Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Petogodišnja kći me pitala: 'Je li netko umro od korona virusa?' Evo što sam joj odgovorila

Jedan od temeljnih principa kojeg se držim kao mama je: 'Nikad ne izbjegavati odgovore na pitanja, samo ih prilagoditi dobi.' Tako sam postupila i kad je nastupio trenutak da svojoj petogodišnjakinji objasnim što je korona virus.
Objava 13. ožujka 2020. 0 komentara 1062 prikaza
pexels.com
pexels.com
Djetetu na neugodna pitanja treba odgovarati s puno strpljenja i ljubavi.

Počelo je sasvim malom, usputnom, nevinom primjedbom:
- Znaš, mama, dugo nisam bila u kinu. Zar u kinu nema dječjih filmova? – Prva me je pogledala sumnjičavim pogledom koji mi je jasno govorio da će me 'pročitati' ako joj nešto pokušam smuljati.
- Pa... ima. U kinu se više-manje uvijek prikazuje pokoji film za djecu.
- Dobro. Ja bih onda voljela otići nešto pogledati.
- Iskreno da ti kažem, sad i nije prepametno otići.
- A zašto nije?

U tom trenutku sam shvatila da je nastupilo pravo vrijeme da svojoj starijoj kćerkici ukratko objasnim situaciju s korona virusom.

Da, neko vrijeme sam razmišljala da bi bolje bilo ne govoriti joj ništa. Zadržati se isključivo na nekakvim općim savjetima o tome kako održavati opću higijenu i vlastito zdravlje.  'Ipak je ta epidemija preteška tema za nju', razmišljala sam.

A onda sam se sjetila jednog od temeljnog principa kojeg se držim kao mama. Nikada ne izbjegavati odgovore na pitanja.
Nikada ih ne odgađati.
Samo ih prilagoditi dobi.

I tako je Prva sjela pored mene, a ja sam joj krenula objašnjavati.
- Prva, znaš li ti što je to virus?
- Da. Tete u vrtiću su nam rekle da virus može ući u naše tijelo.
- I što se onda dogodi?
- Onda smo bolesni. Loše se osjećamo.
- I što radiš kad si bolesna?
 - Ne idem u vrtić. Kod kuće gledam crtiće.
- Dobro. I što još radiš?
- Idem kod mog doktora. I onda mi on da lijek.
- Odlično. Ali vidiš, u svijetu se pojavio jedan novi virus...
- Tu u Hrvatskoj?
- Da. Ali i drugdje. 
- U Londonu?! – od kako sam joj prvi put čitala Petra Pana, opsjednuta je idejom da vidi London.
- Da. I u Londonu. Po cijelom planetu Zemlji – od država, osim Hrvatske, zna samo za Englesku, Francusku , Ameriku i Italiju, ali joj je zato dobro poznato da se naš planet zove Zemlja.
- Raširio se pa su ljudi od njega bolesni?
- Da. I znaš koji je problem? To ti je novi virus o kojem doktori jako malo znaju i za njega nema lijeka.

Zabezeknuto me je pogledala širom razrogačenih očiju. Iz njenog zaprepaštenog pogleda jasno sam shvatila da je njoj sama ideja da se neku bolest ne može jednostavno riješiti lijekom nepojmljiva. Tek je nakon skoro dobru minutu pauze izustila:
- Nema lijeka?! Pa kako to?! -
Tako. Postoje bolesti za koje lijek ne postoji pa se tijelo mora samo boriti. Ali to je dosta opasno.

A onda je uslijedilo pitanje za koje nikad unaprijed ne bih mogla reći: 'Eh, sad sam za ovo spremna.'
- Je li netko od toga umro?

'Hajde, sjeti se. Obećala si sebi da joj nikad nećeš lagati. Nikad na izravna pitanja', savjest me je podsjećala.

- Da. Je.
- Tu u Hrvatskoj?
- Ne. Ali na Zemlji da.
- Mogu djeca oboljeti?
- Da. Ali imam dobru vijest za tebe. Djeca to jako, jako, jako rijetko dobiju i ne bude im baš loše. Ali, opasno je za velike. Posebno za stare ljude.
- Onakve kao moj nono i moja baka?
- Da. - I taj virus je svugdje? Baš svuuuuugdje?
- Ima ga posvuda. I skače sa čovjeka na čovjeka ako su dovoljno blizu. A u kinu, u koje ti želiš ići, ljudi sjede jako blizu....
- I onda bi se ti i tata mogli razboljeti ako me vodite u kino?
- Bravo! Odlično si shvatila.
- Onda nećemo ići u kino da se ti i tata ne razbolite. Da ne dobijete zločesti virus.

Podsjetila sam je i na redovno pranje rukica, kupanje, tuširanje i kašljanje u lakat, na što je samo zakolutala očima dajući mi do znanja da ona to 'već odavno zna i da ih je teta u vrtiću sve naučila.'

U ovom trenutku nije svjesna toga da je virus tu blizu, u Zagrebu, ali zna da je došao u Hrvatsku.
Razumije da su bolesni u bolnici i da tamo 'tete i barbe doktori' paze na njih.
Razumije i da je dobro boraviti na svježem zraku i zdravo papati.
Razumije da će mama možda morati raditi od kuće.
Razumije i da je njena dobra prijateljica odgodila svoju rođendansku proslavu iz mjera predostrožnosti, 'zbog zločestog virusa'. 

I unatoč tome što je njena rutina u suštini za sada i dalje ista, razumije da se svijet oko nje promijenio.
Da trenutno vrijede malo drugačija pravila.
Ne boji se.
Vjeruje u 'barbe i tete doktore' i vjeruje da je mama i tata čuvaju.
Za sada je to dovoljno.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.