Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Gdje je povući crtu između javnog i intimnog? Izazovi svake mame koja piše blog

Kad ste mama dvije djevojčice vrtićke dobi i funkcionirate bez baka servisa, a uz to ste i zaposleni, onda vam je dan ispunjen od jutra do mraka. Što će reći da vam nikad nije dosadno. Ali zato DRUGIMA to što iz dana u dan proživljavate može biti dosadno. Suviše repetitivno.
Objava 25. srpnja 2020. 0 komentara 158 prikaza
pexels.com
pexels.com
Kad ste mama bloger, često morate natipkati nešto na brzaka...

Uvijek mi je najteže napisati prvu rečenicu bloga. Zna mi se dogoditi da minutama buljim u prazan zaslon ispred sebe pokušavajući osmisliti početak onog što vam želim reći. 
Pa konačno smislim.
Pa shvatim da mi zvuči glupo i obrišem.
Pa opet buljim u ekran.
Pa ožednim i odem po vodu u hladnjak. Lažem, po Colu Zero. Ali 'voda' bolje  zvuči. 
Pa mi odjednom sine super ideja i zaletim se do računala da je natipkam.
A onda dođe Prva, prekine me nekom svojom 'supervažnom' pričom, brblja, brblja i brblja, a ja u međuvremenu zaboravim što sam htjela napisati. 
Pa opet buljim u prazan zaslon… 

Što je uspješna mama bloger? 
Ja sam ono što zovu 'mama bloger'. To znači da negdje doma imam djecu koja su još uvijek dovoljno malena da o njima aktivno brinem i da pišem nekakav blog o njima.
Ovaj blog. 

Bilo bi mi jako drago da sad mogu napisati smisleni tekst u kojem ću vam otkriti tajnu 'kako biti USPJEŠNA mama bloger.' 

Uspješna kao 'ona koja od bloga uspije zaraditi takvu lovu da više ne mora ujutro navijati budilicu i koja ljetuje na francuskoj rivijeri bez traženja popusta na Housetripu i Booking.comu'. 
Uspješna kao 'ona koja može dati otkaz na onom poslu kojeg radi od osam do četiri'.
Uspješna kao 'ona čije mišljenje se smatra relevantnim'. 
Uspješna kao 'ona koja se FAKAT čita'.

Ali biti mama bloger i nije tako jednostavno kako vam se na prvi pogled možda čini. 
Nije to samo 'ajde, sjedi i natipkaj nešto.'.
Trebaš prvo znati ŠTO JE to 'nešto'. 

Kako naći  zanimljivu temu? 
A kad si obična mama kao ja onda ne vodiš baš neki turbo uzdbuljiv život pa da bi svakog tjedna imao materijala za  pisanje o nekakvim jako zanimljivim dogodovštinama. Znate, meni bi bilo jako fora da, recimo, putujem svijetom i da vam onda jedan petak objavim tekst o tome kako sam bila na 'Gospodar prstenova' trekkingu na Novom Zelandu, a onda sljedećeg o tome kako sam u posljednji čas izbjegla susret s nekakvom otrovnom meduzom u Australiji. Ili o nekakvim džejmsbondovskim avanturama u kojima se borim protiv zlikovaca nakon što ispijem čašu pjenušca skačući padobranom u Versace  haljini i Manohlicama. 

Umjesto toga, pišem vam o dječjim rođendanima, crtićima, borbama oko jela i odlaska na spavanje, igračkama, Djedu Božićnjaku, prvim vrtićkim ljubavima i prijateljstvima, pedijatru, teti zubarici, proljevu, cicama i ljetnim odmorima na kojima nema odmora.  Kad ste mama dvije djevojčice vrtićke dobi i funkcionirate bez baka servisa, a uz to ste i zaposleni, onda vam je dan ispunjen od jutra do mraka. Što će reći da vam nikad nije dosadno. Ali zato DRUGIMA to što iz dana u dan proživljavate može biti dosadno. Suviše repetitivno. 

I eto, to vam je jedan od izazova s kojim se suočavate kao mama bloger. Naći zanimljivu temu. Ponuditi ono što ljudi još nisu čuli. 

Kako naći vremena za pisanje? 
Drugi izazov vam je uopće naći vremena za pisanje. Moj tipični dan počinje ustajanjem u 6:24. 'Zašto ne u 6:25?', pitate se. Zato što mi je budilica na mobitelu navijena na 6:25 ali me mačka uvijek probudi u 6:24. Ne znam kako joj to uspijeva. Slutim da imam mačku koja zna čitati na sat. 

Na posao odlazim u 6:50, doma stignem negdje između pet i šest, a onda slijedi balansiranje između spremanja večere, čišćenja stana, igranja s mačkom i onog što se popularno zove 'kvalitetno vrijeme s djecom'. Sve skupa je gotovo tamo negdje iza deset, a onda ide priprema obroka za sljedeći dan ili peglanje. Ako toga nema, ide pisanje bloga. Dok ne osjetim da mi se kapci bespovratno sklapaju. 

Ili dok Druga ne zaplače jer ju je prepao komarac. 
Ili dok mačka ne zatraži hranu. 
Ili igranje. 

Kako god da bilo, računajte na to da ćete se kao mama bloger  možda i pomučiti oko nalaženja vremena za blog. 

A što vaš blog čini posebnim? 
Izazov je i učiniti svoj blog originalnim. Drugačijim od svih ostalih 'mama blogova'. Znate, nije vaše dijete jedino dijete na svijetu koje ne želi navečer otići spavati. 
Nije ni jedino dijete koje iščekuje Zubić vilu.
Ni jedino dijete koje bi ručalo gumene bombone, a večeralo čokoladu.
Ni jedino dijete koje je htjelo pobjeći iz zubarske čekaonice.
A niste, bogami, ni vi jedina mama na planetu koja kuha dok joj klinka visi oko noge.
Ni jedina mama koja slabo spava… 

Pa se onda morate zapitati – ŠTO točno VAŠ blog čini posebnim? Onakvim da ljudi požele čitati BAŠ NJEGA, a ne neki drugi 'mama blog'. 

Uspijevam li svoj blog učiniti dovoljno posebnim u čitavom moru 'mama blogova' oko nas ili ne, na vama je da prosudite. 

Koliko javnog, koliko privatnog? 
Prosuditi morate i gdje ćete povući crtu između javnog i privatnog. Pisati blog o vremenu koje provodite sa svojom djecom podrazumijeva da ćete morati izložiti dio svoje intime u javnosti. Ako kažete previše, riskirate sigurnost djece i sebe, a i lako možete okliznuti se u područje gubitka dostojanstva, a to je put s kojeg nema povratka. Kažite premalo i ostat ćete suviše hladni, sterilni… Nezanimljivi. 

I zato ste stalno na nekoj vrsti vage. 

Razmišljate i o tome što će donijeti budućnost. 
To jest, ja razmišljam.

Hoće li mi djeca jednog dana ovo zamjeriti? 
Jednog dana će Prva i Druga moći pročitati što ja ovdje pišem o njima. 
Hoće li im se to svidjeti ili će mi zamjeriti? 
Hoće li mi jednog dana reći: 'Mama, ovo si zbilja mogla prešutjeti'?, ili: 'Mama, zašto nisi bolje objasnila da…'? 
Hoće li se naljutiti na mene smatrajući da ih nisam predstavila u pravom svjetlu? 
Hoću li jednog dana i ja sama sebi zamjeriti kad konačno nađem nešto slobodnog vremena i krenem opet čitati sve ono što sam ovdje natipkala? 

Sada nemam vremena na sve to misliti. Rok objave se približava, a ja još nemam temu…
Još buljim u prazan zaslon. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.