Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Pripreme za upis u školu – treći dio (razgovor u školi)

Treći, ujedno posljednji, nastavak priče koja obuhvaća detaljne informacije o pripremama djeteta koje je po dobi školski obveznik za upis u prvi razred...
Objava 06. travnja 2021. 0 komentara 245 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Upis u školu važan je trenutak u životu svakog djeteta.

Jako sam ponosna. Moja Prva upisala se u školu. Da bi do toga došlo, morala je obaviti pregled kod odgovarajuće liječnice školske medicine te proći razgovor sa školskim povjerenstvom. 

Pripreme za  pregled, koje uključuju i prikupljanje određene dokumentacije, opisala sam vam u prvom nastavku ove priče, a kako izgleda sam liječnički pregled u drugome. Ostalo mi je još opisati vam što se događalo u samoj školi. 

Kako rekoh, nazvali su to 'razgovor sa školskim povjerenstvom' pa sam ja, sukladno tome, doista i očekivala da će pred moju Prvu izaći nekakvo povjerenstvo i s njom porazgovarati. Ispalo je ipak malo drugačije...

No krenimo redom. Razgovor sam dogovorila putem telefona, a broj sam pronašla na mrežnoj stranici osnovne škole kojoj Prva pripada po mjestu stanovanja. Spojili su me sa školskom pedagogicom i ona mi je ponudila nekoliko termina od kojih sam ja odabrala jedan. Napomenula mi je samo da donesem Prvin rodni list. To je bilo to.

Prva i ja pojavile smo se u točno vrijeme ispred vrata ureda pedagogice do kojih nas je uputila usamljena spremačica koja je čistila za posljednjim učenicima koji su upravo napuštali prostore škole. Naš razgovor je, naime, bio zakazan za 17:30. U tom trenutku Prvu sam još uvijek pripremala na činjenicu da će 'nekoliko ljudi' doći porazgovarati s njom.

U konačnici se pojavila samo pedagogica.

Ljubazno nas je pozdravila i uvela je Prvu u svoj ured i zatvorila vrata za sobom, a mene je ostavila vani s dva dvostrana A4 obrasca i zamolila me da ih ispunim. Osim tehnikalija kao što su pravo ime i prezime Prve, njen datum rođenja, adresa te imena i prezimena članova obitelji, morala sam odgovoriti i na neka pitanja. Na primjer: 

Je li dijete doživjelo neku traumu (smrt bliskog člana obitelji, razvod i slično)?
Ima li dijete kakvih fizičkih ili psihičkih poteškoća?
Koja je dominantna ruka djeteta?
Hoće li dijete imati svoju sobu za učenje ili samo zaseban kutak u sobi koju s nekim dijeli? 
Koje strane jezike je dijete učilo do sada i koje bi dalje htjelo učiti? 

Također sam morala odgovoriti hoće li dijete koristiti usluge produžnog boravka u školi (odgovorila sam potvrdno), a bila su mi ponuđena i dva izborna predmeta pa sam morala odabrati koje od njih će dijete pohađati. To su informatika i vjeronauk. Da, možete odabrati oba pa argument da 'djeca slušaju vjeronauk umjesto da uče informatiku' u ovom slučaju ne vrijedi.

Na obrascu su mi također ostavili opciju da u dva, tri retka napišem neku osobnu napomenu o svojoj djevojčici koju smatram važnom. Niste obvezni ovdje ništa napisati. 

Taman negdje kad sam ja završila s ispunjavanjem gore navedenih obrazaca, što mi je oduzelo desetak minuta, pedagogica me je pozvala u svoj ured. Još dok sam bila vani uspjela sam čuti dobar dio razgovora nje i Prve, a potom mi je i sama pedagogica sve to potvrdila. 

Osim što je pitala Prvu s kim živi (pa je ova spomenula tatu, mene, seku i macu), pitala ju je veseli li se upisu u školu, tražila je od nje da joj pročita nekoliko riječi (dijete nije obvezno znati čitati prije odlaska u školu!) te joj postavila nekoliko jednostavnih matematičkih zadataka kao, na primjer, 'imaš pet jabuka, ja ti dam još dvije, koliko sad imaš?' i 'imaš šest jabuka pa ti ja oduzmem jednu, koliko ti je ostalo?' 

Prva se u razgovoru dobro snašla pa mi je pedagogica potvrdila da je spremna za upis u školu. Malo me je, doduše, iznenadila kad me je pitala je li obavila liječnički pregled jer mi je liječnica školske medicine, kada smo bile kod nje, rekla kako će ona poslati svoje mišljenje o Prvoj njenoj pripadajućoj školi. Pretpostavljam da u trenutku obavljanja našeg razgovora s pedagogicom ta liječnička dokumentacija još nije stigla do škole.

Bez obzira na to, rekli su mi da je Prva sada službeno upisana kod njih u školi. Ako je odlučim preseliti u drugu školu (na primjer, zbog preseljenja), to im trebam javiti u roku od nekih mjesec dana i u tom slučaju bi mi dali određen obrazac s kojim bih otišla u tu drugu školu. U slučaju da odlučim Prvu zadržati u ovoj školi, tada moram krajem kolovoza donijeti potvrde o zaposlenju od suprugovog i mog poslodavca. Koliko sam razumjela, te potvrde potrebne su u svrhu ostvarivanja prava djeteta na produženi boravak. 

I to je bilo – to. Prva, uzbuđena jer je upravo upisala školu, htjela je još malo poviriti u učionicu koja se nalazila pored ureda pedagogice kako bi vidjela kako to sve skupa izgleda i poželjela je malo razgledati školu pa smo to učinile. Nisam joj to htjela reći, ali moram vam priznati da se na tim prostranim i tada potpuno praznim, školskim hodnicima i halama malo pobudila moja agorafobija. Da, škola kao institucija doista ima smisla tek onda kad sve te silne prostorne praznine popunjavaju djeca, kad možete čuti njihovo brbljanje, ciku, smijeh... Iskreno se nadam da će se situacija s korona virusom do rujna ove godine u dovoljnoj mjeri smiriti da i moja Prva to doživi i da doista istinski osjeti što znači biti učenica. 

Držimo palčeve njoj i svim drugim budućim prvašićima. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.