola i stavio ga u džep. Mislim si, imam pametan telefon pa će se on sam maknuti, ali vraga. Čekao je da ja to učinim.

Najbolja i šlus!

Dakle, ni pametni telefoni nisu bili pretjerano pametni, ali što je tu je. Žnora do njega nije uspio doći kao što ni Sandra Perković nije uspjela doći do zlata.

– I kaj sad?! – rekao je zdvojno Žnora, a ja ga ozbiljno nisam kužio. Ako si najbolja, ako si u odličnoj formi, onda moraš biti i svjetska prvakinja, moraš uzeti zlato, gotovo je vikao. Čekao sam da se smiri da ni ja, zajedno sa svojim telefonom ne završim na zidu.

– Ja te ne kužim – osmjelio sam se reći, a Žnora je već zakoračio prema meni pa je ipak stao. Sandra je do sada bila svjetska prvakinja, olimpijska pobjednica, europska prvakinja, pobjednica Dijamantne lige, prvakinja ovih nekih natjecanja po Mediteranu i tko zna gdje sve ne i sad dođe jedno natjecanje, mazne opet medalju, i to srebrnu i to je za nas problem, rekao sam sasvim iskreno.

– Kako ne kužiš! Pa ako si najbolja, onda si najbolja i šlus! – odrezao je Žnora, ali ni ja nisam odustajao.

– Da sad prekine karijeru s kojim bi biografskim podacima otišla u mirovinu, što bi imala sve iza sebe i tko bi se u svijetu, koliko njih bi se u svijetu bolje rečeno, moglo pohvaliti nečim sličnim? Cura je osvojila sve i mislim da si može priuštiti godinu odmora, mislim da može čak i promašiti poneko veliko natjecanje i da joj nitko nema što zamjeriti. S time da ga ona uopće nije promašila, nego je zadnjim hicem u potpuno za nju promašenom danu dobacila do srebra. To mogu samo pravi šampioni – djelovao sam uvjerljivo. Žnora se primirio, sjeo i samo puhao sebi u bradu. – Ma ja bih...

Iskočiti iz kože

Nije dovršio, ali bio mi je poznat taj gubitnički bijes, isti onakav osjećaj s kojim smo kao klinci ispraćali Dinamove pobjede, zaklinjali se da nikad više nećemo navijati za njega, a nakon pola sata već se nadali novim, nemogućim pobjedama. Samo Sandra i Dinamo, što se pobjeda tiče, nisu baš neka sličnost. Kad netko osvoji toliko zlata, kad nadvlada sada već pomalo zaboravljeni dopinški slučaj, i onda osvoji jedno srebro, pa kaj joj treba zabraniti ulazak u državu?!

Meni čak nije bilo ni važno hoće li se ona vratiti, kako se to kaže, na sam vrh. Tamo je bila, sve je vidjela, sve osvojila, kušala i poneki stimulans, i onda kad joj uopće ne ide, zadnjim "metkom" osvojiti postolje. To samo mogu pravi šampioni, a za takve bi bilo najbolje da se oproste onda kada su najjači.

No, svejedno, zamislite da je Hrvatska po nečem dobrom i pametnom druga u svijetu. Kada su vaterpolisti i Sandra srebrni, svi nezadovoljno mrmljaju, a kada su nogometaši brončani, cijela država stane i svi iskoče iz kože. To je nepravda koju je sportu napravio novac.

  • samograd:

    Mičite se bum povratil!

  • žuti:

    Go-Ge prolupao, a fura se na bilećansku školu ( vidi pod nepopišani Ante Tomić)!

  • Poljanak:

    Kolje lupetanje, kumrovačka škola.