Blogosfera Priče jedne obične mame

Mama na moru - očekivanja, ludom radovanja

Kad sam krenula na more s djecom, neposredno pred povratak na posao nakon porodiljnog, mislila sam da ću se ipak uspjeti malo odmoriti. A sada se čini da će mi biti potreban odmor nakon odmora.
Objava 09. kolovoza 2019. 0 komentara 830 prikaza
pexels.com
pexels.com
S djecom na odmoru je zabavno ali i naporno.

Još malo i bit će dva tjedna da smo krenuli na more. Službeno, ja sam na godišnjem odmoru. Porodiljni – za koji sam apsolutno sigurna da mi je posljednji u životu – je već neko vrijeme iza mene, a ja koristim godišnji kako bih premostila razdoblje do trenutka kad će Druga moći krenuti u vrtić. Kontinuirani baka servis nemam, za cjelodnevno dadiljanje nemam love, a dati dijete u privatni vrtić na dva mjeseca, i to još preko ljeta, nemoguća je misija.

A da budem iskrena, ne bih ni htjela.

'Naspavat ću se'
Ne da imam nešto protiv privatnih vrtića – Prva je išla u jednog devet mjeseci, dok nije, zbog 'pogrešne' dobi, stekla pravo na gradski – ali nekako mi odgovora provesti još malo vremena s mojom mlađom djevojčicom. A i ljeto je tu.

More.
Plaža.
Odmor. 

... barem sam se nadala da će ga biti.

Očekivala sam tako da će se Druga, sada sa svojih trinaest mjeseci, prestati buditi usred noći i da ću ja napokon dobiti priliku naspavati se.

Očekivanja – ludom radovanja.

Moja mlađa kći prekida mi spavanje svake noći tamo negdje između tri i četiri ujutro i traži cicu. Da, još uvijek je na cici. Njena starija sestra, intelektualno-spiritualni tip osobe nikad previše zainteresiran za tjelesnu ugodu, spontano se skinula s nje s nešto manje od 11 mjeseci kada sam i ja ostala bez mlijeka. Čak mi je bilo i malo žao jer je sve skupa prestalo prije no što sam planirala. I zato s njom nikad nisam došla u situaciju da guglam nešto poput 'kako maknuti dijete sa sise'.

S Drugom ću, bojim se, morati. Istina, ona se sada doji puno manje no u mlađim mjesecima, ali i dalje ne pokazuje ama baš nikakve naznake da želi s tim prestati. To dijete jednostavno obožava cicu. Samo po sebi to, realno, nije neki baš tako strašan problem ali ono što meni jest problem je činjenica da tu istu cicu želi usred noći. I tako ja spavam na mahove.

'Klasa optimist'
Spavati po danu? Nikad mi to nije dobro išlo, a sad pogotovo ne. Kad ne bedinam Drugu, Prva nešto treba. Kad me obje, u ne baš tako čestim trenucima, puste na miru, spremam nešto za jelo, trčim u dućan, pakiram torbu za plažu, stavljam prati odjeću, sušim je, čistim kuću… ili jednostavno odlučim iskoristiti koji dragocjeni trenutak za sebe.

Recimo tako što ću malo čitati.

Prijateljica kaže da sam 'klasa optimist'. Na more sam ponijela relativno lagano, neopterećujuće štivo kakvo se čita kad je čovjek na odmoru. U ovih desetak dana uspjela sam pročitati otprilike toliko stranica, i to uglavnom u kasnovečernjim satima. Toliko o mojim planovima da ću se tijekom ovog godišnjeg negdje izvaliti u ležaljku, pijuckati nekakvu cugu s kišobrančićem i dugo čitati. Da ne bi.

More (ni)je voda!
Dobar dio vremena provodim i učeći Prvu plivati. Zapravo, ona je već naučila plivati u Zagrebu, u bazenu. 'Naučila' u smislu da može prijeći određenu udaljenost u vodi (Dalmatinci, nemojte mi se sad uvrijediti – znam da je more 'ono drugo' ali ovdje je 'voda' korišteno kao zbirna imenica za sve vrste voda na planetu) mašući rukama i nogama bez dodirivanja tla. Za sad se usudi to raditi samo u plitkome, i samo na kratko. Još uvijek nesigurna, noge drži blizu tla umjesto da udara njima tik ispod površine i zato je vlastita težina povlači prema dole pa se brzo umara, već nakon nekoliko zaveslaja. Pokušavam je naučiti kako raditi nogicama da joj bude lakše ali Prva je valjda najtvrdoglavije dijete na svijetu pa to ne ide onako brzo kako bih htjela. 

Svojedobno sam desetke djece naučila plivati i nekako sam, opet naivno, očekivala da ću onda bez problema naučiti i svoje, tim više što ona već, ajmo tako reći, zna.

Kako već rekoh, očekivanja, ludom radovanja.

Nema veze, u moru se odlično zabavljamo i sigurna sam da će moja starija djevojčica vrlo brzo bolje svladati tehnike plivanja.

S Drugom takvo što, jasno, još ne pokušavam. Ona, inače, u moru uživa ko prase u blatu. Obožava lupkati nogicama i rukicama po površini, voli kad je ulovim ispod pazuha i pustim da petama 'glisira', kad je dignem visoko iznad površine pa je naglo spustim u vodu, kad je prskam po glavici… Jako se raduje kad u blizini vidi stariju sestru i zanimljivo joj je promatrati druge ljude oko sebe. Neki dan je svojim spontanim smijehom i pljeskanjem ručica razgalila grupu mladih koja je igrala picigin pa su neko vrijeme proveli zabavljajući baš nju bacanjem lopte visoko u zrak i nešto spektakularnijim skokovima iznad površine mora no inače. Mini predstava samo za oduševljenu Drugu.

LCHF beba
S njom je u moru lijepo kako i s Prvom ali treba računati na to da mlada dama ne želi izaći tako brzo. Cura se voli pošteno okupati. A nakon tog temeljitog kupanja jednako tako temeljito ogladni pa je treba hraniti.

Prošlo ljeto, kad je išla s nama na more sa šest tjedana, dovoljno je bilo dati joj njenu omiljenu cicu.
Ove godine je treba hraniti i nečim konkretnim.

Slatkiše i dalje baš ne voli ali zato su tu voće poput jabuka, kruški, banana i jagoda, meso i riba (ne na plaži već doma!), povrće, njeni omiljeni Gligorini sirevi (mladi trapist i težački) te prepečeni špek. Dok Prva ovo posljednje ne bi stavila u usta ni u ludilu, Druga se u tome davi. Obzirom na njenu ljubav prema mesu te slanim i masnim okusima uz gotovo potpuno ignoriranje slatkoga prozvala sam je LCHF bebom. Ono na što se ja prisiljavam kako bih skinula višak kilograma koji mi je ostao nakon poroda moja Druga radi spontano.

Priprema hrane djeci, očekivano, iziskuje nešto vremena za mene kao mamu. Trudim se, naime, da barem jednom dnevno pojedu nešto toplo. Istinabog, ne pada mi na pamet nakuhavati satima na ljetnim vrućinama pa se usredotočujem na (nadam se) ukusna jela koja se mogu (relativno) brzo pripremiti. Muž također kuha pa mi tu olakšava život.

'Nema gdje je nema'
A kako je na samoj plaži, u trenucima kad nismo u moru? Za mene – uvijek budno. Prva kao plivačica početnica ode sama u plićak i, srećom, po prirodi je vrlo oprezno dijete pa se ne moram bojati da će tako neiskusna odlutati u dubinu ali, opet, dijete od četiri godine je dijete od četiri godine i morate ga paziti. Zato stalno jednim okom gledam nju u moru, a drugim, pogađate – Drugu.

E, upravo Druga je na plaži pravi izazov.
Nema gdje je nema.

Stavlja pjesak i šljunak u usta.
Puzi do ruba vode.
Pokušava dograbiti čaše, boce, naočale, mobitele…
Penje se po ležaljkama (zanimljivo, još uvijek samostalno ne hoda ali se zato bez problema posvuda penje) s kojih onda nevješto pokušava sići.
Nosi svoje igračkice unaokolo.
Kotrlja svoju bočicu s vodom.

Posvuda je.
Brža od žive koja se razleti kad razbijete onaj stari toplomjer kojim smo nekad mjerili temperaturu, i zato zahtjeva kontinuiranu budnost.

Mislila sam da ću se možda ovo ljeto uspjeti malo odmoriti.
Prikupiti snagu za nove radne pobjede koje me uskoro očekuju, kad Druga krene u jaslice, a sad vidim da baš nije ispalo onako kako sam planirala.

Predivno mi je s mojim curama ali bojim se da će mi nakon svega trebati odmor poslije odmora.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.