Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Moja četverogodišnjakinja upala je u ljubavni trokut!

Moja Prva odlučila je posvetiti pažnju starijem dečku u vrtiću i tako izazvala niz ljubomornih ispada svog vrtićkog 'dečka'. Sama i dalje ne shvaća da je upravo ona zakuhala cijelu priču.
Objava 12. srpnja 2019. 0 komentara 680 prikaza
Pixabay.com
Pixabay.com
Ponekad ni princezi njen princ nije dovoljan... čak i kad su princezi samo četiri godine.

Prvu je neki dan tata pokupio iz vrtića. Došla je kući dosta šutljiva, a na moje standardno pitanje 'kako je bilo u vrtiću?' je samo promrmljala:
- Ne bih razgovarala o tome.
 

Nasmiješila sam se i odmahnula rukom misleći: 'Ah, tako tipično'.

'Jakov više nije dobar prema meni'
Da, baš takav odgovor je tipičan za Prvu kad je pitate kako je bilo u vrtiću i što je tamo radila. Zato se nisam previše obazirala. Osim toga, već znam, sama će mi ispričati sve detalje ali kroz neko vrijeme. Kad sama osjeti potrebu. Ja samo moram biti dovoljno strpljiva.

Tako je bilo i ovaj put. Tamo negdje oko osam, kad se počelo mračiti, uvalila se u svoju dječju foteljicu u dnevnoj sobi i zamolila me da joj pustim Sofiju Prvu. Druga se u tom trenutku mirno igrala na podu, a ja nisam imala nekih hitnih kućanskih obveza pa sam odlučila sjesti do svoje starije kćeri.

Vrlo brzo sam shvatila da uopće ne gleda u crtić već da tupo bulji ispred sebe, tužna izraza lica.

- Dušo, što ti je? – upitala sam je, a niz njen obraz krenula je suzica.
- Jakov. Nije više dobar prema meni – tiho mi je odgovorila.

Jakov je njen vrtićki 'suprug' s kojim ima već podulji 'bračni staž'. On je njen vrtićki Richard Burton, ona je njegova Elizabeth Taylor. Kako sam već pisala na ovom blogu, obožavaju jedno drugo ali i svako malo upadnu u neku vrstu sukoba kojeg onda izglađuju na često temperamentan, ali dječje nevin i krajnje šarmantan način.

Tomislav
Ova priča počela je u posljednjem tjednu lipnja kad su u vrtiću počeli spajati grupe zbog početka ljetnih godišnjih odmora. Djecu iz grupe kojoj pripada moja Prva prebacili su u prostoriju u kojoj se nalaze djeca godinu dana starija od nje.

Petogodišnjaci.

Teta je djeci iz te starije grupe dala zadatak. Obojiti unaprijed nacrtane ribe od papira i prikačiti svaku od njih na komad papira u obliku pravokutnika kojeg će prethodno djeca također obojiti u plavu boju, poput mora. I dok su se vršnjaci iz njene grupi opušteno igrali bez obaziranja na zadatak starijih 'kolega', moja damica se odlučila pridružiti dotičnom Tomislavu iz te starije grupe i bojiti s njim ribe od papira. To je potrajalo više sati.

Ljubomorni frajer
Jakovu se to i nije previše dopalo jer se osjetio zanemarenim. A kako je vrtićki 'suprug' moje kćeri mali muškarac tradicionalna kova koji uz to nije verbalno previše nadaren, odlučio je svoju frustraciju iskazati fizički.

Škarama joj je razrezao crtež kojeg je počela raditi.
Srušio joj je dvorac od Lego kockica.
Pobacao gumene životinje s male farme.


Uglavnom, Jakov se ponaša ko mali seronja. Jer je ljubomoran. Na Tomislava. Doznala sam to kad sam upitala Prvu:
- A što misliš, zašto on to radi?
- Paaaa... ne znaaam...
- Je li možda on htio bojiti one ribe s tobom?
- A je.
- Evo, vidiš. I možda se sad ljuti jer ti ne želiš bojiti s njim već s Tomislavom.
 - Ali mamaaaa, pa naravno da ću bojiti s Tomislavom.
- A zašto?
- Zgodan je.

Argument stoljeća.

'Ponaša se ko seljačina'
Koliko god se moja princeza trudila ostaviti dojam profinjene i inteligentne dame koju ne zanimaju prizemne i površne stvari kao što je fizički izgled, pala je pred ljepotom i šarmom mladog gospodina iz starije vrtićke grupe.

- A Jakov? – upitala sam potajno suosjećajući s tužnom sudbinom nesretnog mladića kojeg je njegova djeva odbacila.
- On isto. Ali on ne zna crtati kao Tomislav. On samo bez veze šara – zakolutala je očima.
- OK, ali on je tvoj prijatelj, zar ne?
- Da – tu joj je potekla još jedna suzica niz obraz.
- I želiš li da ti i dalje bude prijatelj? I da se s tobom igra?
- Da. Ali on se ponaša ko seljačina prema meni – da, baš tako je rekla. 'Seljačina'.
- A razumiješ li ti zašto je on ljut?
- Ma nemam pojma.

Na licu sam joj vidjela da ona fakat nema pojma zašto je Jakov ljut na nju. Podsjetila me na onaj tip ženske koji prevari frajera, on to dozna i napravi joj frku, a onda se ona čudi ko pura dreku jer je on ne razumije.

Ona samo zna da je Jakov 'seljačina'.

Jer je na sirov način iskazao svoje nezadovoljstvo time što je njeno veličanstvo odlučilo bojati nekakve ribe od papira s dječakom koji to radi bolje. I koji je 'zgodan'.

'Ti dečki uvijek rade gluposti'
Zagrlila sam je, sada već uplakanu, i objasnila joj da može i dalje crtati s Tomislavom ako to želi ali treba mirno porazgovarati s Jakovom ako i dalje želi s njim biti prijateljica. Reći mu da je tužna kad je on prema njoj grub i odvojiti vremena za njega. Igrati se s njim kao prije.

Tiho me je saslušala i odgovorila da hoće. Da će učiniti sve baš kako ja kažem.
Na kraju mu navodno nije rekla ništa ali čini se da su se stvari između njih izgladile same od sebe. Više manje...

Prva i Jakov ponovo provode vrijeme zajedno, u igri. Ona kaže da je sad bolji.
- Znaš, mama, sad ima šanse da ga pozovem na rođendan.
- Ali tvoj rođendan je tek za pola godine. Još jako puno vremena mora proći do njega.
- Znam. Ali ja sam mu već sad rekla da izvoli popraviti svoje ponašanje ako želi meni na rođendan.
- I? Je li ga popravio?
- Pa... je. Ali mama, znaš kako je. Ti dečki. Uvijek rade neke gluposti...

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.