Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Pogodite što mi se dogodilo nakon prve doze Pfizerovog cjepiva!

Jučer sam se cijepila prvom dozom Pfizera. Ovdje opisujem postupak prijave te sam postupak cijepljenja prvom dozom i njegove posljedice.
Objava 20. svibnja 2021. 0 komentara 1201 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Fotka za one koji misle da sam ispala ovca za šišanje time što sam se cijepila.

Kako ste? Ja vam moram priznati da mi već lagano počinje ići na živce ovaj studeni usred proljeća. I mojoj Prvoj isto. Evo, baš mi je jučer zavapila:
-    Mama, jooooj, do kad ću ja još morati nositi ove glupe štramplice? 
-    A čuj, dušo, danas je vani jedanaest stupnjeva. Je-da-na-est – odgovorila sam joj rezignirano.

Drugoj štramplice ne smetaju. Ali je zato neki dan odlučila da joj jako smeta kabanica i da je tragedija nad tragedijama ako je odjene jer se onda neće vidjeti njena haljina na Minnie Mouse koja će ostati skrivena ispod. Pa je iz vrtića izašla teatralno protestirajući i plačući dok sam joj ja uzalud pokušavala objasniti da od vrtića do kuće idemo pješice, a kiša pada jako. I da će se upravo ta njena haljina na Minnie upropastiti ako je kiša smoči. Nda... u takvoj situaciji pokušati nešto objasniti dvogodišnjem djetetu je glupo. Englezi imaju fenomenalan izraz. 'Herding the cats'. Nešto kao 'okupiti mačke u čopor'. Označava besmislen pothvat. Da, ponekad mi mame činimo besmislene stvari. 

Jučer sam ipak učinila ono što ja smatram smislenim. Znam, znam, bit će onih koji će reći da sam ispala ovca za šišanje i da ne razumijem ono što je pametnima dovoljno ali, evo, ja sam se cijepila. Pfizerom. Pa ću vam sad malo ispričati kako sve to skupa izgleda da znate ako još niste prošli, i neću nikog ništa nagovarati, obećavam.  
 
Evo, ovako. Počelo je tamo negdje dva tjedna nakon što su objavili da možemo nazvati svoje liječnike opće medicine i prijaviti se za cijepljenje. Nisam čekala dva tjedna jer sam se predomišljala oko cijepljenja već zbog toga što je meni totalna tlaka nekog nazvati na telefon. Mrzim tu napravu. Ja radije natipkam e-mail od dvadeset tisuća znakova (ne, NE TIPKAM tako dugačke mailove, Gospodine Doslovni, to je samo figurativno napisano) nego da okrenem jedan broj telefona. Ali na kraju sam nazvala i prijavila se.

Rečeno mi je samo da sam ubilježena i da će me zvati. 

Da je po mojoj doktorici još uvijek ne bih bila cijepljena. Naime, nitko me još nije zvao iz njene ordinacije. Moram samo usput reći da mi je kad sam se prijavila napomenula da ću na red doći 'tamo negdje pred samo ljeto', a to je bilo prije nego je izbila cijela ona frka s Opel Astra Zenecom koja je na neko vrijeme usporila cijepljenje u Lijepoj našoj. 

U međuvremenu sam skužila da se dosta ljudi oko mene procijepilo, a čitala sam i o cijeloj onoj frci s portalom Cijepise pa sam odlučila probati se prijaviti preko toga čisto iz radoznalosti, da vidim hoće li funkcionirati. 

Obavila sam to prije nekih mjesec dana i dobila na svoj mail potvrdu da sam prijavljena. Prije otprilike tjedan dana primila sam natrag dva automatizirana odgovora. U prvom e-mailu su mi dali mjesto, točan datum i vrijeme prvog cijepljenja, u drugom također mjesto, točan datum i vrijeme drugog cijepljenja, a u oba e-maila su mi naveli da će me cijepiti Pfizerom te naveli nekakav broj telefona kojeg mogu nazvati ako mi jedan od ta dva termina, ili oba, ne odgovara. I napomenuli da moram potvrditi oba termina klikom na nekakav link, što sam ja napravila. I to je bilo to što se tiče prijave. 

Poslali su me na Velesajam. Koga zanima, ZET-ov bus 109 staje ravno ispred, a ubost ćete sigurno i neko mjesto za parking. Kako inače rijetko posjećujem taj dio grada, a uz to sam i paničar koji se uvijek boji da će zakasniti jer su me starci ko dijete kontinuirano pilili da nikad ne smijem lagati, kasniti i srkati juhu, ja sam i na Velesajam stigla ranije. Nekakvih petnaest, dvadeset minuta prije termina (planirala sam deset). Kad sam skužila da sam pinkicu prerano, misilila sam se malo šetuckati ali me je redar pozvao da brzo uđem jer nije bilo neke gužve. Pa sam ušla. 

Dok ste još vani samo pratite velike strelice i natpis 'cijepljenje'. Vrlo je vjerojatno da ćete uz to hodati za nekim tko je također došao na cijepljenje pa ne brinite, znat ćete kuda morate ići. Doći ćete do paviljona broj 6 i tamo će vas opet redari usmjeravati. Unutra ćete vidjeti puno improviziranih šaltera, a u svakom od njih stoje ljudi u redu. Stat ćete u onaj red kojeg redari odrede za vas. 

Kad sam ja bila sve ovo gore navedeno išlo je jako, jako brzo. U ruke su mi dali nekakav upitnik, a teta na šalteru ga je ispunila sa mnom. Na sva pitanja odgovara se s 'da' ili 'ne', a ovo su neka od njih, koliko ih se sjećam:

1.    Jeste li alergični na kakve lijekove? Na penicilin?
2.    Jeste li bolovali od Covida u zadnjih toliko i toliko dana? 
3.    Jeste li trudni ili dojite? 
4.     Jeste li u zadnjih toliko i toliko dana bili u inozemstvu?

... ubijte me, ne mogu se sjetiti dalje. Uglavnom, sve već ona tipična pitanja koja vas svugdje pitaju zadnjih godinu dana i više. Dobila sam jednu potvrdu da sam primila prvu dozu Pfizera i još jedan A4 papir s informacijama o tome kolika je učinkovitost cijepiva (90%), kad počinje djelovati (cca dva tjedna nakon druge doze), koje su uobičajene tegobe nakon cijepljenja i link na koji mogu kliknuti da Halmedu prijavim nus pojave. 

Nakon što smo teta sa šaltera i ja to prošle, poslala me je dva metra iza sebe drugoj teti koja će me cijepiti. Morala sam sjesti na stolac, skinuti jaknu i dignuti rukav jako visoko. Kako sam ljevoruka, zamolila sam da me cijepe u desnu ruku i tom zahtjevu je bez problema udovoljeno. 

Sve skupa bilo je gotovo za otprilike dvije sekunde. Mene nije boljelo, ali me je malo pecnulo. Taj osjećaj peckanja prošao je još dok sam odrađivala svoje obvezno sjedenje od 15 minuta koje slijedi nakon cijepljenja. Kako se moj muž cijepio, također Pfizerom, točno dan prije mene iskoristila sam priliku i pitala ga kako je i jedino što mi je rekao je ovo: 
-    Malo me boli ruka u koju sam se cijepio ali ništa strašno. Zapravo, malo boli kad je podignem. 

Tako je bilo i meni. Bol se malo pojačala danas, taman negdje dvadesetak sati nakon primitka cjepiva ali još uvijek to nije takva razina boli da bi se trebalo popiti analgetik. Drugih smetnji ni muž ni ja nemamo. Jedino vam oboje možemo reći da nam nije baš ugodno spavati, njemu na lijevom boku (jer je primio cijepivo u tu ruku), a meni na desnom (jer sam ga, kako rekoh, primila u tu). Onda se osjeća bol koja opet nije agonizirajuća ali smeta čovjeku da zaspi.

I to je to.

Nisam dobila povišenu temperaturu. 
Nije me tresla zimica. 
Nemam glavobolju. 
Ne povraća mi se. 
Nisam umorn... pardon, JESAM umorna ali apsolutno sam sigurna da to nema nikakve veze s cjepivom već sa činjenicom da već godinama ne spavam kako treba. Ako ste mama male djece, onda vam je sve jasno. Ako niste, onda nije ali nema veze. 

Uglavnom, za mene je s prvom dozom cijepljenja sve dobro prošlo. Oni koji su primili dvije doze Pfizera mi kažu da bih drugi put mogla to malo jače osjetiti ali da ni to nije strašno. Vidjet ćemo. Ovdje vam, jasno, NE MOGU I NE ŽELIM reći kako će biti VAMA kada se cijepite jer je svaki ljudski organizam priča za sebe ali odlučila sam ovdje podijeliti svoje iskustvo nadajući se da će nekome ipak biti od koristi. 

Bill Gates mi se za sad nije javio i nisam primijetila da mi je mobitel sa svojih uobičajenih 4G prešao na 5G. Možda to uslijedi nakon druge doze... 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.