Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Preživjeli smo trostruku proslavu petog rođendana

Moja starija djevojčica ima pet godina. I to smo proslavili čak - tri puta!
Objava 24. siječnja 2020. 0 komentara 628 prikaza
pexels.com
pexels.com
'Rođendan djeteta mora biti sretan. Zato se i kaže 'sretan rođendan', a ne 'tužan rođendan', kaže moja Prva.

Dobro je. Preživjeli smo.

Ove četiri riječi možda najbolje sažimaju osjećaje koji me prate u posljednjih nekoliko dana. Iza nas je trostruka proslava – da, dobro se pročitali, trostruka proslava – petog rođendana moje Prve.

Trenuci za pamćenje
Kad pomislim da ta mala ljepotica suprugu i meni uljepšava život već ravno pola desetljeća, u nevjerici sam. Znam, zvuči kao krajnje otrcani klišej ali moram to reći – tih pet godina doista je proletjelo poput munje.

Bilo je tu svega.

Prljavih pelena.
Probdjevenih noći.
Bježanja po krevetu dok je pokušavam odjenuti.
Škakljanja i hihotanja.
Maženja i grljenja.
Raznobojnih žvrljotina na zidovima.
Mrlja od vodenih boja na stolu u trpezariji.
Poljubaca.
Dugih razgovora u kojima bi me redovno zapanjila svojom britkošću i zrelošću.
Glasnog smijeha.
Natezanja zbog njene izbirljivosti u jelu.
Dugih vožnji.
Ispijanja sokova u kafićima.
Igre u parkićima.
Učenja slova.
Čitanja priča i traženja poruka u njima. 
Zapitkivanja.
Mudrih opservacija.
Suza.
Ljubavi.
Trenutaka za pamćenje.

Bio je to ponekad stresno ali zapravo predivno putovanje tijekom kojeg je ona učila od mene, a ja od nje. Čvrsto vjerujem da sam zahvaljujući Prvoj i ja danas barem mrvičak bolja osoba. Potpunija.

I tako smo došli do trenutka kad je valjalo krenuti u organizaciju tog famoznog petog rođendana. Možda se sada pitate: 'A zašto trostruko slavlje?'

Prva etapa – proslava u vrtiću
Na sam datum svog rođenja slavila je u vrtiću. Takav je običaj u njenoj grupi. Tetama najavite rođendan svog djeteta nekoliko dana unaprijed i onda one pripreme kulise za proslavu malog slavljenika.

Natpis na vratima, ispisan šarenim slovima, na kojem obično piše nešto poput 'Danas nam je sretan dan, Prva slavi rođendan'.
Šarene balone.
Krunu od papira za slavljenika.
Špičaste kapice za male uzvanike.
Uvježba se pjevanje neke pjesmice koju slavljenik voli…

Mi roditelji donijeli smo nešto sokova te slatkih i slanih grickalica i, naravno – vrlo uzbuđenu slavljenicu.

A torta?
Zabranjena je. U vrtiću nije dozvoljeno nositi kolače koje pravite kod kuće. Zapravo, nije dozvoljeno nositi nikakve kolače. Samo malene, gotove, pakirane proizvode.

Druga etapa – obiteljska proslava
Zato Prvoj moja malenkost tortu radi kod kuće. Ove smo se godine dogovorile da joj je neću umijesiti na sam rođendan već nekoliko dana kasnije, tijekom vikenda, kada je trebala uslijediti druga etapa njenog rođendanskog slavlja.
Proslava za obitelj.

Obiteljsko obilježavanje rođendana Prve uvijek obilježavamo vikendom kako bi olakšali dolazak velikoj većini članova obitelji koji ne žive u Zagrebu. Okupljanje kreće već negdje u jutarnjim satima i traje do u kasno popodne, obilježeno je poklonima u šuškavima papirima, ushićenim uzvicima, zahvalama i kakofonijom uzrokovanom razgovorima vođenima na više strana istovremeno.

Vrhunac nastupa u trenutku rezanja torte, čemu prethodi puhanje svjećica. Bolje rečeno – svjećice. Jedne s brojem pet.

U posljednje dvije godine Prva sama bira okus torte koju ću joj napraviti. Ove je, na moje veliko (ali nadasve ugodno) iznenađenje odabrala – klasičnu tortu od mrkve s filom od sira. Odlučila se za to već neka dva mjeseca prije proslave. Mislim da sam je tijekom tog razdoblja barem dvadeset i pet puta pitala je li stvarno sigurna da želi baš tu tortu.
- Da, mama, želim baš tu tortu. Tortu od mrkve.

Ostala je dosljedna u svojoj želji. I nije požalila. Da, sada se malkice bestidno hvalim ali torta je među svim uzvanicima bila apsolutni hit. Čak je oduševila i gastronomski najizbirljiviju osobu na svijetu – moju svekrvu – koja mi je skrušeno priznala da je vjerojatno ne bi ni kušala da sam joj unaprijed rekla od čega je.
Da, ponekad je dobro razbiti predrasude…

Treća etapa – igraonica
Treća etapa proslave rođendana uslijedila je dan kasnije.
Partijana u igraonici.

Bio je ovo prvi put da smo se upustili u takvo nešto. Otprilike smo znali što nas očekuje jer je Prva već bila pozvana u nekoliko igraonica na proslave rođendana svojih malih prijatelja i prijateljica. Muž i ja odlučili smo biti benevolentni prema Prvoj pa smo joj prepustili odluku oko odabira igraonice. Rekli smo joj:
- Promisli dobro o svim igraonicama u kojima si bila pa nam reci koja ti se najviše sviđa.

Je li to bila dobra ili loša odluka?
Paaaaaaa… ovisi.

Svakako je bilo dobro to što smo našoj djevojčici ukazali povjerenje i tako joj podignuli samopouzdanje.
Ono što bi eventualno mogli okarakterizirati kao manje dobro je činjenica da je odabrala jednu od skupljih igraonica. No bila je to dobra lekcija za supruga i mene.
- Čuj, sad je tako kako je. Što je tu je. Sami smo si krivi – rekla sam mu, a on je samo mogao slegnuti ramenima i složiti se.

Takve igraonice obično nude razne pakete, a cijenu povećavaju nekakve dodatne 'beneficije' koje su, da vam pravo kažem, često potpuno nepotrebne. Recimo, ova naša je, kao dodatak, nudila 'profesionalne fotografije.'
- Znači li to da u ovom paketu kojeg želimo uzeti nećemo dobiti nikakve fotografije? – upitao je suprug ugovarajući detalje s tetom iz igraonice.
- Ma ne, samo znači da ćete ih dobiti u omotnici. Neće biti uvezene.
- Koga briga…

U konačnici je Prvoj na proslavu došla njena vrtićka ekipa. Dočekala ih je, uzbuđena i ponosna, u kostimu Else i s Elsa perikom na glavi. Nekako sam naivno pomislila da će 'Elsa' biti najveći hit među djevojčicama ali i tu sam doživjela iznenađenje. Kada sam, dan kasnije, redom nazvala mame one djece koja su došla Prvoj na proslavu kako bih im osobno zahvalila na dolasku i doista lijepim poklonima, otkrila sam da je 'Elsa' posebno oduševila – dečkiće. Vjerovali ili ne, ali baš njima je bilo najviše fora da ih je dočekala 'kraljica Arendela'.

Kako bilo da bilo, proslava je u potpunosti uspjela. Mali uzvanici bili su oduševljeni i, najvažnije od svega, oduševljena je bila sama Prva.
- Jesi li zadovoljna svojom proslavom? – upitala sam je nakon što je sve bilo gotovo.
- I više nego, mama. Bilo je savršeno – odgovorila mi je te, uz širok osmijeh, podignula palac visoko u zrak.

U tom trenutku sam znala – isplatilo se.
Svaki trenutak.
Sljedeće godine pokušat ćemo još bolje.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.