Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Odgajanje djeteta šarmera prepuno je izazova

Moj muž je jednom u šali rekao kako će ona jednog dana, kad bude išla u školu, tu istu školu zapaliti i zbog toga biti – pohvaljena.  -    Vjerojatno će je potapšati po glavici i reći joj: 'Eh, pa dobro da si je zapalila, ta škola je već bila užasno stara i trebalo je se riješiti'.
Objava 26. svibnja 2022. 0 komentara 1251 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Rođeni šameri puno se smiju...

Prva nas već dulje vrijeme pili da želi jednu Barbiku s biciklom i rolama, kakva se prodaje na kiosku kojeg je vlasnik mudro strateški postavio svega nekoliko metara od kvartovskog vrtića i škole. Muž i ja danas smo joj odlučili udovoljiti i kupili smo joj Barbiku. 

Barbika je, skupa sa svojim bajkom i rolama, stigla kući, Prva se oduševila. Pet minuta kasnije Druga joj je polomila nogu. Ne Prvoj, Barbiki. 

Istinabog, nije to uradila namjerno ali, realno, koga briga. Lutka je uništena. Noga, koja se inače mogla savijati u koljenu, polomila se i jadna Barbika sada nema potkoljenicu. Nemoguće ju je natrag zakačiti, nemoguće ju je zalijepiti. Muž je smislio nekakvu kreativnu ideju kako to riješiti ali nekako slutim da će to više ostati jedna od onih zamisli koje su zanimljive teoretičarima, poput warp drivea i putovanja kroz vrijeme. 

Drugoj ovo nije prvi put da je presudila nekoj od sestrinih igračaka. U pravilu se dogodi da se krene s nečim igrati, pokuša to nešto okrenuti, otvoriti ili na neki treći način time manevrirati i onda se dogodi: 
-    Mama? Ovaj... pomozi. 

... i imamo polomljenu igračku. 

E, sad je došao dobar trenutak da naučite nešto o mojoj Drugoj. I ne mogu to reći sasvim pristojno pa ću reći ovako...
Druga je osoba koja često radi sranja ali se uvijek izvuče iz govana. 
Razlog? 
Ima hektolitre šarma. 

Moj muž je jednom u šali rekao kako će ona jednog dana, kad bude išla u školu, tu istu školu zapaliti i zbog toga biti – pohvaljena. 
-    Vjerojatno će je potapšati po glavici i reći joj: 'Eh, pa dobro da si je zapalila, ta škola je već bila užasno stara i trebalo je se riješiti'. 

Recimo, jednom je muž došao po nju u jaslice, postavio rutinsko pitanje 'kako je bilo?' i, na svoj užas, dobio ovaj odgovor:
-    Izazvala je poplavu u kupaonici. 

Dobila je podulju jezikovu juhu od oca i mene, a ja sam se sutradan ujutro, kad sam je vratila u jaslice, crveneći u licu krenula ispričavati kako odgajateljice ne bi slučajno pomislile da sam nemajka koja dozvoljava takvo ponašanje. I dobila odgovor:
-    Jooooj, ma daaaaajte. Pa to je moja curica, moja slatka curica. 

Da, Druga, je, ruku na srce, fakat slatka. Ogromne, skoro pa crne okice, plava kovrčava kosica, vragolast osmijeh. A u rijetkim trenucima kad taj osmijeh ne pali služi se drugim ženskim fatalnim oružjem – suzama. Ako te ta ne baci na pod svojim smijanjem, satrt će te svojim plačem. 

To je napravila i danas, kad je uništila Prvoj Barbiku. Briznula je u plač. Pazite, to nije uobičajeni dječji plač. To je plač filmske dive koja snima hibrid Sofijinog izbora, Kuma i nekakve šarmantne komedije s Merlinkom, sve skupa začinjeno s malo operne drame uz izraz lica koji govori 'jako mi je žao', kakav obično složi mačka kad je zateknete pored srušenog božićnog drvca. 

Dobroćudna Prva pala je ko kruška sa stabla na sestrin šarm. I tako, dok sam ja vikala na drugu jer OPET nije pazila i OPET je uništila sestrinu igračku (što da velim, nemajka sam pa nekad vičem), Prva mi je, svojim tipičnom tonom osamdesetogodišnjeg mudraca koji živi u tijelu sedmogodišnje djevojčice ovako rekla:
-    Mama, nemoj se ljutiti na Drugu. Da, imala sam ovu lutku samo pet minuta ali, znaš, ja bih radije da nemam niti jednu jedinu Barbiku, ali da imam seku nego da je obratno, da nemam seke, a imamo stotine Barbika. 

Što da velim, Prva je predivno dijete koje istinski voli sestru. A sestra? Možda će glupo zvučati nakon ovog što sam tu napisala, ali ona je zapravo isto divno dijete, unatoč svojim nestašlucima. Njena odgajateljica u vrtiću jednom mi je, kad  sam joj pokušala objasniti da njen otac i ja nismo roditelji koji odgajaju djecu po sistemu 'neka radi što hoće', ovako rekla:
-    Znate, Druga NIKADA nije bila zločesta. Nikada. Ona je samo jako veselo dijete. 

I to vam je ključ svega. Druga nikad neće drugo dijete povrijediti namjerno, bilo da ga ide izravno ozlijediti, bilo da mu, kao što je bio slučaj sinoć, ide uništiti igračku. Ona se samo želi zabavljati i, što je još važnije, želi zabavljati druge. Recimo, u vrtiću već neko vrijeme ne može spavati. OK, nije dijete krivo što ne može zaspati i ja je totalno kužim jer sam bila isto takvo dijete koje nije moglo spavati u vrtiću. E, ali fora je u sljedećem...

Ona spavanje u vrtiću smatra besmislenim pa je onda zaključila da je to isto spavanje besmisleno i za drugu djecu. Pa ih je odlučila zabavljati tako što će im pjevati. Glasno. Jer je pjevanje definitivno više cool od glupog spavanja. Kad joj probate objasniti da bi trebala biti tiho, jer ipak je tamo još hrpa djeca koja ŽELI I MORA spavati, Druga se rastuži. Pa ona je samo željela zabaviti prijatelje... 

Usput rečeno, ovaj problem je riješen i Druga je sada vrlo tiha dok druga dječica spavaju ali ga navodim kao ilustrativni primjer njenog načina razmišljanja. Ona sebe vidi kao osobu čija misija je zabaviti ekipu. Vjerujem da je, čak i dok je lomila lutki nogu, razmišljala kako će oduševiti seku time što će joj pokazati da lutka može ono što je ona tek otkrila. A kad tamo... 

Odgajati rođenu šarmericu je, da vam budem potpuno iskrena, prilično teško. Tu se suočavate s više problema. 

Prvo, riskirate da odraste u razmaženo derle kojem svatko popušta i koje maltretira ljude iz hira. Priznajem, i mužu i meni zna biti teško naljutiti se na Drugu kad zasere, ali kad moramo, znamo da moramo. I onda teška srca djelujemo. 

Drugo, djeca šarmeri su izrazito emotivna i kao što će se vrlo lako nečim oduševiti, jednako tako će se brzo razočarati i rastužiti. Ako se na njih ljutite, ona to mogu shvatiti kao da ih više ne volite. Jer ne prihvaćate njihov neodoljivi šarm. E, onda imate ne baš lak zadatak za roditelja djeteta od tri godine, da ih uvjerite da ste ljuti samo zbog grijeha, ne i zbog grešnika. 

Treće, djeca šarmeri imaju tendenciju ponavljati svoje prijestupe. Ne znači to nužno da su glupa. Ali, budimo realni. Ti malci kuže da se ipak lakše od drugih izvlače iz govana pa se drže one 'ako prođe, prođe'. Jer znaju da nekad fakat prođe. 

Četvrto, ako uz dijete šarmera imate još i dijete koje nije toliki šarmer morate užasno paziti da to manje šarmantno dijete ne stekne dojam da vam je manje drago. Moja Prva je, kako rekoh, predivno dijete. Mirne je, nekonfliktne naravi, uvijek je voljna pomoći prijateljima, vrijedna je, vrlo odgovorna i djeca vole biti u njenom društvu. Ali, ona nije onaj tip šarmera koji se tek tako izvlači iz govana poput Druge. Ona je više onaj ozbiljan tip cure na koju uvijek možete računati. I onda ostanete paf kad napravi nešto gdje niste mogli na nju računati. Dolazite u ozbiljnu opasnost da je počnete podrazumijevati i da prema njoj postavljate više standarde nego prema sestri. E, tu je mina i tu morate paziti. Užasno morate paziti jer ćete u suprotnome dobiti duboko povrijeđeno dijete. 

Koja će od njih dvije bolje proći u životu? Mislim da je davati nekakav konačni odgovor još uvijek prerano. Na prvu loptu mnogi bi rekli 'Druga'. Osobno sam imala priliku upoznati više ljudi karakterno sličnih njoj koji su opetovano u životu upadali u govna i izvlačili se, naprosto zato što su drugima bili brutalno zgodni i simpatični. Ali...

Isto tako mogu reći da su, od svih ljudi koje znam, a kojima su se u životu dogodila baš epska sranja nakon kojih više ništa nije moglo biti isto, gotovo svi od reda bili upravo gore opisani šarmeri. Ako netko u životu naleti na minu, nalete oni. Uz to, ljudi će ih, čak i ako su vrlo inteligentni, nerijetko doživljati nedovoljno ozbiljno i tretirati ih poput onih koji zabavljaju 'raju' ali nisu tu za ozbiljan posao. 

Ljude poput Prve – mirne, radišne i pouzdane – znaju čak i smatrati dosadnima jer vode jednako tako mirne, radišne i pouzdane živote u  kojima nema toliko uzbuđenja, emocionalnih oscilacija i drame kao u životima gore spomenutih šarmera. Dok je život šarmera poput vjetrom uskovitlanog mora, život ovih drugih podsjeća na bonacu na kojoj se lijeska sunce. Nema toliko uzbuđenja, ali zato ne nalijeću na minu... 

Mislim da će Prva i Druga u životu najbolje proći ako ostanu zauvijek bliske. Druga bi Prvoj trebala pomoći pronaći radost života i opustiti se u trenucima kad je previše opterećena da sve mora biti po pe-esu, a Prva bi Drugoj trebala biti uzor, zvijezda vodilja čije svjetlo će je voditi kad krene zastraniti. Zajedno bi mogle biti ubilački tim. Po mogućnosti bez polomljenih lutaka... 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.