Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Heroin, cajka, margarin i - jedan dječji rođendan

Razgalila me je i spoznaja da se Prva, osim u predlaganju ideje za tortu i sudjelovanju u njenoj izradi, angažirala i oko poklona kojeg će 'ona' kupiti za sestricu. E sad, ako mislite da je osmišljavanje torte puna tri mjeseca unaprijed impresivno, pazite sad ovo – sestrin rođendanski poklon definirala je još tamo negdje oko Nove godine.
Objava 09. srpnja 2020. 0 komentara 374 prikaza
goodfreephotos.com
goodfreephotos.com
Drugu smo pri konzumaciji rođendanske torte skinuli do pelene. Zlu ne trebalo...

Prije otprilike dva tjedna Druga je proslavila svoj drugi rođendan. Bolje rečeno, mi smo proslavili u njeno ime. Ona još ne kuži što je to uopće 'rođendan' i što znači 'imati dvije godine'. 

Ipak, shvatila je da je toga dana ona u centru pažnje i da se događa nešto važno, što ima veze s njom. Pa ju je puk'o adrenalin i prvi put u životu je u potpunosti preskočila svoj dnevni san.

Kokos i čokolada
Jedina uzbuđenija osoba od nje bila je njena starija sestra koja se za taj važan dan počela pripremati neka tri mjeseca unaprijed.

Ne pretjerujem vam! 

Već tamo negdje sredinom ožujka je moja Prva znala kakvu tortu želi napraviti sestrici za drugi rođendan. 
-    Mora biti od kokosa i čokolade. 

Zašto baš ta, nisam pitala. Znala sam samo da Prva neće odustati od svoje ideje pa sam se prilično brzo bacila na guglanje. Nakon nešto surfanja i pregovora sa starijom kćerkicom, pala je odluka – radit će se Bounty torta. Da, Bounty. Ko ona čokoladica koja obično stoji tamo negdje uz blagajnu. 

Tako i bi. Plan je bio ukrasiti je cvijećem, baš kao što je svojedobno bila ukrašena i rođendanska torta za drugi rođendan Prve ali se taj plan u posljednji trenutak izjalovio zbog nesporazuma vezanog uz rok dostave ekipe koje njima raspolaže – detalje ću preskočiti jer su zamorni. Pa je Druga umjesto cvijeća na torti dobila jarko crvene maline i komadiće bijele čokolade. Nije se bunila. 

Heroin, cajka i margarin
Možda se sad pitate: 'A zašto si uopće išla raditi tortu kad se to danas može kupiti?' 

Da, znam da može. Ali još kad sam dobila Prvu sama sebi sam obećala da će za svoj rođendan uvijek dobiti tortu koju su ispekle moje vlastite ruke. I to obećanje nikad nisam prekršila. Onda nam se pridružila Druga i nekako je bilo logično, samorazumljivo, da za njene rođendane vrijedi isti princip. 

'Ali  zašto, kvragu, ZAŠTO?', i dalje se pitate. 

Prvo zato što sam pinkicu razmažena i rijetko kad mi se sviđa okus kupovne torte. Da, nerijetko izgledaju spektakularnije od onog što moje poprilično nespretne ruke mogu doma napraviti ali u okusu mi često nešto fali. Okej, možda nisam pinkicu razmažena, možda sam JAKO razmažena. Ali ja stvarno, stvarno, stvarno ne podnosim margarin kojeg često stavljaju u takve torte. Evo, iskreno ću reći: tri stvari koje ne prelaze moj prag su heroin, cajka i margarin. No passaran. 

Eto, zato sama radim torte svojoj djeci. I zato što smatram to nekakvim činom majčinske ljubavi. Da, upravo ljubav je onaj ključni, čarobni sastojak kojeg niti jedna profesionalna slastičarnica ne može dati. Moje djevojčice to znaju i to osjete, u to sam sigurna. 

Djeca vole znati da su vam važna 
Ljubav osjete i kroz rođendanske poklone koje dobivaju. Heeeeej, nemojte sad skočiti na mene. NE POKUŠAVAM vam reći da se dječja ljubav kupuje poklonima. Pokušavam reći ovo: ako osluškujete želje djeteta, nekakve njegove preferencije, pa mu onda za rođendan kupite poklon u skladu s tim željama i preferencijama, pokazujete da su vam njegove želje bitne. 

A djeca to vole.
Vole znati da su vam važna. 
I sigurno se nećete iznenaditi ako vam kažem da im je to saznanje da mislite na njih važnije od novca kojeg ćete potrošiti na poklon. 

Nilski konjić i točka
Razgalila me je i spoznaja da se Prva, osim u predlaganju ideje za tortu i sudjelovanju u njenoj izradi, angažirala i oko poklona kojeg će 'ona' kupiti za sestricu. E sad, ako mislite da je osmišljavanje torte puna tri mjeseca unaprijed impresivno, pazite sad ovo – sestrin rođendanski poklon definirala je još tamo negdje oko Nove godine. Nilskog konjića koji pjeva i pleše. Vidjela ga je na reklami i shvatila da bi 'Druga to sigurno željela.' 

Druga nikada ni riječju, ni mišlju, ni djelom nije pokazala da bi željela takvo što imati ali Prva je bila ustrajna. 
-    Nilski konjić i točka. 

Nabavili smo ga u njeno ime. I mogu vam reći – bila je u pravu. Druga se u početku malo prepala te igračke no vrlo brzo (čitaj: nekih pola sata kasnije) ga je prigrlila i sada joj se jako sviđa. Što da vam kažem, to mi je bio samo još jedan od dokaza da djeca jako dobro kuže drugu djecu. I vide ono što mi odrasli često uopće ne vidimo. 

Tako je predvidjela i da bi Drugu oduševilo puno balona. 
-    Trebamo jaaaaako puno balona jer djeca tako vole – rekla mi je. 

A kako vezati balon? 
Na kraju ih nije bilo jaaaaaako puno. Ja imam astmu i jednostavno nisam u stanju napuhati balon pa je taj zadatak pao na muža koji je kupio nekakav paket balona koji su se (barem on tako tvrdi) 'jako teško napuhavali'. 

Dodatan problem je ležao u činjenici da smo i muž i ja apsolutni antitalenti za vezivanje balona. Da, da, znam kako se to radi. Povučeš onaj vrh pa prebaciš preko prsta pa kroz rupicu… Ali nama to ne ide. Tj. ide nam očajno loše. Do te mjere da ako se ikad netko dokopa mog računala na njemu će u Historyju pronaći 'Youtube – how to tie a baloon'. Nda, znam da će mi bit' neugodno kad ovo ode na objavu ali sad dok tipkam još nije. 

Sve u svemu, Druga je dobila desetak balona. I bila je presretna. 

Dobila je i one puhalice koje pište. To ju jako nasmijava. Dakle, ako želite nasmijati dvogodišnje dijete, znate što trebate kupiti. 

Sestrinska ljubav 
I da se vratimo još malo na tortu…. Kakva bi to rođendanska torta bila kad na njoj ne bi bilo rođendanske svjećice? Kupili smo onu s brojem dva i pokušali objasniti Drugoj da treba puhnuti u nju. Umjesto da puhne, ona ju je pokušala ugasiti jagodicom prsta. Spriječili smo je na vrijeme pa najvažniji trenutak rođendanske proslave nije  završio urlanjem i vriskovima 'maaaamaaaa, mamaaaama'. U konačnici joj je sestra pomogla puhnuti u svjećicu. 

Kad se malo bolje osvrnem na sve, mogu iskreno reći da je to slavlje u najvećoj mjeri tu bilo -  za Prvu i za ostvarenje njenih želja i vizija o sestrinom rođendanu. 
Bila je to proslava rođendana njene sestre ali ne i samo to. 
Bilo je to i odavanje počasti jednoj tek nedavno nastaloj sestrinskoj ljubavi za koju se samo mogu nadati da će s godinama koje dolaze bujati i da neće iščeznuti poput plamena one svjećice na torti kojeg su zajedno ugasile. 
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.