Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Kći mi je objasnila zašto je Božić super

'Jedni će speći 378 vrsta kolačića od kojih će svaki izgledati kao da ih je oslikao Rembrandt te usput nabaciti na Faceu komentar da su 'eto, ove godine odlučili skromno' nabijajući komplekse onim drugima koji će se zadovoljiti kupovnom orahnjačom i tanjurom keksića nezgrapnog izgleda u kućnoj izradi.'
Objava 02. prosinca 2021. 0 komentara 2162 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Jeste li božićni entuzijast ili Grinch?

Počelo je. Ono doba godine kad vam pametnjakovići kreću moralizirati i držati lekcije o tome kako na 'pravilan' način dočekati Božić. I kako nikako ne dočekati Božić. 

Jedni bi okitili božićno drvce već tamo negdje sredinom listopada jer ako to radite prekasno, 'onda se sigurno dovoljno ne veselite' dok se drugi križaju s obje ruke istovremeno se zgražajući ako to napravite prije Badnjaka. 

Jedni bi drvce držali tamo negdje do proljeća, drugi strogo paze da ga skinu do Sveta tri kralja 'jer bi drugi mogli misliti da su Srbi' ako to ne naprave.

Jedni mahnito kupuju poklone držeći se one 'što više, to bolje' i krenut će se hvatati za glavu tamo negdje u siječnju kad im kreditne kartice stignu na naplatu, drugi će vam soliti pamet ako bilo što kupite jer onda niste 'dovoljno skromni'. 

Jedni će speći 378 vrsta kolačića od kojih će svaki izgledati kao da ih je oslikao Rembrandt te usput nabaciti na Faceu komentar da su 'eto, ove godine odlučili skromno' nabijajući komplekse onim drugima koji će se zadovoljiti kupovnom orahnjačom i tanjurom keksića nezgrapnog izgleda u kućnoj izradi. 

Jedni će puštati božićne pjesme do besvijesti, drugi bi najradije pucali u radio kad ih čuju. 

Jedni će se veseliti Adventu u gradu i družiti se uz kuhano vino, fritule i debrecinke, drugi će na sve to prijezirno frknuti nosom ili zato što im je to suviše 'seljački' ili zato što vam imaju potrebu pojasniti kako Božić treba dočekati skromno, a to znači da je najveći grijeh nad svim grijesima malo se poveseliti. 

Jednima ne smeta komercijalizacija Božića, drugi se komercijalizacije užasavaju. 

Ako mene pitate, svatko ima pravo na slobodan izbor kako će se pripremati za Božić (ako će se uopće pripremati) i kako će ga proslaviti – dok god to ne nameće drugima. 

Kad ste mama dvije djevojčice od šest i tri godine kao ja, tada ta činjenica neminovno utječe na vašu odluku kako dočekati i proslaviti Božić. 

Mi božićno drvce u kući MORAMO imati, i o tome se ne raspravlja. Doduše, da ne ispadne da se sad izvlačim na cure, muž i ja ga također želimo i uvijek smo ga imali i prije no što smo dobili njih dvije. Curicama i meni bi, doduše, bio okej neki ne pretjerane veličine ali muž uvijek donese ogroman pa nam zauzme pola dnevne sobe. OK, ne baš DOSLOVNO pola ali… bude velik. 

U pravilu ga kitimo curice i ja. Nakrcamo ga kuglicama (ne, NE POSTOJI drvce na kojem ima previše kuglica) koje moraju biti različitih boja i kaotično pobacane po drvcu. Ja osobno, a i djeca, zaziremo od toga da u obiteljskom domu imamo ono što ja zovem 'drvce iz ureda', gdje su sve kuglice jednake boje i veličine, povješane u savršenim razmacima. Ako mene pitate, obiteljsko božićno drvce MORA biti kičasto i pretjerano, inače mi to nije to. A ako pitate moje curice, na  njemu se obvezno mora naći barem pokoja kuglica ružičaste boje. Bez ružičaste ne ide ako u kući imate djevojčice. 

Pod drvcem se, naravno, moraju naći pokloni. Možete vi klinkama od šest i od tri pričati o skromnosti do besvijesti ali one žele poklone i točka. Doduše, muž i ja smo tu odlučili povući crtu pa tako svaka dobiva samo jedan poklon (od oca i mene, tu ne računam ono što 'Djed Božićnjak' donese bakama, tetama, itd.) čija cijena ne smije prijeći određenu, definitivno ne visoku, financijsku granicu. Da, lijepo je da vam se djeca povesele kad nešto dobiju, ali ne želimo zbog toga bankrotirati. A i čvrsto vjerujem da rasipanje poklonima nije pedagoški poželjno.  

U posljednje dvije godine Prva piše pismo 'Djedu Božićnjaku' u kojem navede što želi, a onda dopiše i što bi htjela da dobije njena sestrica. Ove godine ga još nije napisala ali već nam je rekla što želi, uz zanimljivu opasku: 
-    Znaš li, mama, zbog čega je Božić super? 
-    Zbog čega? 
-    Pa evo, vidiš, ne trošiš nikakav novac. 
-    Kako to misliš 'ne trošiš NIKAKAV novac'?! 
-    Pa ono… na poklone, to mislim. Ja poželim poklon, napišem pismo Djedu Božićnjaku i onda mi ga on donese pa ti i tata ne morate potrošiti nikakav novac na to. Zar to nije divno? 
-    Ahm… nda… divno je. 

Čekanje Božića u našem domu podrazumijeva i pravljenje pokojeg kolača. Ove godine će Prva i Druga prvi put pokušati samostalno (uz moj nadzor) ispeći keksiće. Muž veli da bi opet radio orahnjaču. Kažem 'opet' jer ju je zadnji put radio prije par godina i moram priznati da je čovjeku fakat uspjela. Sjećam se da je najveća frka bila kako dignuti tijesto pa ga je smjestio pored radijatora u kupaonici. Dok se tijesto dizalo, nisu se smjela otvarati ni vrata od kupaonice ni vrata od terase da se ne bi poremetila temperatura u stanu i nastao genocid nad gljivicama kvasca. Na kraju smo dobili sasvim lijepo dignuto tijesto i jako nervoznu mačku. 

Mene ove godine čeka  ni više ni manje već kućica od medenjaka. Razmišljam kako se elegantno izvući jer nekako slutim da ću doživjeti slastičarsku blamažu ali bojim se da neću uspjeti u svojoj namjeri. Naime, Prva me s tim počela piliti još tamo negdje u ožujku. Mislila sam da će je u međuvremenu proći ali nije. Mi mame se nekad baš moramo uvaliti… 

Tu su još i grančica imele na ulaznim vratima stana, adventski vjenčić, naljepnice u obliku pahuljica snijega na prozorima, rajfovi sa sobovskim rogovima (od kojih je jedan bio namijenjen mački ali je ona prezrivo odbila glumiti soba), adventski kalendar s čokoladicama (uz neizostavno 'ne, ne možete otvoriti više od jedne dnevno!') te nešto božićnih ukrasa strateški raspoređenih po stanu koje će klinke izraditi u školi i vrtiću. 
Znam što će me neki od vas sada pitati…

'A gdje je u cijeloj toj priči Isus?' 
'A gdje je duh Božića? Gdje je BIT?' 

Kratak odgovor bio bi ovaj: evo, tu. 

Dulji odgovor? 

Bez obzira na to u što (ne) vjerovali, mislim da je važno zadržati duh ljubavi, suosjećajnosti prema nemoćnima i obiteljske bliskosti – i to ne samo u  ovo predbožićno doba već uvijek, u svakom trenutku. Kalendar je tu da nas podsjeti na te neke male rituale kojima se veselimo. Ono što je doista važno ostaje vječno. Bezvremensko. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.