Blogosfera Priče jedne obične mame

Konačno ste stigli na more, kiša lijeva - kuda s klincima?

Ubrzo nakon što sam s mužem i djecom stigla na more, obrušio se pljusak, a moju stariju kćer je užasnula pomisao da neće moći na plažu. I tako se rodio niz ideja što raditi s djecom kad vas usred odmora kiša zarobi unutar četiri zida...
Objava 02. kolovoza 2019. 0 komentara 370 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Djeci zna biti dosadno na ljetovanju, u kišne dane. Ali i za to postoji rješenje...

Krajem prošlog tjedna moja snažnija polovica, Prva, Druga i ja konačno smo se otisnuli u našu ljetnu avanturu i krenuli na more. Prije polaska nakupovali smo hrpu mačje hrane i pijeska te povjerili našu dlakavu ljubimicu susjedi preko puta. Upravo ovakve situacije pokazuju krucijalnu važnost dobrosusjedskih odnosa. Stoga, susjedo, ako ovo čitaš, svi ti mašemo i šaljemo ti veliku pusu.

'Je li plaža blizu? Hoćemo li brzo stići?

Tog dana kada smo kretali Prva se spontano probudila već prije šest. Na moje pitanje je li dobro, odgovorila je:
- Jesam, mama. Ali jako sam uzbuđena jer idemo na more.

U autu je, bez pretjerivanja, samo u prvih sat vremena vožnje barem jedno pedeset puta pitala:
- Je li plaža blizu? Hoćemo li brzo stići? – na što je svaki put uslijedio otprilike ovaj odgovor:
- Strpi se, treba nam još neko vrijeme.

Frustrirajuća gužva na jednoj dionici autoputa također nije pomogla pa smo se, nakon što smo neko vrijeme gmizili doslovno 10 na sat pa čak i povremeno stajali, odlučili maknuti na staru cestu. Sada smo barem mogli voziti normalno. Prva je, naravno, svoj upit postavljala i dalje.

U konačnici smo more ugledali nešto manje od dva sata kasnije od plana. A onda – vijest koja nam se nije nimalo dopala.

'Upotrijebi diplomaciju'
Vremenska prognoza.

'Očekuje se kiša kroz dva, do tri sata. A onda, cijeli dan pljuskova.'

- Ajoj, ona će biti tako razočarana. Toliko želi ići na plažu… - šapnula sam suprugu u trenutku dok Prva nije obraćala pažnju na nas.
- Odvest ćemo je sad, neka se malo nauživa prije nego se obruši, a dalje ćemo vidjeti. Upotrijebi diplomaciju – odgovorio mi je suprug.

Tako je i bilo. Odveli smo je na njenu omiljenu plažu i tamo je provela nešto manje od dva sata doslovno skačući i cičući od sreće jer se napokon može okupati i trčati po pijesku. A onda se nebo opako naoblačilo…

I da, tada sam upotrijebila diplomaciju.

Prstom sam joj pokazala nebo i upitala je:
- Vidiš li oblake? Koje su boje?
- Sive. Jako su tamni.
- A znaš li što znače takvi oblaci?
- Da će pasti kiša.
- Točno. I razumiješ da to znači da moramo otići s plaže?
- Razumijem, mama. Ali sutra ćemo ponovno doći ovdje – u njenom glasu osjetio se entuzijazam.
- Pa… na žalost, ne – ovdje joj se zatresla donja usnica i bila je spremna briznuti u plač – Sutra se očekuje da će cijeli dan padati kiša pa ćemo morati biti u kući, kod bake. Ali ne brini! Kiša će padati samo jedan dan!
- Ali ja neću moći na plažuuuuu…
- Samo jedan dan. A taj dan ćemo provesti zabavljajući se na druge načine…
- Pripremajući iznenađenje za tatin rođendan?
- Naravno!

Iznenađenje za tatin rođendan
Naime, baš dan nakon onog kad je, prema točnim prognostičkim predviđanjima, kiša lijevala bez prestanka na našoj lokaciji, bio je rođendan mog supruga. Prvu i Drugu sam, na nagovor Prve, još u Zagrebu konspirativno odvezla u šoping da mu 'njih dvije' kupe poklon iznenađenja, a sada je još ostalo drugo iznenađenje – torta.

Kiša mi je došla kao kec na desetku.

U bakinoj kući, naime, nema klima uređaja pa je sama pomisao na paljenje pećnice tijekom ljetnih vrućina zastrašujuća. Kiša i jak vjetar su taman dovoljno osvježili atmosferu da se isplati upustiti u tu vrstu kulinarskog poduhvata. A i rad na torti dobro je došao kako bi Prvoj odvukao misli s njene voljene plaže.

Dok smo nas dvije miksale sastojke za tortu od kokosa, sira i limuna – modificiraju verziju klasičnog njujorškog cheesecakea čiji sastojci su trebali zadovoljiti kriterije low carb dijete i činjenicu da je ponuda u lokalnim dućanima mjesta gdje se nalazimo ograničena – baki je Prva povjerila poseban zadatak. Čuvati tatu i spriječiti ga da dođe u kuhinju.

Moj suprug je, jasno, znao što se sprema jer, ruku na srce, Prva baš nije dijete koje zna čuvati tajnu. Svoj 'lukavi plan' da mu ispeče tortu iznenađenja za rođendan smislila je već nekih desetak dana prije i vjerujem da bi progovorila na guzicu da nije mogla drugačije.

- Mama, znaš, ne smijemo reći tati za iznenađenje koje mu spremamo – šapnula bi mi dok je suprug stajao metar, dva pored mene, i to dovoljno glasno da on sigurno može čuti.

Jasno, on i ja smo se dogovorili da on 'ništa ne kuži' i da se 'jako iznenadi' kad dobije poklon i tortu.

Tako je i bilo.

Kuhajte s klincima
I evo, dakle, jedne stvari koju možete raditi s klincima ako vas tijekom ljetovanja pogodi kišni dan koji će vas zarobiti u kući.
Pecite kolače.
Ili već nešto drugo skuhajte, po mogućnosti ono što klinci vole.

Ako je i dalje prevruće, pripremite neko jelo koje ne iziskuje puno rada s toplinom. Recimo, neki sirovi kolač ili lijepu, šarenu, također sirovu salatu. Dijete će se zabaviti i osjećati se korisno, a ujedno ćete zajedno pojesti nešto ukusno.

Slikanje je fora!
Tog kišnog dana, osim što smo pekle tortu za tatu, Prva i ja smo zajedno slikale vodenim bojama. Crtanje, odnosno slikanje, izvrsna je metoda za ubijanje dosade u dane kada morate ostati unutar četiri zida. Prva ju je iskoristila do maksimuma i prionula je na jednu od svojih omiljenih aktivnosti. Naslikala je nešto za tatu, nešto za mamu, nešto za baku, nešto za sekicu i nekoliko slika tek onako, za svoj gušt. Po običaju, sve smo ih sačuvali i spremili u njenu mapu za slikanje.

Ima tu svačega – od za njene godine vrlo precizno izrađenih slika gdje se jasno vidi što je naslikala do apstrakcija za koje ni ona sama ne zna reći što predstavljaju ali na kojima su često prekrasne kombinacije boja. Kvaliteta slika zapravo nije ni važna. Važno je da se dijete zabavi i da ne poludi od dosade na kišni dan.

Ajmo učiti čitati!
Još jedna prekrasna aktivnost na dane kad ne možete odvesti dijete na plažu je ona koja vam je sigurno već pala na um – čitanje. Ili barem listanje slikovnica, ovisno o uzrastu djeteta.

Prvoj sam na ljetovanje ponijela nekoliko slikovnica, upravo za takve prigode. Očekivala sam da će izbiti na svjetlo dana tek tamo negdje u kasnijoj fazi našeg ljetnog odmora, kad je već prođe onaj prvotni ushit plažom no, eto, dogodilo se da smo ih stavili u opticaj niti 24 sata nakon što smo krenuli iz Zagreba.

Moram priznati da ja čitanje tih slikovnica perfidno koristim i kako bih Prvoj ujedno pružila priliku malo učiti čitati. Onako, gotovo pa neprimjetno, skrećući joj pažnju na priču. Pojedina slova (velika tiskana) zna, a u posljednje vrijeme počela je spajati slogove. Napreduje. Ponekad se zasiti učenja slova već nakon minute, dvije, a ponekad je drži dulje. Ne insistiram. Kad kaže 'mama, dosta mi je učenja' pustim je da se zavali pored mene i ja joj pročitam priču do kraja – uz nešto njenih simpatičnih dječjih upadica. O da, knjige i slikovnice su dušu dale za kišne dane, čak i usred ljetovanja.

Tu su uvijek i crtići – uglavnom…
U takve dane možete i pogledati koji crtić ili neki lijepi dokumentarac primjeren uzrastu vašeg djeteta. Iskreno ću reći, Prva i ja to rješenje ovaj put nismo primijenile, mada bi ga ona rado prihvatila, iz vrlo jednostavnog razloga: bakin televizor lovi svega nekoliko programa, a od toga na niti jednom nema crtića. Barem ne u ono vrijeme koje nam je poznato. Da ne pričam o tome da su baki ideje kao što je: 'premotaj mi moj omiljeni crtić' i 'stavi mi moj profil na Netflixu' potpuno apstraktne.

I zato crtiće nisam ni predlagala, da je ne podsjetim na ono što bi joj onda moglo, u trenucima dosade, početi nedostajati. Ali priznajem, da sam mogla, bih.

Razgovarajte sa svojim djetetom
I naravno, dok pada kiša s djetetom možete jednostavno maziti se i – razgovarati.
Pitati ga o dotadašnjim dojmovima. Recimo, o tome što mu se najviše svidjelo na putu.
Prva mi je na to pitanje odgovorila ovako:
- Stabla. Šuma… - a onda mi je postavila pitanje: - Žive li u njoj vukovi?

… i tako je krenuo razgovor u vukovima, o tome gdje žive, a gdje ne i u kakvim prilikama se eventualno približavaju ljudima, a sve to skrenulo je razgovor na jedno od njoj dragih mjesta, a to je zoološki vrt.

Razgovor nas je polako odveo na više kolosjeka.
Od dojmova iz prošlosti prebacile smo se na planove za budućnost.
Kuda ćemo ići kad kiša napokon prestane.
Što ćemo raditi na plaži…
Graditi veliki pješčani dvorac s četiri kule.
Iskopati bazen u pijesku.
Igrati se loptom u moru.
Vježbati plivanje – Prva je, naime, netom prije ljeta proplivala na treningu u bazenu, što me čini nevjerojatno ponosnom.
Papati sladoled.
Kupiti pokoju igračku…

Neke od tih planova već smo ostvarile, neki još čekaju. Sada na moru uživamo i veselimo se, zajedno s tatom i s Drugom, svim zajedničkim aktivnostima. Uskoro, kažu prognostičari, očekuje nas još jedan kišni dan. Ne bojimo se i ne brinemo. Znamo se zabaviti i unutar četiri zida.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.