Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Nabavila sam nojevo jaje - evo koliko kokošjih stane u njega!

Sviđa mi se ideja velike pisanice, odnosno jaja sa što je moguće većom ljuskom koje će moje djevojčice obojiti. Ideja mi zvuči fora pa sam je odlučila realizirati.  Nakon što su moje djevojčice obojile pisanicu, ostalo je samo pitanje - što sa sadržajem jaja?
Objava 21. travnja 2022. 0 komentara 511 prikaza
Foto: Gordana Holjevac
Foto: Gordana Holjevac
Evo, ovako izgleda presjek moje prve, na brzaka sklepane, torte na tri kata, s biskvitom od nojevog jaja. Slamke su tu kao bi poduprle 'konstrukciju'.

'E, ove godine ću ga nabaviti i točka! – deklarativno sam obznanila u onaj utorak prije Uskrsa. Muž, koji po dobrom starom muškom običaju nije čuo što sam prije toga govorila, samo je kratko podignuo pogled s laptopa i poluzainteresirano upitao: 
-    Nabaviti što? 
-    Nojevo jaje. Je l' ti uopće slušaš što ja pričam??? 
-    Zamislio sam se.
-    Tipično – zakolutala sam očima – Uglavnom... ove godine želim da doma imamo pisanicu od nojevog jaja. Znaš da sam to htjela već i prošle godine ali nas je korona zajebala pa nismo išli...
-    Je, znam, znam. Pričala si. Nojevo jaje... – i dalje je gledao u laptop. 
-    Evo vidiš. I ti ćeš lijepo sutra po to jaje. Našla sam di ima. 
-    Joj , nemoj sutra. Sutra mi je srijeda... 

Neću vas sad piliti time koliko sam puta čula tu frazu 'sutra mi je srijeda'. Da vas sad ne pilim detaljima, dovoljno je da znate da moja snažnija polovica obično srijedom ima jednu poslovnu obvezu zbog koje ostaje na poslu do u kasni sat. Pa, eto, zato tu srijedu nije stigao po nojevo jaje. Ali bude on otišao u četvrtak... 

Ispalo je da ni u četvrtak ne može jer mu je opet nešto iskrsnulo. 
U petak smo, pak, trebali biti na večeri kod njegove stare za koju se na kraju ispostavilo da nije večera i da smo 'mi nešto krivo čuli'. 
I tako se po nojevo jaje otišlo tek u subotu ujutro. 

'Zašto, kvragu, nojevo jaje?' pitate se. 'I gdje si ga uopće našla?' 

Sasvim legitimna pitanja. Ajmo krenuti od prvog... Jednostavno je. Sviđa mi se ideja velike pisanice, odnosno jaja sa što je moguće većom ljuskom koje će moje djevojčice obojiti. Ideja mi zvuči fora pa sam je odlučila realizirati. 

A sad odgovor na drugo pitanje. Koliko sam uspjela izguglati, u Hrvatskoj trenutno postoji samo jedna farma nojeva i nalazi se u Novskoj. Preko njih možete, između ostalog, nabaviti cijelo nojevo jaje, sadržaj nojevog jaja ispražnjen u bocu, praznu neobojenu ljusku, već ukrašenu ljusku te još neke proizvode od nojevih ljuski i perja. Postoji i kuća (da, obična obiteljska kuća) u Sesvetskom Kraljevcu gdje također možete doći po proizvod kojeg prethodno naručite putem telefona. Maila nema. 

Nazvala sam jedan od označenih brojeva na njihovoj mrežnoj stranici i javila mi se ljubazna gospođa s kojom sam dogovorila da će muž doći u Sesvetski Kraljevec po praznu ljusku. Usput rečeno, ako se pitate zašto nisam rekla da ću jednostavno doći ja obzirom da je meni stalo do tog jaja, odgovor je jednostavan – viroza s temperaturom. Treća u dva mjeseca, što da vam velim. 

U subotu su muž i Prva otišli po jaje. Ispostavilo se da je muževo i moje gledanje nekolicine Youtube video klipova s pitanjem 'how to open ostrich egg without breaking it' bilo uzaludno. Teta koja prodaje obavila je to na licu mjesta. Pomoću svrdla i čekića napravila je rupicu na vrhu jaja kroz koje je izbacila sadržaj i prelila ga u staklenu bocu. Postupak traje desetak minuta. 

Odmah da vam kažem, ako jaje bušite na taj način, da mu sadržaj vadite kroz malu rupu, nema ni teoretske šanse za odvajanjem bjelanjka od žumanjka. Dobijete sve zajedno. Prema uputama koje smo dobili, sadržaj nojevog jaja obvezno morate držati u zatvorenoj STAKLENOJ posudi i tako vam u hladnjaku može trajati do tjedan dana. 

Jaje je do naše kuće doputovalo vezano u dječjoj sjedalici naše Druge. Ne, nije baš TOLIKO veliko ali mužu i Prvoj je bilo fora tako ga voziti. 
A koliko JE veliko? To najbolje možete vidjeti na ovoj fotki... 

Foto: Gordana Holjevac
Ovo je pravo nojevo jaje uz koje se nalaze također prava kokošja jaja veličine L (Foto: Gordana Holjevac) 

Jaje je sigurno stiglo kući i sad su se cure mogle uhvatiti posla s ljuskom. Nije im dugo trebalo za smisliti kao će ga obojiti.
-    Minnie Mouse jaje! Imat ćemo Minnie Mouse jajeeeeee!!! – povikale su u glas. 

Pomiješale su crvenu i bijelu temperu te prvo obojile jaje u ružičasto. Onda su ga osušile fenom. To je metoda koju inače primjenjujemo kad bojimo pisanice kistom. Nitko od nas nema živaca čekati da se to usuši samo pa koristimo fen. 
Onda su napravile crne krugove, po uzoru na haljinu Minnie Mouse. Pa su i to osušile fenom. I to je to. Sve skupa im je trebalo nekih pola sata. 
I tako smo mi dobili našu veeeeliku pisanicu i sad ćemo je sačuvati i za naredne Uskrse. 

Ostalo je samo riješiti još jedno pitanje: a što sa sadržajem? 

Naime, sadržaj jednog nojevog jaja odgovara vam sadržaju od otprilike 20 (neki kažu i 'do 25') kokošjih jaja. Ako idete guglati nešto poput  'ostrich egg recipes' nećete baš naći puno. Uglavnom ćete samo naći kako se pravi jaje na oko (što je nama kao opcija odmah otpalo jer bismo za to morali skroz uništiti ljusku) ili omlet. Nojevo jaje najviše se konzumira u Južnoafričkoj Republici gdje takav omlet smatraju lijekom za mamurluk. Nije da doma cugamo, ali odlučili smo se držati one 'kud svi Turci tud' i mali Mujo' i napraviti takav omlet – no samo od manjeg dijela jaja jer nema šanse da nas dvoje odraslih i dvije curice pojedemo ono što odgovara količini od 20 kokošjih jaja. Toliko gladni ipak nikad nismo. 

Stoga sam odvojila dio jaja (otprilike dvije jušne žlice nojevog jaja odgovara vam količini jednog kokošjeg jaja L veličine) i umutila ga pjenjačom. Zapjeni jako brzo, možda čak i malo brže od kokošjeg. Po savjetu tete koja nam je prodala, dodala sam i malo mlijeka.Omlet sam spremila na malo maslaca kojeg sam otopila na tavi, a dodala sam mu, osim soli, nasjeckanu crvenu papriku te također nasjeckan mladi luk. Točnije rečeno, prvi put kad sam radila omlet upotrijebila sam maslac, jer tako piše u receptu, drugi put sam koristila suncokretovo ulje. 

I, kakav je okus? Da vam iskreno kažem, i ne razlikuje se nešto od kokošjeg jaja. Sjećam se, recimo, da sam prije neke tri, četiri godine imala priliku kušati jaje od guske. Imalo je vidno tamniji žumanjak od kokošjeg i okusom je definitivno bilo masnije. Da vam netko da kušati omlet od nojevog jaja i ne kaže da je to od noja, iskreno, nisam sigurna biste li skužili. 

Sad je još samo ostalo odgovoriti na ovo pitanje: što sa sadržajem kojeg nećemo potrošiti na omlete? 
-    Pa vrlo jednostavno, mama! – ispalila je Prva ko iz topa – Napravi tortu na tri kata. 
-    Pa... u redu.

Kako se od toga izvlačim već... a bolje da vam ne napišem koliko dugo... na Uskršnji ponedjeljak se više nisam mogla vaditi. I tako sam ja krenula raditi svoju prvu tortu na kat u životu. Točnije rečeno, na tri kata. I na to sam potrošila cijeli ostatak nojevog jaja. 

U tu svrhu spekla sam tri zasebna biskvita, jedan promjera 26 cm,  drugi promjera 20 cm i treći promjera 10 cm. Kako nojevo jaje sadrži veći udio proteina od kokošjeg, upozorena sam da bi mi biskvit  mogao ispasti nešto tvrđi (tim više što nije bilo moguće odvojiti bjelanjke i od njih napraviti snijeg koji bi se ručno umiješao) pa sam uduplala količine praška za pecivo. Vrijeme pečenja ostalo je isto kao i kod pravljenja biskvita s kokošjim jajem. 

Okus? Nema razlike, ali sam pečeni biskvit je ipak ispao nešto kompaktniji od onog običnog, a svaka od tri razine torte, posebno ona donja, ispala je nešto niža od onog što sam planirala. Torta zbog toga nije baš ispala estetsko remek djelo ali je barem stala u frižider – nakon što smo u njemu napravili temeljitu preraspodjelu i pomaknuli visinu dvije police. 

Sva tri 'kata' torte poduprla sam debelim slamkama koje sam kupila u Konzumu. Savjet – obvezno koristite te slamke, čak i ako vam se torta čini nižom od one kakvu ste planirali. Meni je čak, nakon što sam složila sva tri 'kata', na kratko palo na pamet da slamke nisu potrebne 'jer će to ionako stajati' ali sam, srećom, brzo skužila da bi onaj srednji kat jednostavno otklizio preko donjeg. Dakle – slamke. Obvezno. Samo ih probijte kroz tortu do dna. I onda samo odrežete vrh koji strši van. Probajte to napraviti preciznije od mene. Vjerujte mi, biti precizniji od mene nije neki izazov. 

I tako smo mi dobili našu tortu od nojevog jaja. Još uvijek mlatimo po njoj, a dio smo odnijeli i baki. A već sad se veselimo sljedećem Uskrsu kad planiramo nabaviti još jednu takvu pisanicu. Što znači da ćemo onda opet peći tortu na tri kata. Možda do tad naučim bolje rezati slamke... 
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.