Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Badnjak je, a meni kuhinja izgleda ko da je Charlie Sheen imao tulum

Odlučila sam da se nikad neću natjecati s onim heroinama tradicionalnog poimanja božićnog slavlja koje u dane uoči Božića speku oko 946 vrsta kolača, među kojima obvezno moraju biti breskvice, čokoladne kuglice i kiflice od vanilije.
Objava 24. prosinca 2020. 0 komentara 768 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Je, voljela bih da to i kod mene tako izgleda. Ko iz žurnala. Ali...

Sretan vam Božić! Neću napisati 'onima koji slave' jer mi to zvuči suviše ljigavo i politički korektno. Ljigavo mi je i kad mi netko pokuša nametnuti kako bih 'pravilno' trebala slaviti Božić sa svojom obitelji. 

Po pe-esu.
Tradicionalno.
'Onako kako to svi rade.' 

Tako mi, recimo, neki vele da se bor obvezno mora kititi na Badnjak. Nisam nikad shvatila što će se točno dogoditi ako ga okitim dan, dva ranije. Hoće li se nebo srušiti na zemlju? Pogodit će nas meteor? Hajduk će postati prvak? 

Priznajem, obično ga i kitim na Badnjak. Ne zato što bih tako nužno htjela već zato što ga moj dragi muž nikad ne donese ranije. Sretna sam ako mi se pojavi u kući s borom na Badnjak prije sedam navečer. Jer njegov životni moto je 'ima vremena'. 'Oli je priša'. Čovjek bi rekao da on (inače Purger) ima u sebi dalmatinske krvi, a ne ja. I tako ja na svaki Badnjak doživim jedno 643 sloma živaca prije no što mi bor dođe u kuću.  I 'kvarim amosferu'. E pa, sorry, dragi, ali meni bez bora NEMA atmosfere. 

Ove godine me je spasila Prva. Jučer smo se muž i ja dovezli s posla i negdje oko pet nju i Drugu pokupili iz vrtića. Prva je već u autu počela piliti da želi ići po bor ISTI TREN. Jer joj je obećao da će ga ona ove godine izabrati. Ajde, nisu išli ISTI TREN ali otišli su jučer i ona je doista odabrala bor. Visok oko dva metra, gustih tamnozelenih grana i poprilično širok, toliko da se jedva ugurao na ono jedno jedino mjesto u našem stanu na koje realno možemo staviti božićno drvce. Postavili smo ga na stalak i vezali ga na dvije strane zbog mačke, a jutros smo ga cure i ja okitile. I ja se sad osjećam super kad znam da mi je bor već na mjestu, sa svim svojih šarenim kuglicama, lampicama i ostalim đinđama. Da, volim doma imati šaren i kičasti bor. Oni s kuglicama u jednoj, eventualno dvije boje, gdje je sve složeno ko po šabloni su mi za urede i šoping centre. 

Kad cure zaspe (ovaj tekst pišem na Badnjak!) tiho ću otvoriti vrata stana, da ne zaškripe, spustit ću se tiho, na prstima, u podrum gdje držim zaključane poklone i potom ih staviti pod bor. Još samo na nekima moram ispisati imena prije toga. Obzirom da Druga i inače ima naviku tulumariti do negdje jedanaest sati, a ni Prva večeras vjerojatno neće brzo zaspati jer je supermegaekstragigauzbuđena zbog 'dolaska Djeda Mraza', nekako očekujem da ću svoju ulogu Djeda Mraza koji se šulja u mraku odigrati tamo negdje iza ponoći. 

-    Mama, mogu li s tobom? – upitala me jutros Prva kad sam joj rekla da moram u podrum po dvije kutije s kuglicama. 
-    NE!!!! – uhvatila me panika. 'Vidjet će sve ono dole!!!!', pomislila sam. 
-    Ali, mama, pa...- izraz lica je jasno govorio 'samo sam htjela pomoći'. 
-    Ovaj... dušo. Ahm... ne. Najviše ćeš mi pomoći ako sad pričuvaš sekicu dok ja odem po to u podrum sama. 
-    Okeeeej, dobro. 

Ajde da se ona jednom ne inati. Tajna 'Djeda Mraza' ostala je skrivenom. Dobro, ako ćemo iskreno, ona kuži da Djed Mraz ne postoji i zna da je muljamo ali sad i ona mulja nas ostavljajući nas u uvjerenju da ne zna da je muljamo. Zvuči malo komplicirano? Nebitno. Bitno je samo znati da ona ZNA da će večeras dobiti poklone, među njima Lego Ariel. Onu iz Male sirene. 

Pisala sam o tome prošli tjedan. Umjesto Ariel kupila sam Pepeljugin Lego dvorac jer Lego Ariel nije bilo doslovno nigdje. Ne baš one koju Prva želi. No na kraju sam uspjela nabaviti BAŠ TO putem Njuškala i sad Lego Ariel 'dolazi na saonicama Djeda Mraza.' 

-    Čuj, Prva, a jesi li baš sigurna da će ti Djed Mraz donijeti Lego Ariel? Što ako donese neki drugi Lego? Ili nešto potpuno drugačije? 
-    Ne-ma šan-se. Ja ZNAM da će on donijeti Lego Ariel jer sam mu tako napisala u svom pismu. 

Danas doslovno cijeli dan to ponavlja. Kako ona ZNA da će sutra imati Lego Ariel. I sad mi je kristalno jasno, na Božić bi imali dramu nad dramama da muž nije prije nekoliko dana ustao usred ručka pod izlikom da hitno mora 'naći se s jednim stričekom vezano za posao' i odjurio na drugi kraj grada kako bi stigao uloviti nekakvu tetu koja prodaje Lego Ariel, a za pola sata odlazi nemam više pojma kamo. Bila bi to gora tragedija od žrtava Galipolja, Somme i Verduna. Mislim da bi njen očaj izbacio svemir iz ravnoteže i sve nas bacio u neku drugu dimenziju. Možda bi onda Hajduk i postao prvak. 

Spekla sam i kolač. Battenberg. Zašto baš taj? Jer ga nikad nisam radila, a izgleda mi strašno fora. A ja volim kad mi kolači fora izgledaju. Ovaj moj izgleda... paaaaa... fora. Pogotovo za nekog tko nikad prije nije razvlačio marcipan valjkom i tko je morao podijeliti pleh (guglajte da skužite foru) teškom improvizacijom. Curkama se sviđa, a to je najvažnije. 

I to je to što sam spekla. Znale smo prije Prva i ja speći nekoliko vrsta keksića (i opet ćemo!) ali odlučila sam da se nikad neću natjecati s onim heroinama tradicionalnog poimanja božićnog slavlja koje u dane uoči Božića speku oko 946 vrsta kolača, među kojima obvezno moraju biti breskvice, čokoladne kuglice i kiflice od vanilije. I onda još na Faceu objave fotke svih tih svojih delicija koje su poslužene na stolovima koji izgledaju ko da čekaju božićnu večeru u palači Sardingham uz nekakav komentar u stilu 'peče se zadnja tura...' 

Ja sam danas spekla jedan jedini kolač i kad sam bila gotova kuhinja mi je izgledala ko da je Charlie Sheen u njoj imao tulum. Šećera u prahu posvuda. Viškovi biskvita. Ostaci marcipana. Nabrašnjeni valjak. Još jedan valjak. Špatula. Žlice. Vilice. Noževi. Hrpe zgužvanog papira za pečenje. Kaos. Počistila sam, stavila gotov kolač na ukrasni tanjur i – to je to. Ne pečem više ništa. Barem ne do Stare godine. 

Druga upravo spava. Prva ne spava. I pita me hoće li večeras 'Djed Mraz doći djeci koja od uzbuđenja ne mogu zaspati'. Odgovaram joj da niiiisaaaaaam baš sigurna. Gleda me sumnjičavo. Kaže, potrudit će se zaspati večeras. Znam da će uspjeti. A sutra će se probuditi s osmijehom. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.