Blogosfera Ekonomska blogika

Je li liberalizacija cijena naftnih derivata kao uvođenje eura?

Objava 29. siječnja 2014. 0 komentara 100 prikaza
Foto: Goran Šaravanja
Foto: Goran Šaravanja
Goran Šaravanja

U SAD-u se upravo zahuktava debata oko ukidanja zabrane izvoza sirove nafte, koja je na snazi od sredine 1970-ih godina. Ako se ova odluka donese , otkrit će se tko ima više utjecaja na Washington – proizvođači sirove nafte ili operateri rafinerija.

U međuvremenu, prema najavama, u Hrvatskoj od veljače trebale bi biti liberalizirane cijene naftnih derivata. Kako se približava ukidanje reguliranih cijena mogu su se čuti mnogi komentari o tome kako će liberalizacija značiti više cijene. Osobno, ne vjerujem u to. Kad je uveden euro redovno se moglo čuti da su se cijene u zemljama koje su uvele tu valutu udvostručile (što se nije dogodilo) – a neće se dogoditi niti s liberalizacijom cijena naftnih derivata u Hrvatskoj. Potrošači će se, međutim, više sjećati povećanja cijena negoli njihova pada dok se svi ne naviknemo na novi sustav određivanja cijena.

U SAD-u razgovaraju o ukidanju zabrane izvoza sirove nafte

Sredinom 1970-ih SAD je zabranio izvoz sirove nafte bez licence ne bi li, kao odgovor na tadašnju energetsku krizu, usporio uvoz i sačuvao domaće rezerve. Zbog povoljnijeg okruženja i pada cijena, inercije i sve manje domaće proizvodnje, zabrana je ostala na snazi do današnjeg dana. Tehnološka revolucija u crpljenju nafte iz nekonvencionalnih izvora i s time povezano znatno povećanje proizvodnje domaće sirove nafte danas je provocirala ozbiljnu raspravu o ukidanju zabrane izvoza. Kompanije koje se prvenstveno bave istraživanjem i proizvodnjom sirove nafte zagovaraju liberalizaciju, a one koje se pretežito bave preradom sirove nafte su protiv.

Rafinerije u pravilu podešene za preradu “teške” nafte

Sirova nafta iz američkih nekonvencionalnih izvora u pravilu je „laka“ i s manjim količinama sumpora. To znači da se da relativno jednostavno rafinirati u naftne derivate. Takozvane „teške“ sirove nafte traže znatno veći angažman (opreme) kako bi se preradile u profitabilnije nafte derivate (zbog toga ćete primijetiti u donjem grafikonu da je američki uvoz sirove nafte još uvijek iznad 7,5 milijuna barela na dan, unatoč znatnog povećanja proizvodnje nafte iz nekonvencionalnih izvora).

Neto uvoz sirove nafte i naftnih derivata u SAD-u

Izvor: US Energy Information Administration (www.eia.gov)

U svakome slučaju, kako grafikon oslikava, od 2010. toliko je domaće “lake” sirove nafte proizvedeno u SAD-u da je cijena domaće sirove nafte (WTI) znatno niža od globalnih inačica „lake“ sirove nafte (od kojih je Brent najvažnija). Jedan od razloga za to je što se, u pravilu, američka sirova nafta ne može izvoziti, osim u Kanadu. Proizvodnja raste, izvoz je zabranjen, a američke rafinerije nemaju više kapaciteta za preradu ove vrste sirove nafte.

 

Cijene američke sirove nafte (WTI) i glavne svjetske zamjene (DatedBrent)

Izvor: PIRA

Proizvođači sirove nafte nisu zadovoljni – ukidanjem zabrane izvoza imali bi veće tržište i, naravno, veće prihode i veću dobit. Istovremeno, američke rafinerije su vrlo zadovoljne trenutnom situacijom. Kapaciteti za preradu “lake” nafte koriste se maksimalno, cijena te “lake” sirove nafte je niža u odnosu na slične “lake” sirove nafte drugdje u svijetu (poput Brenta). Za razliku od proizvođača sirove nafte, rafinerije smiju izvoziti svoje proizvode (od kraja 2010. SAD je neto izvoznik naftnih derivata – vidite prvi grafikon gore) što ih čini vrlo profitabilnima. Ne čudi da ništa ne bi mijenjali.

Učinci moguće liberalizacije izvoza sirove nafte u SAD-u

Ukoliko se zabrana izvoza sirove nafte ukine, što će se s vremenom dogoditi, očekujem pad profitabilnosti američkih rafinerija i rast profitabilnosti proizvođača. Razlika u cijeni američke “lake” sirove nafte i globalnih inačica dobrim bi dijelom nestala – situacija bi bila kao prije 2011. Istovremeno, najvjerojatnije ne bi došlo do promjene cijena dizela, benzina i ostalih naftnih derivata, budući da američke rafinerije već izvoze svoje proizvode.

U Hrvatskoj ćemo se naviknuti na liberalizirane cijene

I dok se intenzivira debata u SAD-u oko izvoza sirove nafte, u Hrvatskoj uskoro bismo trebali dočekati liberalizirane cijena naftnih derivata na benzinskim postajama. Zabrinutost da će doći do povećanja cijena zbog udruživanja prodavača najčešći je komentar na ukidanje reguliranih cijena. Tu valja podcrtati da Europska komisija vrlo oštro gleda na ovakva kršenja pravila tržišnog natjecanja. I još važnije, Komisija je tu vrlo vjerodostojna jer o ovakvim pitanjima ne odlučuju nacionalne Vlade– i to je nešto što je moguće promaklo onima koji se boje dogovorenih cijena. Osobno mislim da će, kad se naviknemo na češće promjene cijena, utjecaj globalnih i regionalnih faktora na formiranje cijena naftnih derivata opet biti u fokusu.

Međutim, važna je i percepcija javnosti. Kad je uveden euro često se moglo čuti da su se cijene, u zemljama koje su uvele euro, udvostručile, iako su podaci o realnim prihodima i inflaciji pobijali takve tvrdnje. Liberalizirane cijene u Hrvatskoj će značiti da će se cijene naftnih derivata razlikovati od pumpe do pumpe (lokacijski učinak) kao i u različitim dijelovima zemlje (trošak prijevoza i logistike). Ljudima će, logično je za očekivati, ostati dulje u pamćenju povećanje cijena negoli njihov pad i najvjerojatnije će zbog toga kriviti liberalizaciju tržišta. Međutim, glavni faktori u određivanju cijena naftnih derivata ostat će globalni faktori (u prvom dijelu teksta iznijeli smo tvrdnju da moguće ukidanje zabrane izvoza sirove nafte najvjerojatnije neće znatno utjecati na cijene naftnih derivata izvan SAD-a), domaće stope poreza i tečaj kune.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.