Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Božić dolazi - i već sad znam kako će nam biti

Prva je sretna i zbog božićnog stolnjaka, a posebno je raduje naš adventski vjenčić. Insistira da svake nedjelju upalimo jednu adventsku svijeću. Što izgleda jako lijepo i super je ali ja se svaki put preznojim od straha. Ne, nemam strah ni od Adventa ni od svijeća ali imam – od mačke.
Objava 17. prosinca 2020. 0 komentara 292 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Božićno drvce i mačka uvijek su rizična kombinacija...

Kasnim s pisanjem ovog teksta. To je zato jer već neko vrijeme koračam stanom. Lijevo – desno. Lijevo – desno. Lijevo – desno… Osvrćem se oko sebe. Od oka mjerim udaljenosti od zida do zida, od zida do komada namještaja, od jednog komada namještaj do drugog, zamišljam kako bi izgledalo da 'to' premjestim 'ovdje', a 'ono' prebacim 'tamo'… 

Pokušavam smisliti gdje smjestiti božićno drvce koje uskoro dolazi u stan. Zapravo, znam savršeno dobro gdje ću ga smjestiti. U jedan kut dnevne sobe, između kauča i prozora. Uostalom, to je JEDINI kut u stanu u kojeg ga mogu smjestiti pa nije da imam nekog ludog izbora. Smišljam samo gdje ću staviti kutije s dječjim igračkama koje sada tamo stoje. Morat ću ih nekako rasporediti po stanu. Malo ovdje, malo ondje…

Prva isto tako žustro smišlja gdje će što smjestiti. 'Jer bor dolazi brzo'. Njoj je Božić bez drvca s kuglicama nezamisliv. Okej, i meni je. Mora biti veliko. Najveće moguće. I krcato kuglicama, što više to bolje. Ali ne staklenima. Nda, imamo mačku. Zato i vezujemo drvce s tri strane. Za svaki slučaj. 

Pod drvcem će se naći pokloni. Prva se trenutno pretvara da i dalje vjeruje da Djed Božićnjak postoji, a muž i ja se pretvaramo da nismo skužili da ona zna. Pa mu je zato napisala pismo u svoje ime i u ime svoje mlađe sekice. Sekici je poželjela plišanu Peppu Pig ('jer ona jaaaaaaaaaako voli Peppu'),a sebi 'Lego Ariel'. 

I tako sam se ja našla u problemu. Misija broj jedan bila je – naći plišanu Peppu. Pješačila sam dulje no Mojsije preko pustinje obilazeći sve moguće dućane. Peppe nigdje. Probala sam i guglati. Našla jednu, dobro izgleda, respektabilne je veličine, cijena… okeeeej, neću sad o tome je li u redu dati 'toliko i toliko' za to ali ajde… ali vele 'dostava za devet do četrnaest radnih dana.' Krasno. Još kad uzmem u obzir svoja iskustva s određenim dostavnim službama mogu računati da će Druga svoju Peppu dobiti tamo negdje oko Uskrsa. Kvragu. 

Srećom, put me je neki dan naveo u blizinu jednog dućana s jeftinim svaštarijama. Stojim ispred njega i hamletovski se premišljam. 'Ući ili ne ući?' 'Ući ili ne ući?' Na kraju sam odlučila – ući. Hodam između polica nakrcanih svaštarijama. Pored servisa za jelo nalazi se par dječjih traperica, do njih post-it papirići i ukrasne naljepnice, malo dalje lopte za plažu, iiiiii… evo ih! Nešto malo plišanaca. Stisnuli se na jednoj polici, maleni, neatraktivni, bezveze. Razočarano se okrećem prema izlazu… 

A onda naletim na prodavačicu i neki glas mi veli da joj se ipak obratim. Pa pitam: 
-    Recite… jesu li ovo svi plišanci koje imate? 
-    A, ne, neeeee. Imate tamo, iza ugla, još puno njih – i ja, biser koji se u gužvama uvijek zbuni, tek onda skužim da uopće postoji to 'tamo'.

Pa odem i nađem hrpu fakat OGROMNIH plišanaca. Naravno, standardni medvjedići (ili bih možda u ovom slučaju trebala napisati 'medvjedi?'), pa jednorozi, tigrovi, lavovi… Sve jedno veće od drugog. I mislim 'pa čak su neki i fora… ali uf, meni bi takvo čudo pol dnevne sobe zauzelo'. Razočarano uzdahnem i odlučim otići, a onda… 

Opazim je! Tu je! 

Između mega-jednoroga i mega-lava smjestila se jedna malena plišana PeppaPig. Sa svoja 25 centimetra djelovala je poput mravića među divovima. Naravno, isti tren sam je zgrabila i odnijela na blagajnu. 

Sada je skrivena u mom podrumu i čeka trenutak da je 'Djed Božićnjak' postavi ispod drvca. 

Misija broj dva – kupiti Lego Ariel. Ne prašak za rublje Ariel nego onu princezu iz crtića Mala sirena. Prva već jako, jako dugo to želi. Ima jedan Lego Ariel za kupiti, i ima ga posvuda. I nije skup. E, ali ona neće TAJ. Ona hoće jedan drugi. Sićušan problem je u tome da se taj drugi već neko vrijeme ne proizvodi. Išla ga ja, kao i sve drugo, tražiti na netu. Prodavao se na Njuškalu ali dok je meni došla plaća – prodano. Sranje. Nakon toga… nigdje BAŠ TE Ariel. 

I tako sam ja njoj neki dan kupila jedan drugi Lego. Isto Disney, ali nije Ariel. I sad živim u dilemi. Staviti joj samo to pod bor i prodati neku priču u stilu 'Djed Božićnjak nije baš mogao nabaviti TOČNO TO što si htjela pa ti je uzeo ovaj Lego, jer znaš, korona i to…' znajući dobro da joj serem i da ona zna da joj serem jer se samo pretvara da vjeruje u Djeda Božićnjaka, ili kupiti još uz to barem 'onu drugu' Ariel pa prodati priču u stilu 'ajde, barem si dobila Ariel kako si htjela'? Ovo drugo zvuči kao sigurnija opcija, ona koja će me spasiti od eventualnih dječjih suza na Božić, ali onda definitivno moram još nešto uzeti i Drugoj. Kvragu, nije u redu da se Prva šepuri s dva Lego seta, a Druga prođe samo s malom plišanom Peppom. Ništa… idem smisliti što bih još mogla uzeti Drugoj… 

U međuvremenu uređujem stan. 

-    Mama, neka bude u božićnom duhu – kaže Prva.
-    Naravno, zlato, naravno. 

Kupila sam onu grančicu koja se objesi na ulazna vrata stana. I shvatila da je nemam na što objesiti. Ne mogu zabiti čavlić u blindirana vrata, a ono 'oko' za virkanje van je tako postavljeno da se ništa ne može objesiti ni oko njega. Pa sam probala na zdravoseljački način. Oblijepila sam hrpom selotejpa. Držalo je – nekoliko sati. Onda sam tražila neko drugo mjesto gdje mogu objesiti božićnu grančicu. Na kraju sam je zataknula iza jednog panoa koji nam visi na zidu u predsoblju. Ne izgleda baš kao da su dizajnirali profesionalci i sigurna sam da nije po Feng Shuiju (koga briga) ali Prva je sretna jer imamo taj božićni ukras. 

Sretna je i zbog božićnog stolnjaka, a posebno je raduje naš adventski vjenčić. Insistira da svake nedjelje upalimo jednu adventsku svijeću. Što izgleda jako lijepo i super je ali ja se svaki put preznojim od straha. Ne, nemam strah ni od Adventa ni od svijeća ali imam – od mačke. Uvijek se sjetim mog već davno pokojnog perzijskog mačora koji je u mom nekadašnjem domu u trenutku moje nepažnje skočio na kuhinjsku plohu pored plinskog štednjaka na kojem se nešto krčkalo. Vrativši se u kuhinju pronašla sam mladog gospodina kako nonšalantno sjedi pored štednjaka i lagano mrda svojim kitnjastim repom koji je – gorio. Srećom, mačka je na vrijeme završila pod mlazom vode i nije istrpjela nikakve posljedice, a nije izgorio ni moj tadašnji stan. Ali od onda mi kombinacija mačka-vatra izaziva napetost. Pa onda palim adventsku svijeću kad mačka spava u drugoj sobi. A treba i Drugu držati na oku. Ta je, ako je ne paziš, u stanju napraviti goru štetu od HDZ-a. 

Za sada se nadam da neće biti prevelike štete po moj i suprugov novčanik. Nekakve velike obiteljske gozbe ove godine neće biti, iz očitih razloga. Korona, je li. Ali da vam budem iskrena, i da nema korone, radije bih slavila samo s moje dvije cure, mužem i mačkom. 

Neko vrijeme mi je Božić predstavljao užasan stres. Iz petnih žila sam se trudila skupiti veći dio obitelji za Badnjak i napraviti nekakvu fensi večeru. I to bi me redovno dovelo do ruba živaca. 

Osoba A do zadnjeg trena ne zna hoće li moći doći. 
Osoba B bi da sve bude ranije jer ona ne može večerati prekasno.
Osoba C bi, pak, da sve bude kasnije da se stigne spremiti nakon posla. 
Osoba D jede samo dva i pol jela, i to kad joj se konstelacije zvijezda poklope.
Osoba E ne želi doći dok je tamo osoba F... 

Kad se rodila Druga, odlučila sam presjeći taj gordijski čvor i od onda Božiće slavim samo u krugu ukućana. I osjećam se fantastično. Od Grincha sam se pretvorila u osobu koja doslovno obožava Božić. I zato ne tugujem zbog Covida i ne jadikujem zbog saznanja da nas za božićnim stolom neće biti mnogo. Bit ćemo malobrojni, ali krcati ljubavlju i sretni. To garantiram. Ovaj Božić bit će divan. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.