Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Ne, to nisu noćne more - što je noćni teror djeteta i kako ga prepoznati?

Vaše dijete vrišti i neutješno plače usred noći? Ima otvorene oči ali djeluje kao da nije svjesno okoline? Moguće je da proživljava epizodu tzv. noćnog terora...
Objava 22. listopada 2020. 0 komentara 720 prikaza
pexels.com
pexels.com
Tijekom noćnog terora oči su često otvorene, ali dijete nije svjesno okoline.

Tamo negdje oko tri ujutro iz sna me je prenuo dječji vrisak popraćen plačem. Bio je to jedan vrlo glasan, uhu izrazito neugodan visokofrekventni zvuk koji odiše nemirom, patnjom, boli te ponajviše užasnim strahom. 

Gleda, a nije svjesna okoline
Još omamljena od pospanosti potrčala sam u drugu sobu i ugledala uplakanu Drugu čije tijelo se grčilo u krevetiću dok je glavicu brzo zabacivala s jedne strane na drugu uz izraz lica koji je jasno odražavao nelagodu. Pomilovala sam je po čelu u namjeri da je utješim no bez uspjeha. Onda sam je podignula na ruke i sjela s njom u obližnju fotelju misleći kako će je boravak u majčinom naručju utješiti no ona se snažno istrgnula iz mog zagrljaja i ostala sjediti na podu. 

Sada su joj oči bile u potpunosti otvorene ali nakon svega nekoliko trenutaka promatranja postalo mi je jasno – ona uopće nije svjesna okoline. Ni mene, ni svog oca koji se također dovukao u njenu sobu vidjeti što se događa, ni mačke koja ju je zabrinuto promatrala sa sigurne udaljenosti, ni svojih igračaka… ničega. Mogu vam reći da gledati nekoga tko spava otvorenih očiju nije nimalo ugodan prizor. Ima u njemu nečeg poprilično sablasnog, naročito kad je još u pitanju dijete koje neutješno vrišti i trza se. 

Pokušaji utjehe ne pomažu uopće 
Suprug i ja opet smo je pokušali umiriti nježnim dodirom – nije pomoglo.

Nisu pomogle ni utješne riječi – čak naprotiv, činilo se da su je još više uznemirile. Osim što je još glasnije počela plakati, bacila se iz sjedećeg položaja u ležeći, okrenula se na trbuh i počela snažno mlatarati nogicama, čitavo vrijeme plačući i vrišteći.

Kad gledate svoje dijete u takvoj situaciji osjećate se grozno. Vidite da pati, želite mu olakšati ali svaki vaš pokušaj utjehe izaziva samo još žešću reakciju i još veću patnju. I tada shvatite – sve što možete je čekati da prođe. U potpunosti ste nemoćni.

Ovakve situacije prošli smo s Drugom više puta. U prosjeku se javljaju jednom mjesečno no bilo je razdoblja kad bi se ponavljale dvije pa čak i tri noći za redom. Svaki put traju između petnaest minuta i pola sata, a onda naglo prestaju i ona se budi ničeg se ne sjećajući. 

Ne, to nisu noćne more 
Jesu li to noćne more? 

Ne. Noćne more su ružni snovi koji se javljaju u početnoj, takozvanoj REM fazi sna. Dijete se iz njih lako budi, mada može biti uznemireno, i u pravilu se dobro sjeća što je sanjalo. 

Gore opisano se službeno zove – noćni teror. 

On se javlja u kasnijoj fazi sna, kada dijete već duboko spava – statistički gledano, najčešće nakon tri do četiri sata sna. Jednom kad se probudi ama baš ničeg se ne sjeća. I, još jedna ključna razlika – dok noćni teror traje dijete se zapravo nalazi u nekom stanju između jave i sna. Zato je potpuno uobičajena situacija koju sam gore opisala, da ima otvorene oči, a zapravo nije svjesno okoline. 

Kako prepoznati noćni teror? 
Djeca koja proživljavaju noćni teror također često neutješno plaču i glasno vrište dok on traje. 

Sjede u krevetu, a ako ih izvadite van može se dogoditi da čak i krenu dezorijentirano hodati po sobi – nama se to s Drugom dogodilo do sada jednom. Noćne terore mogu, dakle, pratiti i epizode mjesečarenja. 

Disanje je često ubrzano, srce lupa brže od uobičajenog, dijete se znoji, a zjenice su mu raširene. 

Uz to, dijete nekontrolirano trza rukama i nogama te ostavlja dojam kao da nekog ili nešto želi udariti ili otjerati od sebe. 

Bilo kakav pokušaj dodira ili utjehe glasom pogoršava situaciju pa je u takvim trenucima najbolje ne dirati dijete. Dovoljno je samo biti u njegovoj blizini i paziti da se nehotice ne ozlijedi. 

Je li noćni teror opasan? 
Od noćnih terora mogu patiti i odrasli ali se najčešće događaju djeci u dobi između četiri i deset godina, mada se mogu javiti već i s godinu i pol. Moja Druga će za koji dan napuniti dvije godine i četiri mjeseca, a svoj prvi noćni teror proživjela je par mjeseci prije drugog rođendana. Statistički podaci kažu da pogađa tri do šest posto djece te da se češće događa dječacima. Ako ste i sami kao dijete patili od noćnih terora ili mjesečarili, vjerojatnost da će isto pogoditi vaše dijete je čak osamdeset posto pa bi bilo dobro da o tome malo popričate sa svojim roditeljima… 

Noćni teror je jako neugodna pojava i za dijete koje ga proživljava i za roditelje koji to moraju gledati (i slušati) ali mogu vas odmah utješiti – nije opasan i nije povezan s nikakvim psihološkim poremećajem. Prije nekoliko dana odvela sam Drugu na EEG nakon kojeg je uslijedio pregled neuropedijatrice s kojom sam detaljno porazgovarala o njenim epizodama noćnih terora. Vrlo susretljiva liječnica potvrdila mi je ono što sam već sama izguglala – noćni teror sam po sebi nije opasan. 

Ipak, na neke stvari treba pripaziti pa svakako potražite medicinsku pomoć ako vidite da su epizode noćnih terora postale puno učestalije od njihovog uobičajenog ritma, ako se dijete tijekom njih ozlijedi te ako primijetite da je zbog poremećaja sna kojeg izazivaju dijete pretjerano pospano tijekom dana, a naročito ako vidite da ne može normalno funkcionirati dok je budno. U takvim slučajevima dobro je potražiti pomoć. Također se obratite liječniku ako primijetite da dijete muči noćni teror nakon uzimanja određenog lijeka. 

Kako pomoći djetetu? 
Možete li bilo što učiniti kako biste spriječili noćne terore? Na žalost, ne. 

Postoje, doduše, neke metode koje možete primjenjivati kako biste smanjili njihovu vjerojatnost. 

Na primjer, ako ste primijetili da se uvijek javljaju u isto doba noći možete pokušati probuditi dijete petnaestak minuta prije no što se noćni teror javlja i utješiti ga. Kada dijete ponovno zaspi moguće je da do noćnog terora neće doći. 

Vodite računa i o tome da vaše dijete dovoljno spava. Naime, noćni terori češće se javljaju kod premorene djece. Meni kao majci je to, vezano uz ovu temu, najveći izazov jer je Druga dijete koje baš ne voli spavati. 

Primijetila sam i da je djetetu dobro u večernjim satima davati samo laganu hranu jer i preopterećenost želučića može utjecati na poremećaj sna. S Drugom koja obožava papati i koja je posebno luda za stvarima kao što su šunka, mortadela, kulen, špek i čvarci takvo što nije uvijek jednostavno.

Za djecu koja pate od noćnih terora poželjna je okolina sa što manje stresa uz život prožet rutinom, posebno kad je u pitanju razdoblje pripreme za spavanje. Neka kupanje, pranje zubića, odijevanje pidžamice i konzumacija posljednjeg obroka u danu budu uvijek u isto vrijeme i neka se odvijaju istim redoslijedom. Dobro je uspostaviti i nekakav ritual koji će djetetu biti ugodan kao što je, recimo, čitanje priče prije spavanja. 

Spriječite ozljede 
A što možete učiniti dok noćni teror traje? Na žalost, ne mnogo. 

Ne pokušavajte probuditi dijete jer su šanse da ćete uspjeti jako male. 

Možete ga pokušati utješiti ali ako vidite da mu to izaziva još veću uznemirenost (a vrlo vjerojatno će biti tako), prestanite i pustite ga na miru. 

Ako vidite da se noćni terori događaju učestalo, svakako iz njegove sobe maknite sve one predmete kojima bi se dijete eventualno moglo ozlijediti.

Dok traje epizoda noćnog terora, budite uz dijete i promatrajte ga kako biste mogli spriječiti ozljedu, posebno ako krene mjesečariti te kako biste ga kad sve to prestane mogli u miru ušuškati u krevetu.

Razgovarajte s djetetom dok je budno 
A što poslije?

Jednom kad je gotovo dijete se neće ničeg sjećati pa stoga nema potrebe s njim razgovarati o tome što se dogodilo prethodne noći. Ipak, ako vidite da se noćni terori javljaju često, a dijete je dovoljno veliko da može s vama porazgovarati, možete tijekom dana, dok je dijete smireno, pokušati popričati s njime o tome muči li ga nešto te pokušati doznati pati li dijete od neke vrste stresa koji bi mogao utjecati na učestaliju pojavu noćnih terora. Možete popričati i s njegovom odgajateljicom u vrtiću te provjeriti je li vaše dijete tamo proživjelo neki događaj koji ga je uznemirio. Ne pokušavajte sami donositi zaključke o tome kako bi se vaše dijete trebalo osjećati. Ono što je nama trivijalno djeci može biti dramatično. Zato dobro otvorite oči, naćulite uši i budite spremni saslušati svoje dijete. 

Sve u svemu, možemo zaključiti – noćni terori su krajnje neugodni, mučno ih je promatrati ali u pravilu nisu opasni i, što je najvažnije od svega, jednom će proći. Trebate samo biti strpljivi. 
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.