Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Jesu li djeca strogih mama sretna?

Kad bih morala nekome dati savjet o odgoju djece i svesti ga na jednu jedinu riječ, to bi bila ta – dosljednost.
Objava 07. veljače 2020. 0 komentara 3316 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
U život svog djeteta treba biti aktivno uključen.

Ja sam stroga mama. Nekako slutim što je barem dio vas sada pomislio.

'Ova se izderava na djecu.'
Možda čak i 'ova mlati djecu'.
'Ova djeci sve živo brani.'
'Ova ima metlu u guzici.'
'Ovoj su djeca nesretna.' '
Toj djeci je ukradeno djetinjstvo.'

Neću lagati jer se ne želim ovdje predstavljati kao nekakva savršena mama. Da, ponekad podviknem.
Ne udaram nikada.
Ni pod kojim uvjetima. 
Točka.

I koliko primjećujem, drška od metle mi ne viri iz guzice.

Dosljednost je najvažnija
No što onda uopće znači 'biti stroga mama'? Za mene je odgovor na to pitanje jednostavan.

Mama koja voli postaviti (nekad više, nekad manje) čvrsta pravila.
I mama koja je dosljedna.

Dosljednost.

Kad bih morala nekome dati savjet o odgoju djece i svesti ga na jednu jedinu riječ, to bi bila ta – dosljednost.

Čvrsto vjerujem da djecu zbunjuje kada mijenjate pravila, kad ste hiroviti. Ako, recimo, znaju da nakon jela moraju maknuti svoj jedaći pribor sa stola i staviti ga na kuhinjski element, nemojte ih zbunjivati time što ćete im odjednom reći da ga stave u sudoper. Ili da ga, pak, uopće ne moraju maknuti. Pribor – element. To je pravilo. To znaju, toga se drže.

Dosljednost znači i da ustrajete u odlukama. Ako kažete 'nakon pranja zuba nema jela', to znači: Nakon. Pranja. Zuba. Nema. Jela. Ne popuštate.

Granice daju osjećaj sigurnosti
Čak i kad im užasno ide na živce to što tražite od njih, djeci je, onako općenito rečeno, zapravo drago da im postavljate granice. Te granice im daju osjećaj sigurnosti. Znaju do kud seže nekakva njihova sigurna zona unutar koje se mogu slobodno kretati. Znaju točno što se od njih očekuje i kakve su posljedice njihovog (ne)djelovanja. Recimo, Prva sad ima probavne smetnje. Koliko god jamrala zbog toga što (trenutno) ne smije pojesti ni komadića svojih omiljenih slatkiša ili popiti čašu mlijeka koje obožava, drago joj je da sam ja tu i da joj mogu reći što točno smije pojesti, a što ne. Ne mora sama razmišljati o tome. Ne mora se opterećivati time koja namirnica je za nju dobra, a koja nije. Ako ne zna, pitat će mamu i zna da će joj mama pomoći. I zato je spokojna i nije nesretna.

Granice nisu tu da bi sebi bildali ego
Granice koje postavljate djeci, jasno, moraju imati smisla. To konkretno znači dvije stvari.

Prvo, moraju ih razumjeti, što znači da se morate prilagoditi dobi djeteta. Devetnaestomjesečna Druga, na primjer, već sad sasvim dobro kuži da se krekeri jedu iz zdjelice, a ne s poda ali, za razliku od svoje starije sestre, nije u stanju razumjeti da se treba reći 'oprosti' kad pogriješiš. I zato to u ovom trenutku ne treba očekivati od nje.
Drugo, pravila ne smijete postavljati naprosto zato da bi se bi bildali ego i imali osjećaj da ste nekog podjarmili. Treba ih postavljati jer znate da su tu za dobrobit djeteta.

Ograničit ćete slatkiše jer djeci želite sačuvati zdravlje.
Zabranit ćete prelazak ceste na crveno jer ne želite da ih udari auto.
Tražit ćete da zakopčaju kaputiće i stave kape kad je vani nula stupnjeva jer ne želite da dobiju upalu pluća.
Insistirat ćete da kažu 'hvala' kad im netko nešto da i 'molim' kad nešto traže jer želite odgojiti pristojne pojedince koji će kao takvi biti prihvaćeni u društvu, a ne seronje od kojih će ljudi zazirati.

Nećete nešto zabraniti naprosto zato da bi rekli 'ja sam faca jer mogu zabraniti'. Svojoj djeci ste faca ionako, vjerujte mi.

Nema vremena za čekanje
Zagovaratelji suvremenog, neoliberalnog odgoja drže se one 'pusti djecu na miru, pravila i disciplinu uvodit ćeš im kasnije, ima vremena.'

Nema.

Jedan od najkorisnijih savjeta kojeg mi je dala jedna od teta u vrtiću, koja iza sebe ima iskustvo profesionalne brige o čak šest generacija kikića, bio je ovaj:
- Počnite ih disciplinirati što ranije. Što dulje čekate, bit će teže.

Ne, gospođa nije nikakva oštrokondža, čak naprotiv. Moja Druga joj svako jutro doslovno trči u zagrljaj, na maženje i obožava se s njom šaliti. Do te mjere da nerijetko mene uopće ne šljivi kad je dovedem u vrtić.

Ali gospođa dobro zna da je djecu na životna pravila, ograničenja i izazove bolje pripremati postepeno. Ne možete od nekakvog dvanaestogodišnjaka očekivati da vam pomogne u čišćenju stana i pripremi obiteljskog ručka ako do tad nije prstom mrdnuo u kući. Zato ih na rad i obveze navikavate postepeno. Gotovo neprimjetno.

Ne, djeca kojoj se u svemu popušta nemaju ljepše djetinjstvo
Da, djeca će, kada nešto tražite od njih ili im nešto zabranite često gunđati. Kada sam neki dan Prvu podsjetila da mora pospremiti igračke s kojima se prestala igrati, a koje su ostale razbacane po podu, zavapila je:
- Zašto uvijek to moram raditi? Zašto se moram mučiti ko Pepeljuga?

Da se razumijemo, 'mučila' se otprilike dvije minute, koliko je bilo potrebno da sve te igračke pobaca u za njih predviđene kutije. Ali kao što je moj 'posao' podsjetiti je na neka mala životna pravila, recimo da je njen 'posao' malo oko toga jamrati.

Bi li Prva imala ljepše djetinjstvo da sam ja manje 'stroga mama'?
Da joj više popuštam?
Da je naprosto pustim na miru da 'ima djetinjstvo'?
Nisam sigurna.
Bi li joj bilo ljepše da je pustim da se davi u slatkišima i da joj potom otpadnu karijesom opterećeni zubi?
Bi li joj bilo ljepše da je pustim da istrčava na cestu ko muha bez glave?
Bi li bila sretna kad bi, zbog nebrige i nepospremanja, izgubila ili uništila dio igračaka koje toliko voli?
Bi li bila sretna kad bi je jednog dana smatrali groznom, bahatom osobom koja ne poštuje druge?
Bi li imala više samopouzdanja?

Možda griješim, ali nekako vjerujem da odgovor ni na jedno od ovih pitanja ne glasi 'da'.

Da, i stroge mame vole
I da, bahato se usudim tvrditi da su mi djeca, unatoč tome što sam stroga mama, sretna.

S vremena na vrijeme susrećem se s dušebrižnicima koji misle da moja djeca pate, da nemaju vremena za uživanje u djetinjstvu, da nisu mažena i da im se ne pruža dovoljno ljubavi. Na to mogu samo odgovoriti ovo.

Da, stroga mama mazi.
Stroga mama ljubi.
Stroga mama da pusu kad boli.
Stroga mama razgovara sa svojim djetetom.
Smije se s njim.
Šali se.
Igra se.
Uživa.
Zeza se.
Opusti se.

Samo zna podvući crtu kad treba.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.