Priče jedne obične mame
Gordana Holjevac

Priče jedne obične mame

Gordana Holjevac Više o blogeru
O blogeru

Gordana Holjevac

Tko sam ja? Bila bih jedna sasvim obična zaposlena mama, s dvoje djece, suprugom, koja živi u malom stanu na zapadu Zagreba i vozi starog Forda, da nije jednog detalja: Djeca su došla posve neočekivano, prva u 41. a druga u 45. godini mog života. Za prvu, elokventnu i bolno tvrdoglavu četverogodišnjakinju sa, srećom, hektolitrima šarma, doznali smo nekoliko dana nakon što smo se vjenčali. O njenoj, u trenutku pisanja ovog teksta, osmomjesečnoj sestri za sad još ne znamo ništa osim da je najveselija beba koju sam ikad vidjela.

Iznenadna i poprilično neočekivana uloga mame natjerala me je da presložim prioritete u životu i usredotočim svoje tjelesne i mentalne napore u jednom drugom, manje samoživom, nesebičnom smjeru koji je ponekad buran, maglovit i pun izazova koje puko posjedovanje inozemne diplome koju imam negdje u ladici ne može svladati.

Od tehnikalija, recimo samo da sam se školovala dijelom u SAD i magistrirala u Leuvenu, i da radim unutar sustava visokog obrazovanja. Obožavam mačke, klasičnu francusku kuhinju, rock glazbu, oldtimere, Sherlocka Holmesa, filmove tzv. Zlatnog doba Hollywooda, Oscara Wildea i američke spisateljske velikane poput Hemingwaya i Scott Fitzgeralda. Već dulje vrijeme prati me nezaustavljivi poriv za pisanjem pa veći dio slobodnog vremena provodim za tipkovnicom pišući Blog obične mame i neke druge priče koje će ugledati svjetlo dana kad za to dođe vrijeme. Vjerujem da će to biti brzo.

Sve je počelo kratkim komentarima o mom novopečenom majčinskom iskustvu izloženima na mom Facebook profilu. Dulje vrijeme sam odoljevala nagovorima da spontano sročene crtice iz svog života saberem u pisanom obliku na jedno mjesto poput bloga. U početku sam se takvim prijedlozima opirala vjerujući kako je moje iskustvo s dvije djevojčice nekako suviše svakodnevno i obično da bi nekog zanimalo.

S vremenom sam se ipak predomislila ponajviše potaknuta željom da pokušam razbiti ovdje uvriježeni mit o majci kao nekoj vječno nasmijanoj individui koja u štiklama od 12 centimetara utrčava u tramvaj nakon što je djecu ostavila u vrtiću te narednih osam sata ganja nekakvu turbo-uspješnu karijeru ujedno izgledajući vrhunski jer je višak kila uspjela skinuti tri tjedna nakon poroda, i to isključivo zahvaljujući činjenici da svaki dan usisava, glanca podove i prozore te 'nako usput skuha neko fensi jelo francuskog naziva. Ili, pak, radi najbolju sarmu i punjenu papriku na svjetu. Njena djeca, jasno, bespogovorno jedu sve što im ponudi, slušaju svaku naredbu bez da ikad na njih digne ton i u stanju je trčati za njima i do 24 sata dnevno bez da joj se poremete šminka i frizura. Na vaše pitanje kako, pobogu, sve to uspjeva, odgovara nonšalantnim: 'Pa, jednostavno' i baca vas u 'bed' jer je vaše iskustvo s majčinstvom, ma koliko lijepo bilo, ipak pinkicu drugačije.

Ovim blogom želim pokazati da mi moje djevojčice nose više radosti i ljubavi od ičeg do sada no isto tako želim poslati poruku da mame nisu nikakva savršena bića. Ovdje ćete moći pročitati o mnogim sretnim trenucima koje s njima proživljavam i o uspjesima iz kojih će, nadam se, netko nešto i naučiti. Ali isto tako iskreno ću progovoriti o neuspjesima, o dilemama, o strahovima, o situacijama koje ne svladavam tako lako jer, drage moje ne tako savršene mame, tu sam da vam poručim: niste same.

A i tatama će, vjerujem, dobro doći čuti koju iskrenu, ogoljelu misao iz perspektive jedne sasvim obične mame.

Zabavite se uz moj blog.

Blog postovi