Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Prvi put u životu bez starije seke na dulje vrijeme

Moja starija kći je prvi put u životu ostala kod bake na moru, a mlađa, pak, prvi put proživljava dane bez seke. Ovdje pišem o tome kako moja mlađa djevojčica to proživljava...
Objava 27. kolovoza 2021. 0 komentara 574 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Veza među sestrama je posebna...

'Obećao sam joj da ćeš je voditi u parkić'.

Ovim riječima muž je jučer dočekao kada sam stigla kući s posla, a entuzijastična Druga se brzo na njega nadovezala veselo uzvikujući: 
-    Parkić! Parkić! Parkić! 
-    Ali… ja fakat danas nemam vremena… 
-    Ali obeć'o sam joooooj…

Divno. On je obećao. U moje ime. I sad me ona gleda svojim ogromnim skoro pa crnim okicama, trepće njima i emocionalno me ucjenjuje, a da ni sama ne zna što to znači. 
Uglavnom, odvela sam je u parkić preko puta naše zgrade i ona se tamo super provela igrajući se s djecom. 

A zašto sam rekla da nemam vremena? Jer mi je plan bio, čim dođem s posla, spakirati se. Naime, danas odlazimo na otok, po Prvu koja je tamo prvi put u svom životu ostala dva tjedna s bakom nakon što smo se muž, Druga i ja vratili u Zagreb po završetku godišnjeg. Za koji dan krenut će u školu, a sva djeca iz njene vrtićke grupe su se ispisala, a kako muž i ja moramo raditi boravak kod bake pokazao se kao jedino rješenje… 

Prva kod bake uživa. Odlaze na plažu, u šetnje, na dječje igralište, s bakom peče palačinke i kolače te joj pomaže u kućanstvu, a svake večeri razgovaramo s njom putem jednog video-chat programa za djecu koji se koristi uz roditeljski nadzor. 
-    Telefon je u redu, ali ja želim vidjeti sekicu i mačku – tako nam je rekla prije no što smo se rastali.

Nda. Sekicu i mačku. Starce tko šljivi. 

A kako je Druga prihvatila to da starije sestre na neko vrijeme nema? Svoje prvo iskustvo bez Prve u svom malom trogodišnjem životu? Usudim se reći 'dosta dobro'… uz neke promjene. Počele su već kad smo se na moru ukrcali u auto…

-    Moram s tobom popričati o nekim stvarima – najavila sam mužu dok smo ubacivali stvari u prtljažnik.
-    Pričekaj, bit će prilike dok se vozimo. Znaš da Druga obično zaspi nakon najviše desetak minuta vožnje…

Nije zaspala. 

Štoviše, bila je budna cijelo vrijeme. I jasno nam davala do znanja da je 'njoj dosadno'. I da želi da joj pjevam dječje pjesmice. 
Blistaj, blistaj, zvijezdo mala.
Kiša pada.
Visibaba mala.
Boc, boc, iglicama. 
Tim redom svaki put. Jedno… pa neću vam pretjerivati… barem trideset puta. Grlo mi se osušilo. 

Onda u jednom trenutku odlučila da neće više slušati pjesmice ali da bi mogla, da prostite, pišati. 
Pa je počela svako toliko dovikivati iz svoje sjedalice: 
-    Pipi-kaka, pipi-kaka! 

Ne sjećam se više koliko puta smo stali putem. Od toga je jednom stvarno obavila, a u svim ostalim navratima ništa. Da, znali smo da nas  mala mustra mulja i da nas diže na foru. Ali stali bismo svaki put. Za svaki slučaj… 'Jer fakat bi bio problem da zaprlja sjedalo'… 

Kući smo stigli oko dva sata kasnije od plana, oko deset uvečer. Očekivali smo da će KONAČNO zaspati, a ona je odlučila – pogledati crtić. Santiago na moru. 
-    Ajde, kad je već toliko budna, ajmo joj dati taj jedan crtić pa će se nakon toga srušiti u krevet obzirom da cijeli dan nije spavala – rekla sam. 

Da, srušila se u krevet. Oko jedan ujutro. U međuvremenu je pogledala DVA crtića, pojela kroasan jer je ogladnjela, poigrala se prvo s mačkom, a onda svojom kuhinjom za Barbike te održala poprilično glasan koncert dječjih pjesmica koje je sad ona odlučila pjevati u svom krevetiću. Uvjeravanja da bi FAKAT TREBALA otići spavati jer će sutra ujutro morati rano ustati za vrtić nisu baš pomogla… 

Na naše ugodno iznenađenje, ustajanje za vrtić prošlo je bez nekih spomena vrijednih problema i veselo je otišla u vrtić. Općenito je činjenicu da svakog jutra mora otići u vrtić bez seke dobro prihvatila, a same odgajateljice kažu da nisu opazile nekakvu promjenu u njenom ponašanju. 

Ali njen tata i ja ipak jesmo. 

Ona je inače emocionalno ekspresivno dijete koje traži dosta pažnje koja uključuje puno fizičkog dodira. Od kako Prve nema kod kuće ta njena potreba za kontaktom je eskalirala. Ukratko rečeno, od kako je njena starija sestra ostala kod bake, Druga nas je udavila. Nemam adekvatnijeg izraza od toga. 'Udavila'. 

Stalno se penje po nama.
Mužu, u rijetkim trenucima kad ima vremena malo sjesti u fotelju pred TV, doslovno sjedi na glavi. 
Traži da je se mazi i nosi. 
Odbija igrati se sama i zahtjeva da se netko od nas igra s njom. A kad ona nešto zahtjeva, to čini prilično glasno, jasno i nedvosmisleno. 

Neću reći da se je odlaskom sestre pretvorila u problematično dijete, ali pretvorila se u djevojčicu koja očito jako dobro razumije da novonastalu situaciju može lijepo okrenuti u svoju korist. 'Seke nema i sad su mama i tata samo moji. MOOOOOOOOJIIIIII.' 

Kad se Prva pojavi na zaslonu tableta, Druga prekida što god u tom trenutku radi, uvaljuje se na kauč tik pored mene i grabi mi tablet iz ruke. Onda ga opetovano ljubi. Pokušali smo joj objasniti da je seka neće baš dobro vidjeti ako se tako unese u zaslon i zamagli ga svojim pusama i da bi puno bolje bilo kad se malo odmaknula i poslala seki pusu zrakom ali ona se ne da. Ona ljubi tablet. 

Onda se jedna drugoj smijulje preko zaslona i prave smiješne face. Prvu vidimo preko cijelog zaslona, a sami sebe u malom zaslonu u kutu, i to je ono što Prva vidi sa svoje strane. Bolje rečeno, vidi samo Drugu jer se ona uvijek uspije ugurati -  uz mačku koja tu i tamo uspije dospjeti u kadar. Prvoj, srećom, ne smeta, Drugoj još manje. 

Odlučila je iznenaditi stariju sestru po povratku pa je uprla iz sve snage i naučila voziti dječji bicikl s pomoćnim kotačima. Odnosno… recimo da je naučila. Zna vrtjeti pedale i kretati se u ravnoj liniji, ali još nije svladala skretanje i netko je treba pogurati kad kreće iz mjesta. Ali ona je ponosna na sebe i sigurna sam da će i seka biti ponosna na nju kad je vidi kako vozi. 

Kad joj kažem da će uskoro ponovno vidjeti Prvu, hini nezainteresiranost. Na moju jutrošnju objavu da danas popodne odlazimo po nju reagirala je ležernim 'aha' i entuzijazam je pokazala tek kad sam joj rekla da ćemo prije toga svratiti na proslavu prvog rođendana njenog malog rođaka koji također živi na moru. Partijane su uvijek dobrodošle, a važno je zadržati i svoj cool. 

Ali već mi je najavila – putem ćemo pjevati Blistaj, blistaj zvijezdo mala. Ovaj put ću biti spremna. Boca vode već se hladi. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.