Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Dva pravila olakšat će vam nastavu na daljinu

Moja prvašica danas je proživjela svoj prvi dan nastave na daljinu. Ovdje pišem o tome kako je to prošlo i na koji način sam je pripremila...
Objava 04. studenoga 2021. 0 komentara 370 prikaza
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com
Djetetu koje nema iskustva s online nastavom trebat će vaša pomoć i potpora...

Muž je jutros Drugu odveo u vrtić, a Prva i ja smo ostale kod kuće kako bi ona odradila svoj prvi dan nastave na daljinu. Nikad nije bila sama kod kuće dulje od pola sata pa smo zaključili da bi joj bilo prestresno da odjednom ostane sama cijelo vrijeme, i to još u jednoj za nju potpuno novoj,  nepoznatoj situaciji pa sam se ja tijekom ova dva dana prebacila na rad od kuće. Recimo da mi to donosi određene komplikacije u izvršenju radnih planova ali je izvedivo – barem ovako na kraći rok. Iskreno suosjećam s onim mamama i tatama koji nisu u tako povoljnoj situaciji. Kako će, recimo, s prvašićem koji prvi put u životu prolazi online nastavu dan provesti mama koja mora odraditi smjenu na blagajni Kauflanda? Ili tata koji radi na baušteli? Što će svi oni roditelji djece koja još nisu u mogućnosti biti sama kod kuće, a čiji poslodavci nemaju razumijevanja? 

Prvu nisam htjela zamarati ovakvim razmišljanjima. Jednostavno sam joj rekla da danas i sutra neće ići u školu te da će svoje školske obveze, uz moju pomoć, odraditi od kuće. 
-    Znači, ti i ja ćemo biti doma na praznicima? – upitala me je. 
-    Ne. Na praznicima si bila jučer i prekjučer. Sad ćeš biti sa mnom doma ali to će ti biti kao da ideš u školu. 
-    Igrat  ćemo se škole? 
-    Ne. Znaš da vam je učiteljica dala papir s uputama za doma? 
-    Da, da. Ono što moramo doma napraviti! – sad joj je počelo svitati. 
-    E, vidiš, to. Sve te zadatke napravit ćeš kod kuće, isto kao kad si u školi. I još ćeš riješiti neke zadatke na internetu.
-    Na kooooompuuu? – lice joj se ozarilo – Je l' mogu ja odmah na koooomp, pliiiiiiiiiiiiiiz? 
-    Polako... 

Sve u svemu, brzo je skužila koncept. Kako bi joj cijela ta situacija bila što manje stresna, odlučila sam primijeniti dva pravila... 

Prvo – ne dramiti oko toga. Evo, iskreno, među nama, ne mogu reći da skačem od sreće na pomisao da mi dijete mora ići na tu nastavu na daljinu. Mislim da je bolje da bude u školi, s učiteljicom i prijateljima iz razreda. Da se socijalizira. I ide mi na jetra da se to dogodilo baš sada, taman kad se naviknula na cijelu tu priču sa školom. Na odlazak u školu, dolazak doma iz nje, ustajanje i kretanje od kuće u točno određeno vrijeme, čavrljanje s frendicama prije početka nastave, sjedenje u klupi, slušanje učiteljice, zajedničko klopanje u školskoj blagovaonici, pisanje zadaće u produženom boravku, upijanje školske atmosfere... A onda, odjednom... ostanak doma. Bez frendova, bez učiteljice, bez tete iz kvartovskog dućana koja joj maše dok hodamo prema školi, bez mog 'daj požuri, opet ćemo ti i ja zakasniti'... Okej, ovo zadnje joj sigurno ne fali. 

Kako bilo da bilo, čvrstog sam mišljenja da ne trebamo svoje nekakve osobne dojmove o nastavi na daljinu pretvoriti u tešku drametinu i time opteretiti djecu. Prvoj sam to odlučila predstaviti kao jednu novu avanturicu u životu. Udariti na pozitivu. Zadnje što želim svojoj kćeri napraviti je krenuti cendrati pred njom i govoriti joj kako je jadna i sirota jer danas nije mogla u školu i kako joj netko krade djetinjstvo. 

Moje dijete nije ni jadno ni siroto. 
Moje dijete je snažno, pametno i prilagodljivo. Točka. Ne želim nikakve operne scene, drame i cendranja. Ide na dva dana online nastave, a ne u bitku na Sommi. 

Drugo – odlučila sam se pobrinuti da zadrži što je moguće više svoje svakodnevne rutine. Nakon što je muž Drugu odveo u vrtić, Prva se odjenula. Mada ostaje kod kuće, nisam htjela da nastavu na daljinu odradi u pidžami. Ne, nije stvar u tome da će je netko vidjeti već u tome da se zadrži ritual odijevanja pred školu. Nda, nije stavila cipele i kaput ali odjenula se otprilike onako kako bi se odjenula da je išla u školu. 

Točno u osam posjela sam je za radni stol. Zajedno smo se dogovorile da će to biti mjesto na kojem će, kad god to bude potrebno, odrađivati nastavu na daljinu. Kao što u pravoj školi ima svoje mjesto za učenje imat će ga i kod kuće. 
-    Znači, ovo je sada moja škola kod kuće? 
-    Aha. 

Sa svojim školskim obvezama počela je u osam jer tako počinje i u pravoj školi. Prije početka 'nastave', zamolila sam je da pogleda svoj raspored sati za danas, a onda je krenula redom, predmet po predmet. Ostala sam uz nju čitavo vrijeme osjetivši da joj je potrebna potpora, a ona se svakom predmetu kojeg bi danas trebala imati po rasporedu posvetila točno po 40 minuta, kako bi to činila i inače. Rutina, rekoh... Rutina djeci stvar nekakav osjećaj sigurnosti. 

I... kako je to sve skupa izgledalo? Odmah da odgovorim neupućenima, nije slušala nikakva predavanja preko interneta. Kako već ranije napisah, dobila je papir s uputama što točno treba napraviti za koji predmet. 

Za predmet hrvatski jezik morala je riješiti neke zadatke u radnoj bilježnici te vježbati pisanje slova N, a za predmet engleski jezik isto je trebala riješiti određene zadatke i malo vježbati prepoznavanje različitih boja. Usput je aktivirala pristup online udžbeniku iz engleskoga pa je htjela ostatak dana provesti bojeći nekakve krugove na njemu jer joj je to bilo strašno fora. I tako sam ja morala ispasti partybreaker koji će je podsjetiti da njen 'sat engleskog' ne traje vječno da mora izvršiti i neke druge školske obveze. 

Što se matematike tiče, na brzinu je riješila neke zadatke iz udžbenika, a onda je zapela. Mrežna stranica Izzy na koju se trebala ulogirati kako bi riješila preostale je pala, pretpostavljam, zbog preopterećenosti pa je te zadatke riješila naknadno. Usput je još pronašla i nekakav kviz na kojem je rasturila pa je u naletu oduševljenja došla na ideju da bi onda danas riješila SVE kvizove na toj stranici, u čemu sam je ipak spriječila. 
-    Ajmo se mi curo ipak držati onoga što je učiteljica rekla da danas moraš. 
-    A, doooobrooooo... 

Ako izuzmemo oduševljenje kvizom iz geometrije, rekla bih da joj je najviše fora danas bio sat prirode i društva. Naime, učiteljicama je u svojim uputama napisala da mora proučiti pravila u prometu te uočiti stvari kao što su kolnik, nogostup, prometni znakovi, pješački prijelaz, semafori i prijevozna sredstva, i to tako što će prošetati s odraslom osobom. 'Odrasla osoba' jednako ja. 

Da budem iskrena, ona sve te stvari s prometom već odavno kuži ali kako ja volim raditi sve po pe-su izvela sam je u šetnju kvartom da i tu 'nastavu' iz prirode odradimo po pe-esu. Što je njoj, naravno, bilo super jer je odmah iskoristila priliku da mi kaže kako bismo tijekom te iste 'nastave' mogle prošetati do lokalnoj dućana i kupiti bombone za 'nju i sekicu'. Nda, uvijek je dobro elegantno se izvući na sekicu. 

I to je za danas bilo – to. Sve skupa je, dramatičarima unatoč, prošlo dobro, mada vidim da je djetetu njene dobi definitivno potreban nadzor odrasle osobe dok izvršava svoje školske obveze. Bez problema je stigla riješiti sve zadatke prije isteka vremena i ne vidim da je danas pod nekakvim posebnim stresom. Čak mi je drago da mogu reći da je odlične volje. I nekako slutim da će se, čim Druga dođe doma i ja joj se posvetim, iskoristiti trenutak i iskrasti se do kućnog PC-a. Oni kvizovi je baš mame... 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.