Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Dijete mi je cijepljeno protiv korone – evo kako je prošlo

Kći mi je s nepunih sedam godina cijepljena protiv korone. Bez ikakvog opravdavanja, nametanja i moraliziranja ovdje samo opisujem cijeli postupak - prije, za vrijeme i poslije...
Objava 13. siječnja 2022. 2 komentara 4769 prikaza
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com
Cijepljenje traje samo par sekundi...

Moje starije dijete ima šest godina. Okej, obzirom da joj je rođendan za koji dan moguće je i da će već imati sedam kad vi ovo budete čitali. Neki dan je primila prvu dozu Pfizerovog cjepiva protiv korone. 
I sad ću vam odmah reći nešto - ne namjeravam trošiti ni sekunde svog vremena bilo kome objašnjavajući zašto sam pristala da je se upikne. 

Žao mi je, ali ne vidim smisla. 

Ako se slažete s mojom odlukom (pa ste možda i sami napravili isto, ili uskoro namjeravate napraviti isto, sa svojim djetetom) onda vas ja tu nemam što uvjeravati jer smo na istoj liniji. 
Ako vas je moja odluka zgrozila, ne umišljam sebi da sam neki autoritet koji će vas uvjeriti u  suprotno. 
Svoje mišljenje, ovakvo ili onakvo, već ste donijeli. 
Neki će na ovo reći 'bravo, super', neki će reći da sam glupača, nekima će biti svejedno. 

Kako god... objašnjavati i pravdati se neću. Ni argumentacijom stručnjaka, ni onom amatera, a ne pada mi ni na pamet javno prostrijeti svoju obiteljsku anamnezu. 

I zato, umjesto da odgovaram na pitanje 'zašto', odgovorit ću samo na pitanja, 'gdje', 'kada' i 'kako'. 

Gdje? Rockefellerova 4 u Zagrebu, gdje me je uputila pedijatrica moje Prve. Kada sam u obližnjoj ljekarni gdje ćemo muž i ja negdje u trenutku objave ovog teksta primiti svoje 'bustere' pitala može li se dijete naručiti za cijepljenje tamo odgovoreno mi je niječno. Zagreb danas ima puno punktova za cijepljenje no s djecom se ide u Rockefellerovu. 

Kada? Srijedom između 16:00 i 20:00 ili subotom između 10:00 i 14:00. Narudžba nije potrebna, a nije potrebna ni uputnica. Samo dijete dođe u pratnji jednog roditelja. Prvu je pratio tata, subotom negdje oko 10:30.  

Kako? Možete doći pješice, javnim prijevozom, taksijem ili automobilom. Muž kaže da je, kad su Prva i on tamo stigli, bio dosta veliki red ali da su nju odmah uzeli. Dakle, djeca idu preko reda. Cijepila ju je vrlo ljubazno doktorica, Pfizerom, i sve je bilo gotovo za par sekundi. Na moje pitanje je li boljelo Prva je odgovorila:
- Malo. Ništa strašno. Samo mrvicu kad je piknula.

Dok je sam čin cijepljenja trajao, doktorica je s njom nevezano čavrljala da je malo distraktira. 

Potom je morala odsjediti s tatom, sa strane, 15 minuta. Tamo imaju nekoliko slikovnica i bombone kojima se djeca mogu poslužiti. Prva se, dok je čekala da prođe to vrijeme do odlaska, sprijateljila s jednom djevojčicom njene dobi koja je također došla na cijepljenje. 

'I... kako je prošlo dalje?' pitate me. 

Ukratko rečeno – odlično. Nekoliko puta sam je pitala osjeća li ikakvu bol, svaki put mi je kategorički odgovorila 'ne'. Upozorila sam je da bi bilo bolje ne spavati na lijevom boku obzirom da se cijepila u lijevu ruku. Naime, mene je ruka u koju sam se cijepila i nakon prve i nakon druge doze boljela kad bih prebacila težinu na nju. Prvo što mi je moja kći rekla kada je sljedeće jutro ustala bilo je: 
-    Mama, ležala sam i na lijevom boku i ama baš ništa me ne boli.

Vjerujte mi, da Prvu boli, itekako bi mi to dala do znanja. Ona je čak sklona i pretjeranom dramljenju po tom pitanju. 

Na dan cijepljenja, a ni u danima koji su uslijedili, nije bila ništa više umorna no inače. Prije no što je išla po svoju pikicu, rekla sam joj da će poslije možda biti malo pospana, ali to kod nje nije bio slučaj. Čak naprotiv, moram reći da je preko vikenda bila jako vitalna, a u ponedjeljak je normalno otišla u školu. 

Također, ništa se nije promijenilo ni u njenom apetitu, ni njenom ponašanju, niti je na bilo koji način pokazala znakove da nešto ne štima ili da je drugačije nakon cijepljenja. 
Dakle, što se nekakvih nus-pojava tiče – doslovno jedno veliko NIŠTA. 

Muž je dobio jedan A4 papir na kojem se nalazi potvrda da je cijepljena Pfizerom, uz neke osnovne informacije o cjepivu i uputama o njemu. Na njegovo pitanje kada Prva treba doći po drugu dozu, odgovoreno mu je ovako: 
-    Između šest do osam tjedana nakon prve doze, bez obzira što u službenom naputku piše da se može doći već nakon tri tjedna. 

Ni za drugu dozu se ne treba naručiti već samo doći, uz ovu potvrdu koju je dobila nakon prve doze. 
I to je to. 

A sad mali povratak u prošlost i odgovor na pitanje kako sam je pripremila...

Naravno, nisam je samo gurnula mužu u auto i rekla 'evo, ideš se ubosti'. Priča zapravo počinje još tamo negdje početkom pandemije, dok je Prva još bila vrtićko dijete, kad su se poklopila dva nesretna događaja: jedan je bio tadašnji lockdown, drugi je bio karcinom mog sada već pokojnog oca. 

Unatoč katastrofalnoj dijagnozi na papiru po kojoj su mu predviđali pola godine do godinu života stari je poživio čak tri i bio svojevrsno medicinsko čudo. Kada sam Prvoj u jednom trenutku ipak krenula objašnjavati da je nono teško bolestan i da će umrijeti ne od starosti već od bolesti to mi je bio jedan od najtežih zadataka u životu. Ne samo što sam joj morala objasniti da će se morati oprostiti od svog nonota već sam je prvi put u životu morala suočiti sa spoznajom da postoje bolesti koje se ne mogu izliječiti. Naime, ona je do tad razmišljala isključivo ovako: 
-    Kad sam bolesna, mama i tata paze na mene, a ako mi mama i tata ne mogu pomoći, pomogne mi moj doktor. On mi da lijek i onda je meni bolje. 

Sad sam joj morala objasniti da za bolest njenog djeda lijeka nema i da će ga ta bolest u konačnici ubiti. Nedugo potom krenula je korona i neizbježan razgovor o njoj. Nisam mama paničar, daleko od toga, i ako nešto prezirem to je poticanje atmosfere straha kod djece, ali kad me je Prva vrlo izravno pitala može li se od korone umrijeti morala sam biti iskrena i reći 'da'. Objasnila sam joj, doduše, da je smrtnost statistički gledano malena ali, kako je neki moj princip uvijek djeci govoriti istinu, čak i kada je ta istina možda i neugodna, morala sam joj reći: 
-    Da, neke ljude će korona ubiti. 
-    A zašto oni ne uzmu lijek za to? – bilo je njeno sasvim logično protupitanje. 
-    Jer lijeka, na žalost, nema. To je nova bolest i za nju nema lijeka. Inače su lijekovi za bolesti koje nastaju zbog virusa rijetki – Prva razumije što su virusi i bakterije. 
-    Aha. Znači, svi koji to dobiju umru? 
-    Ne baš. Zapravo, čak jaaaaako, jaaaaaako puno ljudi preživi. Umru samo neki. 
-    I ne može se napraviti baš nikakav lijek? 
-    Pa... to ti je bolje pitati doktore. Ali pokušava se napraviti cjepivo. 
-    Kao ono što ja dobijem kod svog doktora? Ona pikica? 
-    Da. 
-    Kad dobijem tu pikicu, onda to znači da više ne mogu dobiti tu bolest. 
-    Pa... da –  mislim da sam joj tu objasnila i nešto o principu kolektivnog imuniteta, ali ne sjećam se više. 
-    I tako će biti i kad naprave cjepivo protiv korone? 
-    Nadam se... 

Da, ovaj razgovor vodile smo prije no što je cjepivo protiv korone uopće izumljeno i kada se, naravno, još nije znalo da ćemo morati uzimati dvije doze, kamoli se 'bustati'. No to sada nije bitno za ovu priču. Bitno je da je ona već tada shvatila da se cjepivo daje zdravim osobama kako bi se spriječila bolest. Ne liječila. SPRIJEČILA. 

O onda sam je, riječima primjerenima njenom uzrastu, informirala o svemu što uključuje i informacije o tome da smo se njen tata i ja cijepili i kako nam je bilo. Tako da kad je došao red za nju nije bila puka tabula rasa svedena na gotov čin. Vele mi neki: 'Ali dijete od šest godina ne može to sve razumjeti'. 

Moj odgovor vam je ovaj: dijete može SVE razumjeti. O doslovno bilo kojoj temi na ovom planetu. Samo morate imati dovoljno strpljenja i pronaći za to prave riječi. Zato u mojoj obitelji odgovor na dječja pitanja, ma kako nezgodna ponekad bila, nikad nije bio: 'Nećemo sad o tome, shvatit ćeš kad budeš veća'. 

O, ne. Hoćemo. Sada i ovdje. 
Od istine nikad ne bježimo. 

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • geazac:

    Promo članak za teške budale. Strašno nešto i jadno. Nije za smijanje. Bitno da je pinkica sjela

  • Avatar Jopa
    Jopa:

    Pre pre pre strašno. Jadno to dijete očito ne samo zbog cijepljenja, mogu si samo misliti kako je sa svim drugim stavovima...