Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Da, postoji način da vam djeca zavole čitanje

Vaše dijete ne pokazuje nikakav interes za čitanje i uvjereni ste da nikad neće zavoljeti knjige? Ne mora biti tako. Postoje način kako usaditi djetetu ljubav prema knjizi...
Objava 21. siječnja 2021. 0 komentara 318 prikaza
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com
Čitanje djetetu mora biti užitak, a ne napor i obveza.

Moja starija djevojčica počela je čitati. Sada je u fazi da neke riječi uspijeva pročitati odmah, a neke prvo sriče u sebi, a onda ih izgovara naglas. Još uvijek zna zastati kad se zbuni pred nekim slovima kao što su, na primjer, malo b i malo d. Kad je zbilja od volje – a u posljednje vrijeme je to sve češće – u stanju je pročitati slikovnicu od nekih desetak stranica, a onda joj je dosta. Umori se. 

Ako imate vozačku dozvolu, možda ćete se sjetiti onog razdoblja kad ste tek počeli voziti, nakon polaganja vozačkog ispita. Vjerojatno ste još uvijek bili u svojevrsnom grču, čitavo vrijeme svjesni svakog svog pokreta (kamo ide koja ruka, kamo ide koja noga, kuda treba gledati, kako sve to skupa uskladiti...), a uz to vas je vjerojatno i promet oko vas držao u stanju napetosti (kada se prestrojiti, kako se ubaciti na glavnu cestu, vozim li po dobroj ruti...) pa ste zbog svega toga vozili dosta ukočeno i brzo se umarali. 

Tako je barem meni bilo. S vremenom su se radnje o kojima sam intenzivno razmišljala pretvorile u automatizam, oslobodila sam se grča i vožnja me je sve manje umarala da bi u konačnici čak  postala ono u čemu uživam i što me opušta. 

Rekla bih da moja Prva prolazi sada nešto slično s čitanjem. U ovom trenutku ono joj predstavlja napor ali s vremenom, uz vježbu, postat će lakše. A ja sam već sad neizmjerno ponosna na nju. Ona sama je jako motivirana i čitanje je radnja koja je veseli. Smatra ga zabavnim.

I upravo ovdje je ključ svega. Čitanje djetetu treba biti zabava, a ne prisila. 


A kako ćete to postići? Kako uopće navest dijete da zavoli knjigu i samo poželi naučiti čitati? Zapravo je to prilično jednostavno.

Za početak, mora vidjeti vas kako čitate. Ako vas vaše dijete doslovno nikad ne vidi s knjigom u ruci i ako je jedino što vidi da čitate letak od Lidla i tuđi statusi na Facebooku koje provjeravate na svom mobitelu, onda teško da baš možete biti jako uvjerljivi kad mu kažete 'znaš, čitanje je jako zabavno'. Zato – pobrinite se da vas vaši klinci vide s knjigom u ruci. Što češće to bolje. Tim više što sigurno znate da su im u predškolskoj dobi roditelji još uvijek uzori. Iskoristite to. 

Čitajte i njima. U našem domu imamo tradiciju koja je počela još dok je Prva bila sasvim malena beba. Svaku večer prije spavanja čitamo njoj i sestri – dobro, moram priznati da poslovično nemirna Druga često pobjegne u drugu sobu ili jednostavno sebi složi nekakve igračke na podu i onda se s njima igra samo pasivno slušajući ono što se čita. 

Kad smo počeli čitati Prvoj kao bebi bilo nam je kristalno jasno da ona neće razumjeti ama baš ništa od onog što pročitamo. U toj fazi bilo je važno samo čuti mamin ili tatin glas koji onda na nju djeluju umirujuće. I djelovati na njenu podsvijest koja će upamtiti čitanje kao nekakvu ugodnu radnju koja se odvija u sigurnosti njenog doma. S vremenom smo prešli na dječje pjesmice, uglavnom šaljive i prepune djeci lako pamtljive rime, a onda su, postepeno, na red došle razne priče (Druga je sada negdje u toj fazi) te knjige za mlađi uzrast koje čitamo u etapama, svaku večer po jedan dio. Prvoj trenutno čitam Čarobnjaka iz Oza. Za sada joj se sviđa i zanima je što će biti dalje. 

Dok čitate djetetu, pustite ga da postavlja pitanja. Vjerujte mi, imat će ih, kao i komentare o onome što čitate. Naime, sama ideja da vi sjedite pored njegova uzglavlja i nešto mu čitate je potpuno besmislena ako dijete (s izuzetkom onog jako malenog kod kojeg je, kako rekoh, čitanje samo tu kako bi ga umirio vaš glas) ne razumije to što mu čitate. Onda se ne morate ni truditi uzeti dječju knjigu u ruke. Možete mu pročitati i transkript Bidenovog inauguracijskog govora. Ili upute za veš mašinu. 

Dakle, vi čitate, dijete pita. Recimo, kad sam Prvoj prije nekoliko dana počela čitati Čarobnjaka iz Oza, pitala me je što je to uragan. Ona zna što je vjetar i što je pijavica ali riječ 'uragan' joj nije bila poznata. Kada sam joj to pojasnila, shvatila je što se zapravo dogodilo s kućom male Dorothy. Kad poželi nešto komentirati, dam joj priliku pa onda o tome, ako ona želi, malo porazgovaramo. Znaju tu pasti i zabavni komentari,  tipično dječje opaske koje meni nikad ne bi pale na pamet ali koje mi omogućuju bolje shvatiti kako ona razmišlja. 

S čitanjem nikad ne žurimo. Ponekad, kad Prva teže zaspi, pročitamo i do deset, petnaest stranica knjige odjednom. Ponekad možda samo rečenicu, dvije. Jer ona brzo zaspi ili jednostavno te večeri ima puno pitanja. Ne ganjamo kvotu.  Ne natječemo se. Samo uživamo u priči. 

Dobro je i dijete okružiti knjigama primjerenima njegovoj dobi. Već sama činjenica da će vidjeti vaše knjige po policama je, naravno, dobra jer će klinci barem vidjeti da mama i tata imaju tamo neke knjige pa će možda i pitati čemu to tu. Ali pravi pogodak postići ćete ako im pod nos stavite knjige koje bi NJIH zanimale. Ja sam bila dovoljno glupa da dječje slikovnice neko vrijeme držim u jednoj od kutija za igračke na kojoj su se nalazile još dvije kutije. Ne treba biti genij za shvatiti da djeca za tim slikovnicama nisu posezala gotovo nikada. Onda sam kupila police za njihove knjige, montirala ih, postavila slikovnice na njih i... odjednom, promjena! Obje su se zainteresirale. Listaju, a Prva polako već i čita, te slikovnice iz dana u dan. Smiju se fotografijama u njima, komentiraju, postavljaju pitanja, osmišljavaju igre... Otkrile su da su te njihove slikovnice zabavne. 

Svako toliko kupujte nove (dječje) knjige ili ih posuđujte u knjižnici. Pritom nemojte biti suviše nametljivi, prepustite izbor što je više moguće djetetu. Povedite ga sa sobom i prepustite mu inicijativu. Da, da, znam, voljeli biste da (mu se) pročita to i to jer će iz toga i toga naučiti ovo ili ono. Lijepo. Ali dijete neće zavoljeti čitanje ako ga umarate onim što mu ide na živce. Dajte mu radije literaturu koja ga zanima. Sjetite se, ovdje odgovaramo na pitanje 'kako zavoljeti knjige', a ne 'kako na temelju knjiga postati bolja osoba' ili 'kako na temelju knjiga naučiti što je važno u životu'. Doći će i to na red. Prvo ih uvjerite da su knjige same po sebi cool

Možete dijete potaknuti i na nekakve igre i zabavne aktivnosti vezane uz čitanje. Recimo, pročitate Pepeljugu, a onda sagradite njen dvorac od Lego kockica (ne morate imati onaj pravi, možete i improvizirati – tako će možda biti i zabavnije!). Čitali ste kako Snjeguljica bježi od zle maćehe kroz šumu? Povedite i vi svoju djecu u šetnju šumom, u avanturu a la Snjeguljica. Sakrijte se iza nekakvog improviziranog paravana u ulozi Čarobnjaka iz Oza i neka vam onda djeca govore svoje želje, a potom im dajte zadatke koje moraju ispuniti. Zajedno pogledajte crtić ili (dječjem uzrastu primjeren) film čija priča se temelji na knjizi koju ste pročitali. 

Nikada, nikada, nikada nemojte čitanje djetetu predstavljati kao nekakvu tlaku i obvezu. Da, dijete koje tek uči čitati kao moja Prva mora vježbati kako bi usavršilo tu vještinu. Ali kad ne želi čitati, NE ŽELI. Točka. Nema prisile. Samo zabavno, opušteno, uz osmijeh. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.