Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Advent jedne djevojčice

Moja starija djevojčica obožava božične ukrase, drvce i poklone. Ipak, učim je da u svemu tome ne smije zaboraviti ono što je istinski važno.
Objava 08. prosinca 2019. 0 komentara 434 prikaza
maxpixels.net
maxpixels.net
Djeci predbožićno vrijeme treba biti ispunjeno radošću.

Naša ovogodišnja Božićna priča počela je, vjerovali ili ne, početkom kolovoza. Usred ljetovanja, dok smo šetali prema njenoj omiljenoj plaži u jednom malom sjevernojadranskom mjestašcu, Prva je upitala:
- Mama, hoće li brzo biti Božić? Ne mogu ga dočekati.

Božić je zakon
Voli ona more i plažu, da ne bi nešto krivo pomislili. Do te mjere da smo je u šali prozvali obiteljskom Pamelom Anderson. Ali Božić i cijeli šušur koji mu prethodi voli još i više. To dijete doslovno živi za Božić.

Za kićenje božićnog drvca.
Za šuškanje papira dok odmata poklone.
Za blještave lampice.
Za adventski sajam.
Za snijeg.

Njoj je Božić zakon.

Pismo 'djedici'
Ove godine je posebno usredotočena na mlađu sestru. Kaže da joj želi prirediti 'najbolji Božić ikada'. Srećom da nije teško postaviti takve kriterije za nekog kome je ovo tek drugi Božić u životu.

Taj sestrinski entuzijazam odlučila sam iskoristiti kao početnu točku za podsjećanje na važnu lekciju koju sam joj pokušala usaditi već i uoči prošlogodišnjeg Božića – bit Božića nije samo u poklonima i blještavim ukrasima već ponajviše u osjećaju zajedništva s drugima i dobrim djelima kojima ih usrećujemo.

Ove godine je počelo pismom Djedu Božićnjaku. Prvim ikada.

Četverogodišnja Prva sada već zna pisati sva velika tiskana slova pa je odlučila da je spremna za svoje prvo pismo 'djedici', uz moju pomoć. U njemu je odlučila napisati ne samo ono što želi za sebe već i ono što želi da 'djedica' donese njenoj sestrici.
- Lijepo je da si se uopće potrudila napisati pismo za sebe, to je dovoljno – pokušala sam joj objasniti znajući da joj pisanje još uvijek predstavlja napor. Taman sam htjela dodati 'sestrica je ionako premala da nešto razumije' kad mi je ona upala u riječ:
- Nije dovoljno, mama. Važno je napisati što Drugoj treba. Ona je moja beba.

Da, često za nju tako kaže. 'Moja beba'. Na taj način pokazuje da joj je važna.

Kaže i da će sekici na Badnjak pomoći staviti pokoju kuglicu na božićno drvce. Na taj način želi je uključiti u Božićno veselje.

O, kvragu i kile
Tatu želi usrećiti našim sada već tradicionalnim pravljenjem Božićnih slatkiša. Medenjaka, keksića raznih vrsta, kolača i domaćih čokoladnih pralina. Kao osoba koja već mjesecima pokušava skinuti višak kilograma koje su mi poklonili Druga i neuredan stil života i kojoj se kile lijepe oko struka i kad vidi ugljikohidrate na internetu, lagašno strepim od toga što će mi vaga i krojački metar pokazati kada Božić prođe, ali jednostavno nemam srca odoljeti tom iskrenom, dječjem entuzijazmu.

I zato ćemo miješati sastojke, pjenjačom, mikserom, mijesiti ih rukama, rastezati ih valjkom, oblikovati ih kalupima različitih, smiješnih oblika, ulijevati ih, peći, ukrašavati… A onda ti imaj duše pa nemoj kušati ono što je pekla tvoja curica. Što da velim, više ću trčati…

Najvrjedniji su pokloni koje sam izradiš
Prva kaže da želi napraviti i nešto lijepo za svoje male prijatelje iz vrtića. Neki dan je već počela i svoju najbolju prijateljicu ugodno je iznenadila crtežom kojeg je sama napravila. Nacrtala je prijateljicu i sebe kako stoje pored kuće s vanjskim stubištem.

Danas ću joj predložiti da tijekom Adventa napravi crteže i za svoje druge prijatelje i prijateljice i to im pokloni. Želim joj pokušati osvijestiti da posebna draž ne leži u poklonima koji se kupuju već u onima koje se sam potrudiš izraditi.

Da voli kreativno izražavanje pokazala mi je i ovog vikenda kada mi je pomogla izraditi čizmicu od filca za sestricu. Njome će ukrasiti jasličku prostoriju u kojoj Druga svakodnevno boravi, a potom je napuniti poklončićima simbolične vrijednosti za Svetog Nikolu.

Vlastitim ručicama izradit će još neke sitnice za članove šire obitelji i susjede te im tako pokazati da misli na njih u ove adventske dane. Mada sam sigurna da će poslovično pedantna Prva posvetiti veliku pažnju kvaliteti izvedbe, ona zapravo nije važna. Važno je da je namjera dobra. Da je od srca.

Dobrota je vječna
Želim i da razumije da se bit ovog predbožićnog razdoblja ne svodi na 'sad moramo biti dobri prema drugima, a poslije više nije važno'.
Dobrotu i zajedništvo valja prenijeti i na sve ostale dane u godini.

Prema tati i sestrici.
Prema prijateljima.
Prema odgajateljicama u vrtiću. 
Prema tetama u dućanu i u mesnici.
Prema susjedima.
Prema svima koji čine dio njenog malog života i oplemenjuju ga svojim prisustvom.

Jer dobrota nije tu samo dok palimo adventske svijeće, uključujemo lampice u struju, ukrašavamo božićna drvca kuglicama i umatamo poklone u šuškave papire.
Ona je vječna.
Baš kao i Isus.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.