Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Ove uloge svaka mama mora znati odigrati

Niti jedna žena nikad nije 'samo mama'. Adekvatna briga o djeci toj istoj mami daje čitav niz uloga koje ona mora obavljati vješto i koordinirano.
Objava 15. studenoga 2019. 0 komentara 543 prikaza
unsplash.com
unsplash.com
Beba se želi nositi, a ručak se neće sam od sebe pripremiti - ova mama sada mora igrati dvije uloge odjednom.

Nedavno sam ostala tjedan dana doma s Drugom. Pobrala je crijevnu virozu, vrlo vjerojatno od nekog u vrtiću, a onda sam je ja pobrala od nje. O, da, bilo je 'veselo'. Ona puni pelene ko na tvorničkoj traci, grintava jer je držim na bananama, jabukama i dvopeku, a ja čim pomaknem glavu za više od pet centimetara u bilo kojem smjeru imam potrebu zabiti je u WC školjku. U trenutku kad si je vražja viroza dala najviše maha same kod kuće dobar komad popodneva jer je muž Prvu išao voziti na njen uobičajen trening plivanja.

- Joj, super da si malo bila doma – veli mi neki dan poznanica – Sigurno ti je bilo super opet malo biti samo mama.

'Samo mama'
U ovom kontekstu to je trebalo značiti nešto poput 'ona koja je doma i koja ništa ne radi osim što uživa sa svojim djetetom.'

Iz vlastitog iskustva s dvije djevojčice mogu reći da je to pogrešno. Osim onog čime se profesionalno bavi i od čega dobiva plaću, svaka mama istovremeno igra čitav niz zahtjevnih uloga, i to uglavnom na svakodnevnom planu.

Kuharica
Ovdje ću odmah zgroziti osviještene eko-vege-militante koji kod kupovine svake namirnice u dućanu stoje pred istom jedno dvadeset minuta revno proučavajući njene nutritivne sastojke istovremeno guglajući na smartphoneu izrađenom ropskim radom nekakve kineske ili bangladeške djece postoji li u tim sastojcima neka caka koja bi njima ili njihovoj djeci skratila život za neke četiri minute.

Ponekad stariju klinku odvedem u McDonalds. Na krumpiriće.

Dijete voli to pojesti s vremena na vrijeme, a meni se, eto, ponekad ne da kuhati. Ponekad.

Većinu vremena ipak provodim kuhajući barem nekoliko obroka tjedno (ostatak odradi muž). Do nedavno sam morala svakodnevno pripremati nekoliko odvojenih obroka dnevno za Drugu, dok je još bila u fazi postepenog uvođenja namirnica i navikavanja na njih. Sada kuham za cijelu obitelj isto, uz eventualne sitne modifikacije u začinjavanju za kulinarski ekstremno izbirljivu Prvu. Recimo, nama cvjetača s vrhnjem, njoj bez. Nama filet ribe bačen na tavu, njoj taj isti filet u 'haljinici' od brašna, jaja i krušnih mrvica.

Sve češće mi ona pomaže u kuhinji i moram reći da je u tome jako dobra. Ide joj. Ali ja sam i dalje tu. Prisutna i aktivna. Igram svoju ulogu kuharice.

Liječnica i njegovateljica
Ponekad dijete pojede klopu koja mu baš ne paše. Ili se jednostavno zarazi u vrtiću, ko nedavno Druga.
Pa onda ima proljev.
Ili povrća.
Ili mu curi nos.
Ili ga grebe grlo.
Ili ga boli glava.
Ili ima temperaturu.
Najčešće sve to zajedno, u paketu.

E, onda nastupa mama liječnica i njegovateljica.

Ona koja užasnutom i preneraženom djetetu brzo skida odjeću po kojoj se ispovraćalo i potom ga tušira i daje mu novu odjeću.
Ona koja zabija toplomjer bebi u dupe i mora dvjesto pedeset i osam puta moliti da se svi malo stišaju da čuje ono 'bip-bip-bip'.
Ona koja daje lijek za tu istu temperaturu pazeći da se sve do zadnje kapi proguta.
Ona koja pročišćava nos prvo fiziološkom, a onda usisavačem (vjerujte mi, zvuči puno strašnije no što jest).
Ona koja dezinficira rane kad se ozlijede.
Ona koja stavlja flaster.
Ona koja grli i tješi kad se boje jer ih boli.
Ona koja vodi računa da se antibiotik popije na vrijeme.

Vozačica
Njega kod kuće ponekad nije dovoljna pa treba posjetiti stričeka pedijatra. Onda tu nastupa mama – vozačica.

Osim pedijatru, ona vozi i do vrtića i iz vrtića.
Na plivanje.
U dućan s cipelama jer je prerasla sve što ima za jesen i kišu.
U prodavaonicu igračaka da kupi nešto svom prijatelju Gabrijelu kojem je preksutra rođendan.
U 'super cool' igraonicu u kojoj Gabrijel slavi rođendan.
U zoološki vrt.
Na more.
Gdje god treba.

A i tamo gdje ne treba, ako se želi – i ako ima love za benzin.

U svakom slučaju, mami je noga često na gasu.

Sutkinja
Kad imaš dvoje djece, onda ti kad-tad ne gine uloga sutkinje.
One koja mora presuditi tko će popustiti.

'Vrati sestri njenu igračku. Ona ima pravo tražiti ono što je njeno.'
'Ajde, posudi sestri malo igračku. Bolje da joj posudiš na minutu, dvije nego da ovdje urla.'

Sutkinja presuđuje i što se smije, a što se ne smije.

'Nema keksa dok ne pojedeš ručak.'
'Ovo je zadnji – i fakat mislim zadnji – crtić prije spavanja.' 
'Sestru ne tučemo po glavi i ne čupamo joj kosu.'

Sutkinja određuje i gdje su granice prioriteta.

'Biraj – prije spavanja čitamo Petra Pana ili Malu sirenu.'
'Za desert možeš dobiti sladoled ili čokoladni keks. Ne može oboje.'

Diplomatkinja
Kao mama s vremena vrijeme preuzimam i ulogu diplomatkinje.

Recimo onda kad Prvu moram uvjeriti da nema izbora i da mora popraviti pokvaren zub, ma koliko se toga bojala.
Ili kad joj moram objasniti da sada moramo bježati iz kvartovskog parkića u kojem je njoj super jer su se nad nama nadvili tamni, teški oblaci iz kojih samo što se nije obrušila kiša.
Kad joj moram obećati da ću je u nedjelju voditi na plac po jesenske plodove ako mi danas malo pomogne čuvati sestru.
Svaki put kad na scenu stupi njena ozloglašena fobija od novih, do tad nikad kušanih jela.

Zabavljačica
Da bi odagnala razne frustracije i strahove, mama često mora biti i zabavljačica.
A i ne samo zato.
Mama – zabavljačica postaješ i zato što voliš biti sa svojom djecom i lijepo ti je s njima.
I želiš da je njima lijepo.
Da se smiju i da su sretne.

Onda se igraš s njima.
Kreveljiš se.
Valjaš se po krevetu.
Puštaš da skaču po tebi.
Pjevaš im.
Plešeš s njima, mada padaš s nogu od umora.
Čitaš im istu slikovnicu po ne znam koji put i trudiš se da svaki lik u njoj drugačije zvuči.
Bacaš s njima lopticu mački.
Praviš, ako treba, i budalu od sebe.

Da ih razveseliš.

Čistačica i pralja
E, sad, pretpostavljam da postoji jedna uloga koju nikad ne preuzimaju mame poput Tamare Ecclestone ili Kate Middleton. Ali obične mame poput mene je itekako preuzimaju.

Uloga čistačice i pralje.

Osim standardnog, redovnog održavanja stana, tu je i suočavanje s raznim ad-hoc situacijama kao što je, recimo, slučajno proliveno mlijeko.
Mrvice na tepihu dnevne sobe jer je Druga jela dvopek, a nije skužila čemu služi tanjurić kojeg je dobila uz to.
Iznenadna promjena odjeće jer je Prva slučajno prosula bolonjez umak sebi u krilo…
Neprekinut ciklus pranja, sušenja i peglanja odjeće.

Srećom, Prva je dobra i vrijedna djevojčica pa mi tu sve više pomaže, baš kao i u kuhanju. Ali ne možete od jedne četverogodišnjakinje očekivati čuda. Uloga čistačice i pralje i dalje je na mami.

Učiteljica
Mama je i učiteljica.

Šesnaestomjesečnu Drugu za sad učim kako pravilno držati žlicu.
Pokazati macu, zeku i praščića u njenoj omiljenoj slikovnici.
Piti iz šalice.
Mahati 'pa-pa'.
Pokazati prvo svoje, a onda i moje oko, uho i nos.
Kontrolirati pokrete da ne bude 'lupam mamu po glavi i zabijam joj prst u oko' već 'draaaaga mama, draaaaga mama.'


Prvu, jasno, učim i puno više.
Čitati i pisati slova.
Nacrtati sirenu.
Nasjeckati mrkvu.
Umijesiti tijesto za američku pitu.
Nabrojiti planete Sunčevog sustava (fascinirana je Svemirom!) i znati ih prepoznati.
Odgovoriti joj na pitanje kako radi motor od auta, i to na način razumljiv djetetu njene dobi.
Objasniti joj kako radi mlin i od čega zapravo nastaje brašno.
Reći joj zašto čuje grmljavinu.
Predstaviti joj koncept veze rada i novca.
Pričati joj o tome što jedu polarni medvjedi.
Odgovoriti na beskonačan niz pitanja ili je barem naučiti da nije sramota s vremena na vrijeme nešto ne znati.

I još čitav niz toga. Uloga učiteljice doslovno nikad ne prestaje. Ponekad imam osjećaj da mi je mozak prebačen u taj 'učim ih i informiram' mode čak i dok spavam. Ako uopće spavam.

Upraviteljica financijama
Imati djecu, jasno, iziskuje i određene troškove i kao mamu vas prisiljava na pomno promišljanje o financijama. Osim ako niste nešto poput već spomenute Tamare i Kate. Ili Melanije Trump.

Morate naoštriti mozak i smisliti kako uskladiti mjesečna primanja i nužne izdatke.

Vrtić za obje cure.
Plivanje, engleski i ritmiku za Prvu.
Čizmice za jesen za Drugu.
Štramplice za Prvu.
Darove za nadolazećeg Svetog Nikolu i Božić.
Klopu.
Sok i mlijeko.
Poklone za vrtićke rođendane.
Pelene, vlažne maramice i kremicu za guzu.

Nešto kupujete na svakodnevnoj bazi, nešto na tjedno, nešto iskrsne s vremena na vrijeme.
Neke troškove imate komfor planirati dovoljno unaprijed, neki drugi vas samo zaskoče…

Ponekad niste samo upraviteljica financijama.
Ponekad ste i mađioničarka.

Frizerka
Ako kod kuće imate djevojčice kao ja, ona vam barem povremeno ne gine uloge frizerke.

OK, što se tiče ovog, ja moram odmah reći da u toj ulozi apsolutno izbjegavam škare – nekako sebi ne vjerujem i Prvu vodim frizerki za djecu. Ona je zove 'frizerkica' i obožava joj ići.

Ja doma raščešljavam kosu da bude 'duga kao od Ariel', pravim repiće, pletenice 'kao Elsa', dodajem ukosnice… Da vam baš budem iskrena, nije da imam neke 'zlatne' frizerske ruke ali znam razveseliti moju Prvu pa mi je to dovoljno.

Drugu još ne friziram jer ima premalo kosice. A i nekako slutim da će Prva tu zadaću samoinicijativno preuzeti na sebe jer već sad zapitkuje 'kad će joj narasti više kosice?' i svako malo obznanjuje kako će ona nju 'frizirati'. Dok ne upotrijebi škare i ne dođe na neku nadasve kreativnu ideju kako što je bojanje sestrine kose akrilnim bojama, neću se miješati.

Bit će mi lakše s barem jednom ulogom manje.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.