Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Povratak Fatalnog Splićanina

U život moje Prve opet se vratio njen dragi prijatelj iz Splita. Ovaj put na samo nekoliko dana, ali dovoljno da ovo ljetovanje pamti još dugi niz godina...
Objava 30. srpnja 2021. 0 komentara 390 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Do trenutka kad ovo pročitate novi susret pretočit će se u još jedan rastanak...

Prije točno godinu dana u život moje starije kćeri ušao je Fatalni Splićanin. Zahvaljujući njemu i njegovom romobilu na kojem se šepurio vozeći ga uz obalu jednog malog mjesta na moru u kojem ljetujemo, moja prvorođena je u trenutku kraćem od treptaja oka zaboravila na svoj strah od morskih ježeva koji je bio do te mjere jak da se odlučila istog trena vratiti u Zagreb. Visoki petogodišnjak intelektualno zreo za svoje godine kao i ona sve je to u tili čas promijenio i tako je počelo jedno prekrasno dječje ljetno prijateljstvo. Možda bismo mogli reći i 'romansa' ali ta riječ nekako nezgrapno zvuči za djecu vrtićke dobi. 

Narednih tjedan dana od susreta bili su nerazdvojni. Vrijeme koje nisu provodili u moru uglavnom bi potrošili vožnjom romobilima (i ona ima jedan) ili šetnjom pješačkom zonom mjesta. Prije njegovog odlaska za Split obećali su jedno drugome da će ostati u kontaktu putem pisama. 

Održali su obećanje jedno drugome. Prva je svoje prvo pismo svom novopečenom prijatelju s mora napisala desetak dana po povratku u Zagreb. On joj je na to pismo odgovorio, a onda su nazmjenično uslijedila nova sve do početka ljeta. Ona je njemu pisala da je dva puta testirana na koronu (oba puta je, srećom, bila negativna), on njoj da bi volio da posjeti u Splitu.  Pohvalili su se jedno drugome uspješnim testiranjima pred upis u školu i uspješnim posjetima zubaru, on joj je napisao da trenira judo, ona njemu da svake subote odlazi na plivanje... Bila su to kratka pisma, od najviše dvije, tri rečenice, obvezno popraćena prigodnim crtežom. 

U početku je Prvoj pisanje išlo jako sporo. Dugo joj je trebalo  za smisliti što želi reći,  slova je pisala polako i nesigurno, tu i tamo pogledavajući u isprintanu abecedu koju bi držala ispred sebe, riječi bi joj klizile prema dole pa su redovi djelovali kao da su se okliznuli i padaju u provaliju, a nju samu je čin pisanja poprilično umarao, mada je volja itekako bila tu. Praksom se sve to promijenilo na bolje, i to jako. 

Dopisivanje s Fatalnim Splićaninom zapravo se pokazalo odličnim okidačem za jednu važnu prekretnicu u životu moje Prve - pronašla je motiv za učenjem čitanja. Dobro, pomoglo je i to što je meni u jednom trenutku slabe kreativnosti i popriličnog očaja izletjelo da ću joj kupiti tablet za šesti rođendan ako nauči čitati, ali mislim da je ključni faktor motivacije bila spoznaja da će moći nastaviti komunikaciju sa svojim splitskim posebnim prijateljem.  Od djeteta koje je s četiri godine naučilo prepoznavati sva velika tiskana slova ali ih nikako nije moglo povezati u slog veći od tri glasa, a kamoli ih spojiti u riječi i rečenicu, pretvorila se u dijete koje ne samo da tečno čita tekstove napisane velikim tiskanim slovima (što je bio uvjet za tablet) već i one napisane malim tiskanim slovima. Sve to u manje od mjesec dana. Ljubav, pa makar i dječja, uvijek je dobra motivacija. A nećemo se lagati, ni obećanje da će dobiti tablet nije odmoglo (u konačnici ga je i dobila). 

Prije nekih mjesec dana čula sam se s dječakovom majkom kako bih provjerila kada će ove godine doći na ljetovanje. Odgovor je bio poprilično razočaravajući - veći dio naših godišnjih odmora neće se se preklapati. Zbog specifične prirode mog posla ja sam ograničena na ljetovanje unutar uskog razdoblja na samom kraju srpnja i u prvoj polovici kolovoza, a obitelj Fatalnog Splićanina ove je godine bila u mogućnosti ljetovati samo u srpnju. 'Muž je tako dobio godišnji, a rodica ulazi u kuću 31.8.' 

Prvoj je sad trebalo objasniti da će njen dugoočekivani susret sa splitskim predškolskim zavodnikom trajati poprilično kratko, svega nekoliko dana. Da stvar bude gora po dvoje golupčića, ni mi nismo mogli krenuti na odmor kako smo planirali već nekoliko dana kasnije jer je i nama obiteljska kuća u kojoj ljetujemo bila zauzeta. 

U konačnici su se moja mala Purgerica i Fatalni Splićanin ipak sreli. Bilo je to ispred popularnog kafića u blizini naše i njihove kuće, točno na vrhu stuba koje vode ka plaži gdje su se prvi put sreli. Prvi trenuci ponovnog susreta prošli su poprilično suzdržano. Ona mu je kroz zube promrmljala 'bok', on joj je kimnuo glavom , okrenuo se svojoj mami i tiho joj rekao da se on ide igrati sa svojim frendovima. Na to se Prva okrenula meni i rekla da bi ona sa mnom na plažu ne pokazujući otvoren interes za svog vršnjaka. Njegova mama i ja smo si preko njihovih glava došapnule: 'Malo se srame, dajmo im vremena' i ja sam s Prvom krenula niz stube, prema plaži misleći: 'Uh, ovo je baš nekako ispalo čudno. Kakav turn-off'. 

Nismo prešle ni pet stuba kad se iza naših leđa začulo: 
-  Čekajteeee!!!  - odmah sam prepoznala splitski naglasak i specifičan, malo hrapavi alt dječakove majke i okrenula se prema mjestu odakle je dolazio njen glas - On ipak želi otići s njom za kupanje! Ipak neće s frendovima. Želi biti s njom. Što da velim, frajer kakvog bi svaka ženska poželjela. 

Sramežljivosti je nestalo i opet su savršeno kliknuli kao i prošle godine. Provode puno vremena u moru - što im je sada i puno zabavnije jer sada i Prva pliva  za razliku od prošle godine kada je plivao samo on - nešto manje na romobilima i svako toliko jedno drugo počaste sladoledom. Mjesto u kojem ljetujemo je maleno i u dijelu gdje se oni sastaju nema automobila pa ih pustimo da sami odu do štanda sa sladoledom i malo se prošetaju. Dobra su i odgovorna djeca, strogo se drže pravila o tome koliko daleko u svakom pravcu smiju ići i redovno se javljaju roditeljima. 

Da vam iskreno kažem, u Zagrebu Prvu ne bih nigdje još pustila samu, ali ovo pitomo mjestašce u kojem je većina susjeda ionako poznaje mi se čini zgodnim za nekakvog početno vježbanje samostalnosti. Deset minuta da se ode po sladoled, petnaestak minuta do pola sata vožnje romobilom... njoj to daje osjećaj važnosti jer je 'velika', a meni kao mami je dobra vježba pred ona višesatna čekanja usred noći koja slijede za koju godinu. Ali ja sam vam poprilično liberalna mama, unatoč poznim godinama u kojima sam dobila Prvu i njenu mlađu sestricu. I zato vjerujem da djecu treba rano početi osamostaljivati, barem sitnim koracima. Majčinskim strahovima unatoč. 

Dok tipkam ove retke doznala sam da Fatalni Splićanin i njegova obitelj sutra odlaze. Otac mu se zbog posla mora vratiti u Split, a dječak nema kod koga ostati. Mi bismo ga rado primili, ali naša kuća je premala. Danas su on i Prva posjednji put otišli na kupanje. U moru iz kojeg inače teško izlaze danas su ostali dulje no ikada. Ona ga je puno zadirkivala prskanjem, on je nju posuo pijeskom od glave do pete. Skužio je i da je može potaknuti na dulje plivanje (u kojem je i dalje malo nesigurna) kad joj baci svoju papuču i natjera je na utkrivanje do nje. Puno su se smijali, razgovarali, komentirali razlike između splitskog i zagrebačkog govora. Njemu je čudno zašto ona govori 'zakaj', a ona umire od smijeha kad on umjesto 'morski krastavac' kaže 'morski kukumar'.  

Kada su se prošle godine razdvojili, ona je tjednima poslije pokukšavala govoriti koristeći splitske fraze što je za jedno zagrebačko dijete zapravo zvučalo tragikomično, ali na neki način slatko. Bio je to evidentan znak da joj Fatalni Splićanin nedostaje. Prije nekoliko dana doznala sam da je on radio to isto. Pokušavao je govoriti purgerski. Naravno, s ne baš dobrim uspjehom, ali nema veze, ovdje se broji namjera. 

Još uvijek se nisu oprostili. Postojala je šansa da se večeras nađu ali su se mimoišli. Obećao je da će je posjetiti u jutarnjim satima i pozdraviti je. Prva je to dosta smireno prihvatila no već sada znam da će joj nedostajati društvo vršnjaka koji joj je ujedno mentalitetom toliko sličan jednom kad ode. 

Jednoj osobi će odlazak Fatalnog Splićanina ipak donijeti olakšanje. Drugoj je dečko drag ali na spike o njegovom skorašnjem odlasku zadovoljno trlja ruke. Konačno će dobiti svoju seku natrag. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.