Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Jesam li oduzela kćeri djetinjstvo?

Ako sad zamišljate sliku mene kao nekakve ukočene i ušpičene mame koja dijete tjera nekom vrstom nevidljivog biča na učenje čitanja, varate se. Tako me je pretpostavljam, percipirao jedan dušebrižnik s društvenih mreža koji je moju objavu da je Prva u posljednjih tjedan dana postigla bolji napredak u učenju čitanja no što ga je postigla u posljednjih godinu dana, motivirana mogućnošću dobivanja tableta, odgovorio nešto u stilu da joj – oduzimam djetinjstvo.
Objava 11. rujna 2020. 0 komentara 1139 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Ljubav prema knjizi treba usađivati od malena.

Otvaranje poštanskog sandučića radnja je koja me ispunjava nekakvom mješavinom rezigniranosti i straha. Ne pamtim kada sam posljednji put u njemu naišla na nešto bolje od računa, prijetnje ovrhom ili eventualno nekakvog letka za dostavu pizze koju ionako, zahvaljujući najsporijem metabolizmu na svijetu, ne smijem jesti.  

Prvo pismo
Zato me je ništa manje no Prvu razgalilo kada sam prije nekoliko dana u njemu ugledala kuvertu naslovljenu na njeno ime. Moja djevojčica primila je svoje prvo pismo, i to ni više ni manje nego od fatalnog Splićanina s kojim je prije nešto manje od mjesec dana proživjela neku vrstu dječje ljetne romanse. Na dan rastanka čvrsto su obećali jedno drugome da će si pisati. 

Prva je brzo po povratku održala obećanje. Sjela je za stol, uzela papir i olovku i krenula. Točnije rečeno – namjeravala je krenuti. A onda je shvatila da ona zapravo nema pojma kako se piše pismo. Eh, ta djeca takozvane Alfa generacije. Pojmovi kao što su 'digitalno', 'online', aplikacije' i 'internet' njihova su svakodnevica od samog rođenja. Ono što (iz njene perspektive) metuzalemima poput mene predstavlja novinu na koju su se u jednoj fazi svog života trebali naviknuti, djeci poput moje Prve i Druge je ono što se podrazumijeva. Naš svijet, onaj kojeg smo upoznali u djetinjstvu, njima je stran. Da je tome tako dokazala mi je Prva koja mi je neki dan mrtva ozbiljna postavila ovo pitanje: 
-    Mama, a što to znači da je nešto tiskano? 

Egzotika
Ona bez problema shvaća što znači 'pogledat ću na internetu'. 
Shvaća što znači 'još malo i skidanje aplikacije će biti na sto posto.' 
Shvaća kad kažem stvari kao što su 'prebacit ćemo ovo na USB' i 'skinula sam ti Pipi Dugu Čarapu pa je sad možemo čitati offline s tableta.' 

Sve to njoj je normalno. 

Da se razumijemo, normalne su njoj i slikovnice i knjige u tiskanom obliku. U stanu ih imamo popriličan broj, ona ih često lista, a joj ih čitam. Ali značenje samog pojma 'tiskano' ona nije razumjela. Za razliku od moje generacije kojoj je tiskano još uvijek nekakav default, a digitalno 'ono drugo', Prvoj je obratno. 

Sada, kad razumijete da živim s djevojčicom kojoj čitanje tiskane knjige predstavlja nešto 'alternativno' u odnosu na čitanje s tableta, probajte zamisliti što toj istoj djevojčici predstavlja jedan tako arhaičan čin kao što je pisanje pisma. 

Apsolutnu egzotiku. 
Ako ste pomislili da je to loše – nije! 
Egzotika je dobra. 
Zanimljiva je. 
Samo ju je trebalo malo približiti. 

Uh, ti detalji 
Zato sam sjela pored Prve i pomogla joj napisati njeno prvo pismo. Uzela je komad papira i pažljivo odabrala tanki flomaster ružičaste boje. Nema veze što će pisati pismo dječaku. Ružičasta je NJENA omiljena boja, i to je dovoljno. 

Napisala mu je 'ja sam dobro u Zagrebu' i – stala. 
-    Hej, pa ne možeš sad stati – podučavala sam je – Ovo ti je ipak pismo. Moraš mu još nešto reći. 
-    Ali kad sam Miji pisala razglednicu s mora napisala sam samo 'puno pozdrava'... 
-    Ovo ti je drugo. Ovo je pismo. Trebaš napisati još nešto. 
-    A što?
-    Pa ne znam. TI pišeš to pismo. 
-    Da pitam kako je on? 
-    Evo vidiš, to je odlična ideja... 

Potom ga je u pismo pitala kako je i je li dobro te mu uputila pozdrav. Početnica je u pisanju pa ju je i tih nekoliko riječi pisamca poprilično iscrpilo. Uh, tko bi mislio na sve te silne detalje! 

Koja ono dva slova treba spojiti da dobiješ LJ?
Na koju stranu stoji kukica od slova j? 
Uh, zašto sva slova moraju biti jednake veličine? 
I taj glupi razmak između riječi... joooooooj. 
Crtanje – to je puno lakše. 

Barem prvoj. I zato je tekstu pisma priložila crtež na kojem je prikazala svoju obitelj u kući. Sretnu. 
-    Da on vidi da smo mi svi dobro. Ja mu šaljem dokaz. Tako da on može naći dokaz ko detektiv. 
-    Izvrsno, Prva, izvrsno. 

Vježbanje 
Fatalni Splićanin primio je pismo u roku od nekoliko dana, a ubrzo potom stigao je i njegov odgovor. Onaj kojeg sam spomenula pri početku koji je jednako razgalio Prvu i mene. 

I on je dobro. Pohvalio se da je naučio voziti bicikl, što je Prvoj odmah dalo ideju što će mu napisati u sljedećem pismu. Ona će se pohvaliti njemu da je naučila plivati. Dobro je to. Glavno da korespondencija ide dalje. 

Osim što je suprugu i meni beskrajno simpatično da ima 'dečka' s kojim se dopisuje, ta ideja nam se sviđa zato što na taj način vježba čitanje i pisanje, i to na način koji je njoj zabavan. 

Za točno godinu dana krenut će u školu i ja kao mama bih, priznajem, bila puno sretnija da u prvi razred dođe kao dijete koje već zna čitati, tim više što vidim da ima itekako potencijala za to. Samo je po prirodi užasno lijena. Zato nešto poput pisma fatalnog Splićanina dobro dođe. To je MOTIVIRANA pročitati. 

Obećanje
Kao dijete već spomenute Alfa generacije, motiv je pronašla i u jednom mom obećanju kojeg sam izgovorila tijekom jednog kišnog dana na ljetovanju. Dosađivala se unutar četiri zida bakine kuće pa je zatražila da joj posudim tablet 'samo na kratko'. To 'samo na kratko se oduljilo' pa je nemoguće bilo izbjeći tužno protestiranje kad sam tablet zatražila natrag. 
-    Znaš, to je ipak MOJ tablet, a ti si ga samo posudila – objašnjavala sam joj. 

Da ne duljim više o tome, naša mala rasprava o pravu na (ne) korištenje tableta okončala je onim što dječji pedagozi apsolutno mrze: mojom bestidno manipulativnom ucjenom. Izgovorila sam ovo:
-    Ako do svog rođendana, koji je u siječnju, naučiš čitati, kupit ću ti tablet. Samo tvoj. 

Posljedice? 

Od, ruku na srce, lijene djevojčice koja će još nešto i napisati jer je prirodno sklona crtanju pa tako voli i 'nacrtati slova' ali joj je tlaka pročitati bilo što dulje od tri riječi pretvorila se u djevojčicu koja vrlo aktivno uči čitati. 

Oduzeto djetinjstvo? 
Ako sad zamišljate sliku mene kao nekakve ukočene i ušpičene mame koja dijete tjera nekom vrstom nevidljivog biča na učenje čitanja, varate se. Tako me je pretpostavljam, percipirao jedan dušebrižnik s društvenih mreža koji je moju objavu da je Prva u posljednjih tjedan dana postigla bolji napredak u učenju čitanja no što ga je postigla u posljednjih godinu dana, motivirana mogućnošću dobivanja tableta, odgovorio nešto u stilu da joj – oduzimam djetinjstvo. 

Možda je to zato što sam rođena kao plavuša ali ja fakat ne razumijem na koji način se djetetu 'oduzima djetinjstvo' time što ono uči čitati, tim više što Prva to sad čini samoinicijativno? Sama mi prilazi i govori mi: 
-    Mama, ajmo malo učiti čitati. 

Predstavlja li 'oduzimanje djetinjstva' činjenica da će sama sebi moći pročitati priču?
Da će si tako moći skratiti vrijeme u kasnim večernjim satima kad joj san uporno ne bude dolazio na oči? 
Da će tako moći pročitati nešto zabavno sebi, a možda i mlađoj sestrici? 
Da će pronaći fantastičan način kako sebe zabaviti kad je vani kišno, hladno ili maglovito? 

Ljubav prema knjizi 
Osobno vjerujem da za ljubav prema knjizi – tiskanoj ili digitalnoj – nikad nije prerano i da se djeci mogućnošću čitanja otvara jedan predivan svijet prepun ljepote, uzbuđenja, avanture, znanja i mašte. Postoji li uopće nešto ljepše? 

I zato svake večeri, prije no što zaspi, sjednem sasvim blizu Prve i čitam joj, sve dok ne utone u san.  U posljednje vrijeme nam se sve češće pridružuje Druga. Čitam im, one slučaju, a svijet mašte koji se u knjizi opisuje polako se miješa sa svijetom dječjih snova. 

Danas im čitam ja. 
Jednog dana će, nadam se, čitati jedna drugoj. 
Pomisao na to me neizmjerno veseli. 

A fatalnom Splićaninu poručujemo: redovno gledaj svoj poštanski sandučić. 
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.