Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Nikad ne laži svom liječniku

Sa svojim kćerkicama nastojim izraditi odnos koji se temelji na povjerenju, a ono je posebno važno kada je u pitanju adekvatna briga o zdravlju vlastite djece.
Objava 03. ožujka 2020. 0 komentara 802 prikaza
pexels.com
pexels.com
Kad je dijete bolesno, važno je pružiti ljubav i utjehu.

Korona virus je tema koju je u posljednjih nekoliko dana teško izbjeći. Neki ga se plaše pa u panici pustoše dućane, neki uz podsmijeh odmahuju rukom tvrdeći da je to 'kao i obična gripa' i da se diže frka bezveze. Jedni strahuju zbog potencijalne propasti turističke sezone, drugi zadovoljno trljaju ruke računajući kako će pobrati lovu u džep zahvaljujući prodaji dezinfekcijskih sredstava i medicinskih maski. Kad jednom smrkne, drugome svane.

Moje djevojčice o svemu tome još ne znaju ništa. Druga je ionako premalena da bih je opterećivala jednom tako teškom temom, a u trenutku pisanja ovog teksta svega trojica zaraženih u lijepoj našoj u nekoj mojoj percepciji ne predstavljaju opasnost na koju bih posebno trebala upozoravati Prvu. Smatram da je u ovom trenutku dovoljno i dalje primjenjivati ista pravila koja se tiču odnosa prema zdravlju i liječničkim pregledima koja primjenjujemo i do sada.

Peri ruke
Krećemo od onog što su još mene učili moji roditelji – redovno prati ruke toplom vodom i sapunom, posebno prije jela te nakon obavljanja nužde. Drugoj je, doduše, od spoznaje da će biti čista zanimljivija mogućnost prskanja kupaonice koje obvezno prati njeno veselo cičanje. Njena starija sestra je već dovoljno velika da razumije da 'voda tjera zločeste bakterije' pa zato revno pere svoje ručice.

Sveti trio – čista odjeća, čisti ručnici, čista posteljina
Vođenje računa o čistoći ruku samo po sebi, jasno, nije dovoljno. Djevojčice se redovno kupaju i tuširaju no ni to ne bi značilo previše kada bi tako svježe okupane, čiste i mirišljave, legle u prljav krevet ili na sebe stavile neopranu odjeću. Priznajem, činjenica da je Prva svojevrsna šminkerica koja uvijek voli izgledati cakum-pakum ovdje poprilično pomaže. A nije loše povremeno je podsjetiti na 'zločeste viruse i bakterije' koji na nas vrebaju.

Liječnik će ti pomoći čak i ako radi neugodne stvari
Ponekad vrebaju dovoljno uspješno da nas uspijevaju zaskočiti i tada smo bolesni. Za sad, srećom, ne od korone već od neke medijima manje senzacionalnije, običnije bolesti poput prehlade, upale uha ili crijevne viroze. Ne spadam u majke paničarke koje lete pedijatru čim im dijete kihne i u pravilu zdravstvene probleme svoje djece inicijalno nastojim riješiti kod kuće. Ako ne ide, idemo liječniku. Petogodišnjoj Prvoj uvijek otvoreno kažem kuda idemo i što otprilike može očekivati od pregleda. Ništa joj ne skrivam i nikad joj ne lažem jer smatram da bih na taj način narušila njeno povjerenje. 

Tako ju je, recimo, prije neka dva mjeseca razbolio zub i izazvao vizualno dosta uznemirujuće oteknuće gornje nausnice. Dok sam je vozila njenoj stomatologici na hitnu intervenciju, poprilično usplahireno me je upitala:
- Hoće li me boljeti dok mi teta zubar bude popravljala zub?
- Iskreno, Prva, ne znam – odgovorila sam joj – No jednako tako iskreno ću ti reći, moguće je da će biti neugodno. Možda će i malo boljeti.
- Mama... bojim se.
- Znam, dušo. Ali ponekad moramo potrpjeti neugodne stvari kod doktora da bi nam poslije bilo bolje...

Prva je pametna djevojčica koja ovo sada već odlično razumije, a jedini uvjet kojeg ima je ovaj – upozoriti je unaprijed. Stoga njen tata i ja tako i činimo.

Ne laži o simptomima
Osim što smo iskreni prema njoj govoreći joj što realno može očekivati od određene vrste liječničkog pregleda, apsolutno i neprikosnoveno insistiramo i na iskrenosti s njene strane. Za početak, to znači 'ne izmišljaj simptome kojih nema.'

Sjećam se, u jednom od svojih nadasve kreativnih pokušaja da izbjegne pojesti večeru, Prva je zavapila kako je 'užasno boli noga'. Kako se radilo o glumi prema kojoj ona u hrvatskoj sapunici djeluje kao Aston Martin u odnosu na Stojadina, istog trena sam znala da ne moram potrošiti ni sekunde na nekakvo ozbiljno hendlanje njenog 'problema'. Umjesto toga odlučila sam joj održati malu lekciju.

Praveći se da joj vjerujem da je noga doista jako boli, rekla sam joj da mora hitno u bolnicu, na obradu.
- Mama, a što je to obrada? – zbunjeno me je upitala.
- To je kad te u bolnici detaljno pregledaju.
- To dugo traje? Cijelu vječnost? – sad je već bila ozbiljno zabrinuta shvaćajući da njen plan kako se riješiti večere možda i nije bio tako lukav.
- Pa... čuj, vjerojatno znači ostajanje preko noći.
- Ajme...
- Noga te jako boli, je li tako? Zato to ne smijemo zanemariti i striko doktor te mora dooooobro pregledati.
- Ali, mama...
- Ajde, oblači tenisice i jaknu. Krećemo.... 
- Ali, mamaaaaaa...

Kad je shvatila da je vrag uzeo šalu skrušeno je priznala da je izmislila da je boli noga. Bila je to dobra prilika da je naučim da nije dobro izmišljati simptome, pogotovo ne pred liječnikom. 'Onda me može liječiti na krivi način i može mi dati lijek koji mi uopće ne treba', upamtila je.

Ne prešućuj simptome koje imaš
Učim je i da o svojim eventualnim medicinskim problemima govori otvoreno i iskreno s mamom, tatom, tetom u vrtiću i svojim pedijatrom. Važno pravilo je ovo: 'Bolesti se nikad ne sramimo.'

Ne tako davno izliječila je blagu upalu mjehura za koju smo doznali nakon što mi je priznala da je pecka dok mokri. Učinila je to po povratku iz vrtića pa sam je upitala:
- Je li te peckalo i u vrtiću?
- Je.
- A jesi li rekla tetama?
- Nisam.
- A zašto nisi?
- Nisam znala da treba. Mislila sam da one znaju.
- A kako bi znale ako im nisi ništa rekla?
- Ups, mama. Pa imaš ti pravo...

Iznimno mi je važno izgraditi s njom (te, naravno, s njenom mlađom sestrom) odnos prepun povjerenja u kojem se niti jedno medicinsko stanje neće smatrati sramotnim ili izazivati osudu bez obzira na to kako je do njega došlo.

Uzimaj lijekove čak i ako su grozni
Važno je znati i ovo.

Lijek treba popiti čak i ako je lošeg okusa.
Vrijeme i količinu propisuje doktor (ili mama i tata).
Jedemo meso, ribu, voće i povrće, a ne samo slatko. Istina je da bi Prva ovo pravilo koji put rado preskočila, ali dobro zna da ću ja koji put zažmiriti (kvragu, dijete je) ali da će to biti samo izuzeci od pravila. Zdravom (ali i ukusnom!) hranom čuvamo vlastito zdravlje.

Pazimo i na druge
Prvu učim i da bolesna ne smije ići u vrtić.
- A zašto ne? – svojevremeno me je upitala.
- Jer možeš zaraziti druge.
- A što to znači?
- Da bi onda tvoja bolest prešla na njih.
- I onda bi se oni loše osjećali? Ovako kao ja sada?
- Da.
- Joj, mama, ja to nikako ne želim. Ne želim zaraziti svoje prijatelje.
- Eto. Zato ćeš ostati kod kuće dok ne ozdraviš.
- I zato se cijepimo? 
- Točno. Jer pazimo ne samo na sebe već i na druge. 

Doduše, bilo mi je važno pobrinuti se i da shvati da je prenošenje zaraze ponekad neminovno. Kada je, prije nešto više od godinu dana zarazila Drugu vodenim kozicama (za što nam je pedijatar unaprijed rekao da bi 'bilo ravno čudu da ih sestra od nje ne pobere'), osjećala se jako krivom zbog toga. Zbog toga sam je zagrlila i objasnila joj da nije ništa kriva.
- Nekad se ovakve stvari jednostavno dogode, Prva.
- Ali moja beba je sada bolesna.
- Da. Ali pazi sad ovo – natjerala sam je da me pogleda u oči i usredotoči se na ono o čemu govorim.
- Da, mama?
- Zapravo si napravila super stvar jer si je zarazila.
- Kako to misliš?
- Jednom kad ove vodene kozice preboli, neće ih više nikad imati. A sad je dovoljno malena da ih se nikad neće više sjećati.
- Pa onda i nisam uradila nešto tako loše.
- Nisi, zlato. Nisi uopće...

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.