Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Ne treba svatko misliti svojom glavom!

Što mislim o spornoj izjavi Alemke Markotić o testiranju cjepiva na djeci? Bih li sama cijepila svoju djecu? Na temelju čega treba donijeti takvu odluku? Što je pošlo po zlu u pandemiji? U ovom tekstu pokušavam ponuditi odgovore na sva ova pitanja.
Objava 25. studenoga 2021. 3 komentara 1185 prikaza
Foto:: unsplash.com
Foto:: unsplash.com
Cijepljenje djece protiv korona virusa tema je o kojoj se puno priča u posljednih nekoliko dana.

Udrili dvrljem i kamenjem na Alemku Markotić. Zgražaju se, užasavaju, moraliziraju, križaju se, neki čak traže i njeno uhićenje, i to SAD I ODMAH jer je, jezušmarija, u jednoj TV emisiji izjavila ono što ne zvuči košer u ušima moralne policije koja ju je čula. 

Evo što je žena rekla: 
'Cjepivo se mora ispitati na nečijoj djeci da bi moje dijete bilo sigurno. Jako je važno da shvatimo da nitko nikoga sad ne tjera, ali kažu da treba ispitati cjepiva. A na čijoj ćemo djeci ispitati cjepiva? Dakle, brojna cjepiva rađena u zapadnim zemljama ispitivana su u siromašnim područjima Azije i Afrike. Na sirotinjskoj djeci, na nečijoj djeci se to mora ispitati da bi moje dijete bilo sigurno, kad primi. Na čijoj ćemo? Dakle, ovo je prvi put. Ovaj COVID je svašta izvlačio, neke stvari stavlja u red. Dakle, sada se ispituje i na europskoj i na američkoj i na drugoj djeci, a ne samo na afričkoj i azijskoj.'
 
Zaključci moralne policije? 

'Užaaaaaaas, testiraju cjepivo na djeci!'
'Uzet će nam djecu i na silu će ih procijepiti'. 

Ah, da, u oba slučaja ide i ono sada već poznato 'ne damo Vam našu djecu'. 

Kladim se da već vide ljude u bijelim kutama, možda i s kukuljicama na glavi da ih netko ne prepozna, kako na ulici brzo grabe djecu, a onda ih trpaju u crne kombije sa zatamnjenim staklima i odvoze ih na tajne lokacije gdje ih na silu cijepe. A prije toga još, također na silu, testiraju cjepivo prvo na njima, a onda na miševima i biglovima. Tim redom. 

Znam, ispast ću grozna osoba ko što je Alemka ispala grozna nakon ove izjave gore ali reći ću: mislim da ovdje ipak nema mjesta zgražanju. Ne toliko. 

Kao što je farmakolog Vladimir Trkulja s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pojasnio, optimalno je lijekove (da, i cjepiva – da dodamo ovo za cjepidlake koje će se hvatati za svaku riječ!) koji su namijenjeni djeci testirati na djeci. Naime, djeca nisu naprosto ljudi manje veličine pa da možete uvijek reći 'dat ćemo im samo malo manju količinu istog lijeka'. Svjetska zdravstvena organizacija na svojoj mrežnoj stranici ističe da su 'klinička testiranja djece vrlo važna jer pomažu znanstvenicama otkriti najbolji način liječenja djece. Djeca nisu samo mali odrasli ljudi – njihova tijela funkcioniraju na potpuno drugačiji način i često prolaze kroz čitav niz promjena dok odrastaju od faze kad su novorođenčad pa kroz adolescenciju sve do odrasle dobi. Obzirom da njihova tijela drukčije funkcioniraju, važno je stvarati lijekove i medicinske tretmane namijenjene isključivo djeci umjesto da se jednostavno modificiraju doze i terapije za odrasle'...

Samo testiranje farmaceutskih proizvoda namijenjenih djeci podložno je iznimno rigoroznim etničkim standardima, strožima od onih koji vrijede za odrasle. Najvažnije od svega je naglasiti ono na što također ukazuje profesor Trkulja – sudjelovanje u testiranju lijeka (i opet ćemo dodati, ako je nekome prvi put promaklo – i cjepiva, i cjepiva!) je uvijek dobrovoljno. Odrasli moraju pri punoj svijesti, voljni i sposobni potpisati da pristaju na testiranje. Djeca starija od 12 godina koja sudjeluju u kliničkim testiranjima sama moraju biti informirana o svim aspektima testiranja te dati svoj pristanak, ali testiranje se neće provesti bez dodatnog pristanka njihovih roditelja ili staratelja. Kod djece mlađe od 12 godina, testiranje se može vršiti samo uz izričit pristanak roditelja i staratelja. Dakle, sama ideja da će netko nečiju djecu PRISILJAVATI na sudjelovanje u kliničkom testiranju je zapravo suluda. 

Naravno, nitko se nije bunio kad su se razni farmaceutski proizvodi, nerijetko i oni dubioznih namjera, testirali na tamo nekoj djeci u Africi. Sada kad se testiraju klinci u Europi i Americi, e, sad, je odjednom to postao problem. Ne mogu u tome ne uočiti određeno licemjerje i nekako mislim da je Alemka Markotić također na to htjela ukazati, samo je zaboravila na svoju izjavu staviti celofan i lijepu mašnicu pa je zazvučalo nekako, kako bi rekli moji s mora... grezo. 

Dobar dio onih kojima sam ovo već pokušavala objasniti, prije pisanja ovog teksta, pokušao me isprovocirati sljedećim pitanjem: 
'A bi li ti cijepila svoju djecu ovim cjepivom? Bi li? Bi li? A? A?' 

U trenutku postavljanja tog pitanja, kao i u trenutku kad je Alemka Markotić dala svoju izjavu koja je toliko uznemirila duhove, Pfizerovo cjepivo nije bilo odobreno (na području EU, gdje spada i Hrvatska) za djecu između 5 i 12 godina. Dakle, još uvijek je bilo u fazi testiranja. U međuvremenu – konkretno, vijest je objavljena baš danas (tekst tipkam u četvrtak navečer) – je objavljeno da je Europsko regulatorno tijelo za lijekove odobrilo primjenu Pfizerovog cjepiva Comirnaty za djecu od 5 do 11 godina. Američka FDA odobrila ga je nedavno. Prva država na svijetu koja je odobrila cjepljenje tako mlade djece je Izrael. 

I da se sada vratimo na provokativno pitanje bih li cjepila svoju djecu cjepivom protiv Covida. Odgovor kojeg sam tada dala nekima na društvenim mrežama isti je kao i sada: 
Bih, ali samo cjepivom koje je VEĆ PROŠLO testiranje i koje je ODOBRENO za krajnju uporabu na djeci. 

Dodala sam još i ovo: kada bih sada (a to 'sada' je bilo u trenutku dok cjepivo nije odobreno za krajnju uporabu na djeci) ušla u svoj auto, utrpala svoje klinke od šest godina i tri godine u njega, odvezla ih na nekakav Velesajam i rekla 'evo, cijepite ih', glatko bi me otpilili. Rekli bi mi: 'Sorry, gospođo, ne može, nije još odobreno za djecu.' 

Bi li DRUGI trebali cjepiti svoju djecu cjepivom protiv korone? Žao mi je, na to pitanje Vam neću dati odgovor. Vaša djeca, Vaša odluka. Reći ću samo ovo – u svojim promišljanjima hoću li sama uzeti cjepivo ili ne (uzela sam ga, dva puta, uzet ću i booster) nastojala sam se voditi mišljenjima stručnjaka. Ne, NE MISLIM na famozni stožer već na ljude koji su to cjepivo pravili, na ljude koji su ga testirali poštujući protokol koji podrazumijeva provođenje tri faze kliničkog testiranja prije plasiranja cjepiva u javnost nakon čega ide četvrta faza koja se službeno zove postmarkentinška faza testiranja, što znači da se može provoditi samo kad je cjepivo već pušteno u javnost, a tijekom koje se ispituju eventualne dugoročne posljedice koje se mogu vidjeti za više godina. 

Kažu mi neki koji se nisu cjepili: 'Eh, ti vjeruješ da je to cjepivo koje je tebi odobreno dovoljno istestirano, mi ne.' Ja odgovaram protupitanjem: 'Tko vam daje stručni legitimitet donositi sud da cjepivo 'nije dovoljno' ispitano?' Naglasak je na riječi 'STRUČNI'. 

OK, možda sam ja idiot jer vjerujem da je cjepivo dovoljno dobro ispitano. Ali nekako smatram da prije trebam vjerovati medicinskim i farmaceutskim stručnjacima nego nekakvom vulkanizeru Slavku, indologu Marku i Mariji Nokti Novi Profil Zagvozd. Možda sam idiot jer sam rekla da bih cjepivo dala djeci kad bih znala da je prošlo sve faze (predmarketinškog) testiranja i da je odobreno za uporabu nad njima. Možda sam i ovca. Možda je moj problem taj što za razliku od antivaksera (nemojte mi sad početi s onim 'ja INAČE nisam antivakser ali'... – ovdje govorimo o antivakserskom stavu vezanome uz cjepivo protiv Covida) ne smatram da je baš uvijek dobro misliti svojom glavom. 

Ta fraza 'mislim svojom glavom' postala je jako popularna u posljednje vrijeme, naročito u tim antivakserskim krugovima. Mnogi od njih vele i da djecu treba učiti misliti svojom glavom. Da ih škola treba tome učiti. I da ih treba učiti  propitivati. 

E, pa ne treba. 

Znam, neki od vas su sad prasnuli u smijeh i misle da sam glupača. Ali evo, ja mislim da škola djecu prvenstveno treba učiti ČINJENICAMA. Naravno, da djeca moraju naučiti i RAZUMJETI te činjenice, što podrazumijeva da moraju i RAZMIŠLJATI o njima. Ali, ako 'misliti svojom glavom' znači 'smišljati kreativna rješenja koja su drugačija od mainstream mišljenja', onda bih tu povukla kočnicu. Barem kod djece u osnovnim i srednjim školama. 

Evo, dat ću vam primjer. Britanski kuhar Heston Blumenthal u svom čuvenom restoranu Fat Duck nudio je jelo koje se zove 'slani sladoled'. Dakle, frajer fakat napravi sladoled, ali je slan. Da biste mogli napraviti takvu kulinarsku pizdariju i još je masno naplatiti, morate PRIJE TOGA znati napraviti  vrhunski OBIČAN sladoled. Morate dobro poznavati ČINJENICE koje je potrebno znati kako bi se napravio običan sladoled da biste mogli PROPITIVATI sam postupak pravljanja sladoleda i napraviti nešto kao što radi Heston. Da bi mogao napraviti onako opičene slike kakve je radio i kojima se slikarski znalci danas dive kao remek-djelima - za razliku od nekakvih žvrljotina koje nabaci na papir moja Druga - Pablo Picasso je PRIJE TOGA morao naučiti slikati svijet po pe-esu. Realno. Onako kako svijet stvarno izgleda. 

Da biste mogli poigravati se s činjenicama o bilo čemu, propitivati ih i odvesti ih sferu izvan granica uobičajenog morate prvo te činjenice jako, jako dobro poznavati. A eto, ja se ne usudim reći da tako dobro poznajem činjenice o medicini i farmeceutskim postupcima da bih mogla reći 'mislit ću svojom glavom i izvući ću neke svoje zaključke koji su neovisni o zaključcima koje mi plasiraju stručnjaci'. Pogotovo ne na temelju nekakvog Youtube videa ili  Facebook statusa nekakvog Srećka Sladoljeva. 

Što se školstva tiče, mislim da su klinci spremni na neko pravo propitivanje činjenica tek tamo negdje na faksu. I tada je to propitivanje zapravo u povojima. Prava stvar dolazi tek na diplomskom studiju i na doktoratu, a ponekad i nakon njega. 

Osim brojnih smrti koje su posljedica Covida, po meni najveća tragedija ove pandemije nije ta što će netko provesti unaprijed odobreno kliničko testiranje na nekakvoj skupini djece već u  tome što je došlo do potpunog prostituiranja znanosti. Osim kontinuiranih svađa raznih znantvenika i njihovih miniona na društvenim mrežama, tu je i hrpa anonimusa bez trunke stručnosti (među kojima je, da se razumijemo, i moja malenkost!) koji trkeljaju po nekakvom Faceu, iznose svoja mišljenja o cjepivu i koroni i kojima se ranije spomenuti znanstvenici trude sve to skupa pojasniti. Jer 'raja ima pravo na informaciju'. Je, samo problem je ovaj - da biste 'raji' prenijeli znanstveno relevantnu informaciju, morate je onda prevesti na jezik 'raje'. Simplificirati do krajnjih granica. I tu zapravo kompromitirate podatke koje prenosite toj 'raji' koja te podatke nerijetko ne razumije u potpunosti i/ili iz njih izvlači pogrešne zaključke i u konačnici 'raja' ne razumije ništa više no prije, možda čak i manje, a vi ste bespovratno isprostituirali znanost. Zovite me ludom i ovcom ali nisam sigurna da je to ono čemu trebamo težiti. 
 

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • hrvat:

    I citat vam nije točan.ljenčino

  • hrvat:

    Vi kao novinarka ste prije svega trebali pogledati cijelu emisiju ali je očito 2sata puno a da ste pogledali Markotićku ipak bi se zgražali.čak i citat vam n

  • sttipe:

    Uspoređivat tečajca obuke za bioterorizam, i šefa imunološkog, je kao uspoređivati seoskog električara i Nikolu Teslu... I Teslu zvat čudakom i b.dalom...