Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Priče jedne obične mame

Riješimo se suvišnih papira u zdravstvenom sustavu!

'Uputnica je u sustavu'. Možemo li tu praksu zadržati i kad pandemija korona virusa prođe? Možemo li konačno u 21. stoljeću digizalizirati naš zdravstveni sustav?
Objava 11. veljače 2021. 1 komentara 591 prikaza
pexels.com
pexels.com
Odlazak djeteta liječniku nije uvijek dječja igra - pojednostavnimo ga.

Danas vodim Drugu doktoru. Ne, nije korona. Štoviše, nije uopće bolesna. Samo mora odraditi rutinski pregled kod fizijatrice na kojeg sada idemo jednom godišnje, a cijela priča je počela tamo negdje kad je imala oko šest, sedam mjeseci kada joj je ustanovljena (tadašnja) asimetrija mišićnog tonusa. 

Kad sam je naručivala za ovaj pregled, ostala sam ugodno iznenađena. Kako je korona, nisam se jednostavno nacrtala kod pedijatra te na pitanje sestre zašto sam došla odgovorila 'znate, treba mi uputnica za fizijatra' već sam nazvala, rekla što mi treba i nekim automatizmom postavila pitanje: 

-    Recite, kad Vam odgovora da dođem po to? 
... i dobila odgovor na koji sam ostala paf: 
-    Ne morate doći uopće. Mi ćemo uputnicu poslati kroz sustav. Samo se naručite specijalistu na pregled i napomenite da je uputnica u sustavu. 

Tako i bi. Poslala sam e-mail bolnici u koju Druga ide na kontrolne preglede i dobila odgovor u roku od sat vremena s predloženim terminom kojeg sam prihvatila. 
Brzo i elegantno.

A zašto ja to vama pišem? Jer mi je jednostavno nevjerojatno da je trebalo doći do pandemije korona virusa da se stvari počnu odvijati na ovaj način. Prije sam uvijek, kad bi mi bila potrebna uputnica za dijete, morala fizički otići pedijatru po komad papira na kojem piše za što se traži pregled pa onda taj komad papira skenirati i slati mailom službi za naručivanje. OK, skeniranje samo po sebi meni osobno nije problem ali nema čovjek uvijek vremena 'skakati' do pedijatra i čekati u redu za komad papira. Čemu, do đavola, PAPIR u 21. stoljeću? Je, znam,možda ću sad ispasti naivna poput Generalićeve slike ali ja se stvarno, stvarno, STVARNO nadam da ćemo taj 'uputnica Vam je u sistemu' običaj zadržati i jednom kad ova pandemija prođe. I to ne samo za uputnice koje izdaju pedijatri već i liječnici opće prakse. 

Što se pedijatara tiče, mi smo našim zbilja zadovoljni, a sestra me oduševljava. Uvijek je susretljiva, spremna odgovoriti na svako moje pitanje i – pazite sad – DIŽE TELEFON. Kad to kažem nekim frendicama, obvezno dobijem 'woooow' reakciju. Sestra. Koja. Diže. Telefon. Dakle, meni osobno nije problem uspostaviti telefonsku vezu. Ali pouzdano znam da mnogima jest (i opet, ne samo kada su u pitanju pedijatri). I onda nastaje problem pacijentima koji gube vrijeme i živce čekajući da im se netko s druge strane javi, a realno i sestre bi svoj posao lakše mogle obavljati da ne moraju toliko visiti na telefonu. Pa stoga opet ja u Generalić stilu pitam: 

A zašto se ne bila uvela obveza e-maila ili nekakvog obrasca za upite za sve pedijatre i liječnike opće prakse? 

Je, znam što ćete mi reći. Ne koriste svi e-mail i internet kao takav. Ima tu starih ljudi. Neupućenih. Okej, sve pet. Neka oni i dalje telefoniraju. Ali kada bi barem DIO ljudi prešao na online komunikaciju, to bi rasteretilo sustav. Pogotovo bi pomoglo kod tih nekakvih stvari rutinske prirode kao što je 'treba mi uputnica za redovni kontrolni pregled' ili 'molim vas termin za sljedeći sistematski svog djeteta.' Ne mislim da će netko putem e-maila dijagnosticirati vaše dijete ili vas. Uostalom, neće to raditi ni putem telefona, ne? 

Eto. Vjerujem da bi već i nekakva minimalna digitalizacija sustava pomogla, a o nekakvoj umreženosti na kompleksnijoj razini da ne govorimo. U 21. stoljeću doista nema smisla nervozno cupkati i kiselo se osmjehivati mami malog pacijenta uz rečenicu kao što je: 
-    Joj, oprostite, printer šteka, nikako da mi izađe uputnica. 

Ili doznaka. Doznake za bolovanje su, pak, posebna priča. Brz brifing za one koji eventualno ovo čitaju, a nemaju djece... Kad vam se dijete razboli, a Vi zbog toga morate otvoriti bolovanje, pedijatar vam daje jedan papir (da, opet papir!) na kojem piše da je majka (ili otac) djeteta od tog i tog dana na bolovanju. E, ali to nije dovoljno. Da bi to vaše bolovanje fakat bilo bolovanje, morate to javiti svom liječniku opće prakse,a kada je to bolovanje gotovo liječnik opće prakse vam daje doznaku. Da, na papiru. 

Ajmo sad malo zakomplicirati stvari. Recimo da vam se dijete razboljelo 29. u mjesecu. U tom slučaju morate prvo otići po doznaku posljednjeg dana u mjesecu i to odnijeti svom poslodavcu. Onda nastavljate bolovanje i OPET idete po doznaku kada je bolovanje gotovo, kojeg već datuma u sljedećem mjesecu. I vraćate se na posao pa usput to date poslodavcu. 

A sada – stvarni život. Dijete vam kuri 39 na sat, plačljivo je i grintavo, povraća svako malo i u govnima ste do lakta jer ima maestralni proljev, a vi ga takvo morate staviti u auto – ili, još gore, u prepuni tramvaj – i voditi ga prvo svom liječniku opće prakse, a potom i na posao, da biste predali doznaku jer je zadnji u mjesecu. Ostaviti ga nekome na čuvanje? Čujte, da ga imam kome ostaviti na čuvanje onda ne bih ni bila na bolovanju. Bila bih mama koja actually ima baka servis. Nemam ga. A i ajmo biti malo empatični – je li uopće dobro da starica čuva tako bolesno dijete i sama se zarazi? Eto. I zato u takvim slučajevima vučem dijete sa sobom. 

A MORA LI biti tako? Ne. Uz malo napora sustav bi se mogao na toj razini umrežiti pa bi doznake mogli izdavati pedijatri. I to – ajmo sada ispoljiti 'Generalić' stav i treći put – u digitalnom obliku. BEZ PAPIRA. Ne maltretira se dijete, ne maltretirate se vi, ne maltretira se medicinska sestra kojoj opet šteka printer... A još nam je i priroda zahvalna jer ne printamo bezveze! 

Korona virus nam je poremetio živote na toliko puno razina da jedan cijeli tekst o tome ne bi bio dovoljan. Mogla bih i feljton o tome napisati (bez brige, neću, znam da vam je svima već te teme navrh glave). Ali, ajmo pokušati naći barem jedno svjetlašce, sasvim malecko, na kraju tunela. Možda je to ova priča s uputnicama u sustavu. Možda, o, samo možda je to početak ozbiljne digitalizacije u zdravstvu. 

Držimo palčeve. 

  • Avatar Sandra  Gojani
    Sandra Gojani:

    Zar zbog doznaka moraš nosit papir na posao?! Mi samo javimo da je doktorica pustila doznaku i onda teta koja radi plaće u firmi sebi iz sustava povuče; nit' kud idemo nit' šta printamo i ne nosamo im nikakve papire. ... prikaži još! Sve telefonski. Tako je i s pregledom djeteta u bolnici (bar u Rijeci); nazovemo telefonom našu doktoricu (idemo kod iste i mi, i djeca), kažemo joj kad moramo na pregled u bolnicu (obično budu 2 različita pregleda na 2 različita mjesta, jer smo mu zadnjih par godina rješavali taj treći krajnik, pa je išao na pregled i na ORL i na audiologiju), ona sve pošalje kroz sustav - mi se samo pojavimo ondje u dogovoreno vrijeme s nalazima od zadnji put. I to je to! I tako godinama već. Čak nam, budući da dolazimo iz Umaga, naštimaju da imamo preglede jedan iza drugog da ne zujimo tamo cijeli dan zbog rupe između 2 pregleda. Doduše nekad na prijavnom šalteru, konkretno na ORL, traže papirnatu uputnicu, pa mi prođemo kod naše doktorice i po tu verziju prije nego krenemo u Rijeku, ali to praktički samo pokupim s vrata jer bude već spremno i čeka nas. Ako slučajno ne dobijemo našu doktoricu kad smo naumili imamo njen privatni broj i pošaljemo joj SMS, i onda se ona nama javi kad je slobodna, pa riješimo sve. To uvijek bude isti dan.