Blogosfera Priče jedne obične mame

Djeco, škola nije tu da bi vi samo mislili svojom glavom!

Danas se djeci često školu pokušava prikazati kao nekakvo zabavno mjesto gdje bi trebali biti lišeni stresa. Usudim se reći da je takva vizija škole ne samo daleko od istine već često može biti i štetna jer stvara potpuno pogrešna očekivanja od stvarnog života u kojeg će jednog dana, kad ta ista škola završi, zakoračiti.
Objava 13. rujna 2019. 0 komentara 374 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Nekima je poticaj učiti u društvu...

'Mama, ja nikada neću pušiti, lagati i bježati iz škole! – obznanila mi je Prva prije nekih mjesec dana.
- A zašto ne? – upitala sam je potaknuvši je tako na daljnji razgovor.
- Jer će mi onda narasti veeeelike uši i pretvorit ću se u magarca. Tako sam vidjela u Pinokiju. Zato moram ići u školu kad još malo narastem. Moram, moram, mooooooram!
- Bez brige, ići ćeš u školu kad za to dođe vrijeme.

U posljednje vrijeme Prva, inače vrtićko dijete, sve češće spominje školu. Razumije da je to nekakvo mjesto gdje se uči i gdje se dobivaju ocjene i kategorički tvrdi da ona 'nikad neće dobiti jedinicu'. A ja šutke pratim njen razvoj, osluškujem bilo drugih roditelja, radoznalo promatram aktualni sustav obrazovanja, pokušavam dokučiti planove koji se odnose na njegovu budućnost i pitam se: što moje kćeri mogu očekivati od škole jednog dana kad krenu u nju?

Ma koliko odgovor na to pitanje bio još dalek, nedovoljno jasno definiran u magli, voljela bih da neke stvari što prije shvate.

Škola ne mora biti zabavna – za to imate crtiće
Dok s kćerkicama gledam današnje crtiće poput Inovatora (zašto ne izumitelja, prevoditelju?) Rustyja, beskrajno iritantne Dore istražuje, Žara i čudovišnih strojeva i Kluba Mickeya Mousea ne mogu ne primijetiti da se njihovi autori iz petnih žila trude sve te uratke učiniti poučnima. Jedini crtić za kojeg u ovom trenutku znam, a koji klince ne uči doslovno ništa već je tu samo kako bi ih zabavio svojim bizarnim gegovima je francuski Zig i Sharko. Trebam li reći da se Prva najviše smije upravo kad gleda tu dvojicu?

S druge strane, djeci se školu sve učestalije pokušava prikazati kao zabavno mjesto s lepršavom atmosferom gdje će ih gladiti peruškom i usput im omogućiti da se ludo dobro provedu, uz minimum stresa. Yeah, science, bitch!

Prava istina je ipak drugačija – škola nije zabavna.
Barem ne uvijek.
Štoviše, škola je često beskrajno dosadna, iritantna i naporna.
I to je u redu.
Takva treba biti.
Jer život je često takav. Dosadan, iritantan i naporan.
Škola vas priprema za život.

Škola je tu da vas nauči činjenice
Stručnjaci za obrazovanje, najčešće oni samoprozvani te oni koji znaju da nisu čak ni to ali osjećaju snažnu potrebu komentirati tu tematiku, uporno ponavljaju jednu te istu mantru: 'djeca moraju misliti svojom glavom.' Da se razumijemo, nikad nisam podržavala obrazovni sustav koji će stvarati tupave idiote koji samo znaju mehanički reproducirati niz nekakvih nasumično nabacanih podataka bez ikakvog smisla i reda i koji o tim istim podacima nisu u stanju formirati nikakvo mišljenje, nikakav stav. Ali…

'Misliti svojom glavom' samo po sebi ne znači ama baš ništa. Barem ne ništa dobro. Hej, oni koji tvrde da je Zemlja ravna ploča došli su do tog zaključka upravo misleći svojom glavom, jednako kao i oni koji vjeruju da Haarpove antene utječu na vremenske (ne) prilike i da je Elvis živ.

Misliti svojom glavom, promišljati o određenim stanjima i pojavama je divno, ali da bi to mogao prvo moraš poznavati činjenice.

Škola, pogotovo osnovna, prvenstveno je tu da vas poduči njima.
Da, to je često dosadno.
Repetitivno.
Tlaka.

Rekoh već, takav je i život.

Dobiti jedinicu nije uvijek najgora stvar na svijetu
Život je i takav da nam nekada da mrkvu, a nekada batinu. Nekada budemo nagrađeni za trud koji u nešto uložimo, a nekad nam se baš taj trud obije o glavu.
Pa nas iskoriste.
Pogrešno shvate.
Osude.

U školi je 'batina' negativna ocjena. Jedinica. Neću vas muljati i reći da ću biti preplavljena radošću kad mi jednog dana nekad od kćeri dođe kući i kaže da ju je dobila. Da se ne lažemo, jedinica sama po sebi nije nešto čime se treba pohvaliti. No ako će ih ta jedinica naučiti da neki test ipak ne mogu položiti na muljanje i na hektolitre svog šarma, ili da je potrebno jače se potruditi kako bi se svladalo neki izazov, onda ću reći: 'Možda se ipak isplatilo dobiti je.'

Sve nas roditelje veseli imati kod kuće dijete odlikaša ali kada vidim današnju inflaciju učenika s nerealnim 5,0 prosjekom ne mogu ne zapitati se: ima li to uopće smisla? Jer u svijetu u kojem su svi odlični, pa makar i samo deklarativno, na papiru – u konačnici nitko nije.

I zato ću svojim kćerima, ako se nikad kod kuće pojave s jedinicom, jasno dati do znanja da to nije ocjena kojom bi one ili ja trebale biti zadovoljne, ali da sam im spremna pomoći da sami nešto nauče iz svoje pogreške i u konačnici iz svega izađu obogaćene za još jednu vrijednu životnu lekciju.

Škola nije uvijek fer
- Ako budem puno učila, dobivat ću petice – kaže mi moja Prva.

Ne nužno.

Škola, naime, nije uvijek pravedna.
Ponekad jednostavno nije fer.
Ponekad trud kojeg ste u nešto uložili neće biti adekvatno nagrađen. S druge strane, ponekad ćete spektakularno provući na testu bez ikakvog truda.
Ocjene neće uvijek biti realno mjerilo vašeg (ili tuđeg znanja). Ponekad će biti tu jednostavno zato jer vas određen profesor voli ili, pak, zato jer vas ima na piku.
Ponekad ćete pobrati i veće zasluge no što zaslužujete, a ponekad ćete ostati zakinuti.

Baš kao i u životu.

Jer škola nije samo mjesto koje vas uči činjenicama i kako ih interpretirati.
Škola je i mjesto koje vas priprema za život. Onaj stvaran, često dosadan, nezabavan i naporan.

I zato, dragi stručnjaci i svi koji mislite da imate koju pametnu za reći o školstvu, vodite računa o tome. Nemojte mi kćeri jednog dana, kad sjednu u školske klupe, pretvoriti u zatupljene naivke koje će s osmjehom na licu sjediti izolirane u nekakvom utopističkom balonu kojeg ste vi stvorili kako bi ih uvjerili da je mjesto koje dijeli životne lekcije opuštajuće i urnebesno zabavno.

Pokažite im kakav život stvarno jest.
Pružite im priliku da to vide i da to nauče.
Imajte povjerenja u moju djecu. Dovoljno su snažna da se suoče sa životnim istinama.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.